Očekivan neuspjeh, reklo bi se, ali to je neuspjeh i Evropske Unije.
Naime, EU je dala nekoliko milijardi dolara da uđe u administrativno-političko kolo u BiH, a sad bi dala tri puta toliko, samo nema para, a ni taktičke mogućnosti da iz kola izađe.
Ovako otprilike zvuči sublimat briselskog debakla. Jedino što će ostati upamćeno sa sastanka koji je održan u četvrtak jeste do besvijesti isfotošopirana fotografija BiH moćnika sa Štefanom Fileom. Upakovani, za fotoaparat spremni, djeluju kao polovina neke filharmonije. I onda, logično je da se zapitate, kakva je to država gdje se, slovom i brojem, 11 ljudi dogovara nešto sa predstavnicima EU? U svijetu i regiji, najčešće imate dva pregovarača i jednog arbitra. Npr. Tači-Dačić-Ešton.
A, zna li iko oko čega su se naši „filharmonisti“ dogovarali i zašto je „sporazum“ propao“? Ne zna! I upravo je to sva mudrost briselskih i inih dogovora čija je ulazna faza bilo pitanje Sejdić/Finci. Orkestrirana mistika ništavila. Zato je i red da se to prvo objasni.
Sejdić/Finci, paravan koji je ispran do prozirnosti
Ajmo se malo vratiti u prošlost. Prije gotovo četiri godine, Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i naložio Bosni i Hercegovini da osigura nacionalnim manjinama mogućnost kandidovanja za člana Predsjedništva BiH i učešće u radu Doma naroda državnog parlamenta.
Idemo još dalje u prošlost. Dejtonskim mirovnim sporazumom, BiH je konstituisana kao država tri naroda (bošnjačkog, srpskog, hrvatskog) i ostalih. Ostali su očigledno bili diskriminisani jer po, kako to vole reći, slovu Dejtona, nisu mogli biti članovi Predsjedništva, niti su mogli učestvovati u radu Doma naroda. Dakle, BiH NIJE ustavno građanska država, nego tripartitno nacionalna teritorija sa efemernim „Ostalim“. I to je i dalje tako, ali, začudno, to uopšte nije bitno.
Logično bi bilo razmišljati ovako – Riješite pitanje ostalih i riješili ste pitanje regularnosti Ustava. Tako su bar dumali ljudi iz EU, kad su ulazili u BiH vrzino kolo. Naivno, naivno.
Neviđenim koordinisanim medijskim spinom u oba entiteta, pitanje Sejdić/Finci je, zapravo, poslužilo kao klasična maska za lokalne tri etnije, koje se bore za moć u BiH. Dakle, sve lokalne velmože crpe snagu iz svojih naciona, koji će poslušno po sistemu „straha od onih drugih“ glasati upravo opet za njih. Nema tu nikakvog pitanja o „Ostalim“. Ne. Svi pregovori su upućeni ka tome da se slučajno ne ponovi „slučaj Željko Komšić“! Preciznije, sva ujdurma je nastala oko toga da „pravi“ Srbi, Hrvati i Bošnjaci imaju svoje predstavnike u Predsjedništvu i Domu naroda. I koliko god ova hipoteza zvučala etnocentrično i ksenofobno, ona je tačna.
Zar je iko mislio da se u Briselu raspravljalo o tome koliko će npr. Romi, Jevreji, Rusini, Ukrajinci i ostale manjine participirati u vlasti? Naravno da ne. Zar iko misli da je bitno čak i tim manjinama, kao takvim, uz svo dužno poštovanje, koliko će participirati u vlasti? Naravno da ne. Ponaosob, neko tu i tamo uhvati svoj dio političkog kolača u lokalnoj vlasti i to je sve.
A, ostalo? Ostalo je farsa. Raštimovanog BiH orkestra, podržanog Peterom Sorensenom i Štefanom Fileom.
O razmjeri briselske farse ili ti prijedloga od strane EU zvaničnika dovoljno govori podatak da je jedan od prometnutih glavnih aktera priče Dragan Čović, nakon tzv. kraha razgovora rekao: „Osnov je da Federacija BiH bude jedna izborna jedinica, iz koje se biraju dva člana Predsjedništva BiH i da osiguramo da jedan narod drugom narodu ne bira predstavnike… Postoji način na koji bi se to radilo, ali, vjerujte, pola nas nije razumjelo ideju kako da se to uradi”, naveo je Čović.
Sa ingenioznošću na temu – Šta dalje? – nije zaostajao ni lider HDZ-a 1990 Martin Raguž:
“Šta dalje – dalje nam je u Sarajevo i nastaviti raditi na rješenju, uz asistenciju Europske komisije. Čvrsto vjerujem da ćemo zajedno sa Europskom komisijom imati rješenje”, rekao je nakon sastanka.
