Kontrasti prirode i vremenskih prilika oslikavaju se na licima koja susrećete. Nana koja je obrađivala krompir u polju nagovara nas da kupimo koju vreću, ali odustaje kada shvata da smo došli pješice.
Ispred lokalne džamije srećemo dva izborana i stara, ali nasmijana lica:
– Hajte na kafu, evo dedo će vas dovesti do kuće a ja odo’ pristavit’ vodu da se kuha – veselo nas poziva nena koju smo sreli ispred jedne od kuća.
Ulazimo u domaćinstvo, a ne znamo imena domaćina. Ibrahim i Fata Čomor. U Lukomiru možete sresti Čomore ili Masleše. Trećih nema. Ibrahim i Fata imaju sedmero muške unučadi koji im pomažu:
– Ne daju nam da umremo od gladi – šali se Fata
Autentični ambijent planinske seoske kuće okrepljuje od prejakog podnevnog sunca. Jedan prozor, stari namještaj, peć na drva, sve skromno i staro, ali čisto i uredno. Plućima godi miris drveta i kamena od kojih je izgrađeno ovo domaćinstvo.
Po pričama mještana selo je staro 300 i više godina a porijeklo imena se ne zna. Nagađa se da je to kombinacija riječi „luka mira“, ali Ibrahim odmahuje:
– Ma ne zna to niko, jednostavno neko tako dao ime selu i gotovo!
Do Lukomira možete doći i preko Crvenog klanca i Dugog polja. Može se doći i automobilom, ali svi iskreni ljubitelji prirode to izbjegavaju.
www.hariscalkic.com
Pogledajte foto galeriju:
