<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Božić miriše na kafu bake Vere

Kolumna

Za praznike van rodnog grada nedostaje porodica i oni koji su nas napustili, ali ne i vjera i nada, vrijednosti koje su nam udahnuli dok su nas odgajali.

07. januar 2018, 12:00

Poslednji ispraćaj je bio na Badnjak. Skroman je to bio obred, u maloj crkvici Sveti Dimitrij, pored samog groblja.

U velikoj, onoj sabornoj, Sveti Kiril i Metodij, već su se spremali za sutrašnji veliki dan, Božić. Zato nisu bile dozvoljene ostale verske ceremonije.

Deca po gradu su pevala badnjačke pesme, maskirana, prema dugogodišnjem običaju.

Nama nije bilo do slavlja. Promrzli tog hladnog i snežnog dana, ne pomislivši na praznik, gutali smo tugu.

Uobičajeno za mali grad, sveštenik je bio dugogodišnji prijatelj porodice. Godinama je preminuloj kršio slavski kolač, krstio vodu za Uskrs. Poznavao ju je kao svoju majku.

"Ovo je ispraćaj kao što je i sama žena bila, skroman, govori polako. Bila je mirna, nenametljiva, poštena."

"Jučer, kad nas napustila bio je praznik, Sveti Naum Čudotvorac. Danas, kada se opraštamo od nje, je Badnjak. Samo dobre i velike osobe odlaze na velike praznike", kaže.

"Njeno ime, Vera, je deo još jednog pravoslavnog praznika", kaže, "onom posvećenom sveticama Veri, Nadi, Ljubi i njihovoj majci Sofiji. To je pravoslavni praznik ljubavi.

U vašoj tuzi mislite na njeno ime, to je vaša vera i vaša nada. Ta postoji i živeće vekovima. To je vaš koren, vaše vrednosti, ono što ste vi danas…"

Novi početak

Božić je simbol novog rađanja, praznik dece, roditelja, stvaranja. Simbol novih početaka. Povod semejnih okupljanja.

Naša baka Vera nije sa nama već osam godina. Toliko godina malo zaboli Badnjak.

Zamiriše na njenu posnu sarmu. Zamiriše na voće koje smo joj mi, kao deca, nosili. Zaboli miris kafe, koju je ona sa radošću kuvala za sve nas.

Otišla je na dan pred novo rađanje. Verovatno kao poruka za sve nas. Da je to naš novi početak. Bez nje.

U Makedoniji se kaže: "Pred Božić, zad Božić, kade i da si, doma da si." ("Pred Božić, poslije Božića, gdje god da si, kod kuće da si".)

Ovu sam godinu u svome novom domu, stotine kilometara dalje od rodnog kraja. Za praznike silno nedostaje porodica.

Nedostaju i oni koji su nas napustili.

Ne nedostaje vera i nada, i verujem, vrednosti koje su nam udahnuli dok su nas odgajali. A, ono što imamo, sa sobom nosimo.

Tekst preuzet sa Al Džazire

Buka Arhiva