Dakako da ovaj dvojac uz asistiranje ostalih 9 članova političkog orkestra blage veze nema ni šta dalje ni kako doći, uz tzv. Asistenciju, do nekog rješenja koje bi zadovoljilo sve aktere farse. A, pošteno govoreći, i nemaju neku želju da to saznaju.
Nemamo ideju i boli nas uvo
Dakle, kolektivno raštimovano rukovodstvo BiH je došlo u Brisel bez svoje ideje! I ne samo to, tim bez kormilara je bio neupućen u prijedloge EU, a kad su ih briselske birokrate uputile, narečeni nisu shvatili prijedloge!?
Mi možemo sad raspravljati da li su se BiH lideri, prvenstveno Federalni glavaši poput Lagumdžije, Čovića, Izetbegovića, pravili ludi ili su sa druge strane zaista neupućeni u svoj posao. Nebitno je.
Tek, to zadovoljstvo „neupućenosti“ u svoj posao će u startu da košta BiH 47 miliona nepovratno izgubljenih evra, a u skoroj budućnosti nas čekaju „svijetli„ poticaji:
– Suspenzija do 100 miliona eura IPA fondova godišnje.
– Suspenzija iz Savjeta Evrope.
– Najmanje dvogodišnje odgađanje apliciranja za kandidatski status.
– Mogućnost proglašenja opštih izbora 2014. nelegitimnim.
– Gubljenje svakog kredibiliteta kod EU.
– Zatvaranje vrata institucija EU zvaničnicima iz BiH.
E, nakon ovoga se vidi sva sebičnost BiH moćnika koji su spremni braniti svaki svoj nacionalni tabor, kao nepresušan izvor nacionalnih izbornih glasova. Tim ljudima ovi podaci, preciznije, jasno i glasno najavljene sankcije, ama baš ništa ne znače. BiH je samo komad nacionalističkog tripartitnog džemata, u kojem je primarno da “pravi” Srbi, Hrvati i Bošnjaci imaju svoje lidere, koji vladaju zemljom, a hrane se glasovima hipnotisane socijalno-devijantne i ekonomski ucijenjene nacional (ističke)gomile.
Sve priče o “Ostalima”, o “građanskoj državi”, o promjenama ustava su tek puke tlapnje, želje, čestitke i pozdravi za evropske zvaničnike.
I nikakvi tu dogovori i kvazidogovori neće pomoći. Potrebna je jednostavna promjena odredbi u Ustavu BiH, a takva stvar ne pada na pamet bilo kome od velmoža. Toliko im, zapravo, ne pada na pamet da se nije našao niko zainteresovan da zvanično prevede BiH ustav na jezik ili jezike kojim govorimo u našem trokutu?! Čak ni Ustav nije dostupan ljudima ove zemlje!
A, promjena je tako jednostavna – Bosna i Hercegovina je država građana i građanki koji imaju jednaka prava da biraju i budu izabrani!
I to se, kako sada stvari stoje, neće zapisati u Ustavu. Ovo će ostati posljednji segregacioni evropski politički otok, sa gotovo fašistoidnim ustavotvornim postavkama. A, sve po cijenu da fotelje zadrže svoje vlasnike.
Ta, zamislite, kakva bi to bila izdaja u Dodikovom, Lagumdžijinom, Silajdžićevom korpusu, kada bi se Srbi, Hrvati i Bošnjaci izbrisali iz prvih slova Ustava. Tako se gube izbori! Federalni politički lideri su pokazali nesposobnost političkog odlučivanja u punom kapacitetu. Čak do tih razmjera da bi im bilo lakše formirati još jednu Republiku Srpsku na tlu Federacije, nego pustiti ljude da pobjegnu iz etničkih torova. Sa druge strane, Dodik je toliko siguran u svoj srpski tor, da mu je svejedno kako će glasiti eventualne Ustavne preambule.
Tako da će u bliskoj, ali i daljoj budućnosti, političke velmože igrati u svom nacionalističkom kolu zajedno sa EU administrativcima, oko tzv. prava Ostalih. Prava, za koje ih zaboli donji dio leđa.
I ne treba se, zaista, graditi kuća od krova. Potrebno je promijeniti odredbe u Ustavu. Tačka.
A, iskreno, cijena i nije neka. Liferovanje neškolovane polupolitičke filharmonije sa slike.
Pitanje svih pitanja je da li narod želi promjene ili će samodopadno i ponosno da zadrži status nacionalne ovce?