Marketinške firme već imaju toliko informacija o vama da te stvari vjerovatno ne znate ni sami o sebi. Saznaju ih kroz društvene mreže, termine koje pretražujete i stranice koje otvarate, ukoliko se koriste dovoljno “pametnim” algoritmom koji im pomaže da podatke adekvatno analiziraju. No, to im nije dosta.
“Trenutno vas vrlo vjerovatno posmatra stotinjak kompanija koje odlučuju što bi vam htjele pokazati”, navodi se u članku Cracked.com-a koji donosi pet najjezivijih načina na koji vas firme špijuniraju.
5. Televizija koja vas gleda i sluša
Američkoj kancelariji za patente i robne marke pristigao je zahtjev za patentiranje uređaja za kablovsku televiziju koji detektuje ambijent u kojemu se gledalac nalazi kada mu se puštaju reklame. Spravica je opremljena kamerama i mikrofonima i prilagodit će oglase koji vam se vrte na televiziji ovisno o tome mazite li se s partnerom (dobit ćete reklame za kondome, romantične glazbene albume i slično”, jedete (oglasi za hranu), čistite li, svirate, pričate, čitate, igrate li igricu…
Vaš televizor, dakle, već sada ima sposobnost da prepozna pijete li Pepsi ili Coca Colu i izabraće koje će vam oglase emitovati, ukoliko ima ovu spravu. Ideja nije nova – na njoj je još 2010. godine radio Microsoft. Ta tehnologija trebala je skenirati svu elektronsku poštu, SMS-ove i stranice koje posjećujete te posmatrati vaše lice dok ste za kompjuterom. Zavisno od vašeg emocionalnog stanja, puštali bi oglase koji njemu odgovaraju.
4. Lutke koje izgledaju kao ljudi i gledaju vas u trgovini
Nadzorni androidi nazvani EyeSee Mannequin koštaju 5.000 dolara i napravljeni su da vas posmatraju dok kupujete.
Prepoznaju vašu rasu, jezik kojim govorite, dob, pol i izraze lica. Sve ove informacije se čuvaju i analiziraju, kako za proučavanje vlastite ponude i prodavača, tako i za prodaju podataka drugim trgovinama. Pretpostavka je da vlasnike lutki ništa ne sprječava i da ih naoružaju, budući da su u stanju detektovati i lopove.
3. Proizvodi koji odaju vašu lokaciju na ulici
Nestle je pokrenuo kampanju “Pronaći ćemo vas”, koja se sastojala od čipiranja čokoladica. Kupcima se obećavalo da će nekoga od njih nakon kupovine čokoladice dočekati Nestleova ekipa i uručiti im deset hiljada funti.
No, ni ovo nije friška ideja. Apple vas cijelo vrijeme tjera da mu otkrijete vlastitu lokaciju i to na način da vas potiče da se koristite Apple ID-om, odnosno jedinstvenom identifikacijom i da neprestano ažurirate aplikacije. No, kompjuteri su skupi, a čokoladica košta – jedan dolar. Ova reklama Nestlea je posebno jeziva, jer govori o tome kako je ta tehnologija za praćenje zapravo jeftina i kako ju je lako podvaliti uz bilo što.
2. Sajtovi koji ‘znaju’ koliko novca imate
Kako nema pristojnog načina da potencijalne kupce pitate o njihovoj imovini i primanjima, postoji samo odokativna procjena. Nju je teško izvršiti preko interneta, za razliku od dućana u kojima vas odmjere i zaključe da nemate novca i da se neće truditi oko vas. No, zato postoji način da se procijeni vaš kompjuter. Putnička agencija Orbitz zato razlikuje koriste li mete marketinga Macintoshev kompjuter ili PC i sukladno tome ih obasipaju oglasima za skuplje, odnosno jeftinije destinacije.
“Macovi su skuplji, što bi valjda trebalo značiti i da njihovi vlasnici imaju puno novca za potrošiti (pod pretpostavkom da im upravo sav višak novca nije ispario zbog kupovine predmetnog kompjutera)”, navodi Cracked. Ipak, postoje istraživanja koja pokazuju da vlasnici Macova zarađuju 30-ak posto više od korisnika PC-ja te su to uglavnom muškarci koji su pritom i samci. Stoga, ako ste samac koji koristi MacBook Pro od desetak hiljada kuna, možete očekivati oglase za draguljarnice, luksuzne automobile i slično.
1. Marketinške firme koje prate vaše zdravstvene probleme
Njujorška marketinška firma Epic nedavno je uhvaćena kako koristi oglase na oko 24.000 web stranica kako bi špijunirala koje bolesti njihovi korisnici najčešće traže na internetu. Među tim stranicama bili su i CNN.com, Amazon i drugi vrlo posjećeni portali.
Skupljali su informacije o potencijalnim zdravstvenim problemima kako bi lakše pogađali marketinške kampanje. Ako su korisnici tih stranica tražili, na primjer, “inkontinenciju” – dobivali bi oglase za pelene za odrasle, lijekove za mokraćni sustav i slično.
Pod normalnim okolnostima, podaci o ljudskom zdravlju su povjerljiva stvar. To je prepoznala i Federalna komisija za trgovinu koja je Epicu naredila da uništi svoje baze podataka, koje su već obuhvaćale milione ljudi.