„Praštajte, ali sad ne nekome ili nečemu pored vas ili oko vas, nego meni, kolumnisti, Nikoli Pejakoviću.
OFREKORD
“Dodao bih samo da je u napadima na mene bilo puno zamjena teza i niskih udaraca, ali to je pririodno i očekivano. Jednu stvar, samo, moram da razjasnim – miješano meso nije faširano. To vi, koji ne idete po kafanama ili ne jedete tu vrstu hrane, očigledno ne znate. Faširano meso je za pljeskavice, ćevape itd. Miješano meso je plata, tanjir, obično za dvije osobe koji sadrži različita mesa – jednu, dvije kobasice, mali biftek, mali ramstek, komad pilećeg bijelog, komad teleće šnicle. Samo to da razjasnimo.“
Ovako uz salvu izvinjenja završava svoju, na svu sreću, posljednju kolumnu, Kolja Pejaković, najisprostisuisanije ime ovih dana u regiji. Ne bih o pismu. Nadam se da je iskreno. Samo mogu primijetiti da se Kolja izvinjava za „pretrpljenu bol“ , „tugu“ te ostale stvari, a ni jednom riječju ne kaže da li je promijenio i mišljenje. Mislim da nije, a i što bi, njegova stvar.
Nego, ima jedna druga, da prostite stvar. Nakon nacističke kolumne, Pejaković se izvinjava i uredništvu „Glasa“, koje je objavilo kolumnu.
„Oni su, moj urednik i same novine, Glas Srpske, imajući potpuno povjerenje u mene, propustili da reaguju i pustili tekst. Niti sam ja imao namjeru da iskoristim tu svoju privilegiju kolumniste, niti sam imao namjeru da istu koristim kao prostor za objavu nekog nedoličnog stava, a niti su oni provjeravali svaku moju riječ. Pokušali smo da budemo fer jedni prema drugima, ali, zbog moje opuštenosti i lakonskog stava, ispao je problem. Ponavljam, i oni, kao nevini u ovoj priči, zaslužuju izvinjenje.“
Dakle, kakvu je to Pejaković imao namjeru i zašto se za Boga miloga izvinjava „ Glasu Srpske“? Koljine namjere, ne samo glede sporne kolumne, ostaće vječna misterija, koja, ruku na onu stvar i neće biti nešto dugo pamćena. Ali, kakve su nakane uredništva „Glasa“, e to je pravo pitanje.
Hrabrost i „Glas“
Da li je moguće da glavni urednik/ca nisu pročitali naručeni tekst autorski? To se tako ne radi ni u manje ozbiljnim fanzinima. Ili, što je vjerovatnije, vrlo lako je moguće da se uredništvo itekako složilo sa Koljinim eugeničkim stavovima, pa je objavilo kolumnu.
Ne bi bilo prvi put da se prva pera „Glasa“ brutalno, nespretno i nesrećno polome o sopstvene grabulje, kojima pokušavaju da urade, pa ne zna ni ja šta. Da ih neko čita, da nešto poruče nekome, da izraze svoj stav!?
Ali, najjadniji je taj „ Glasov“ kukavičluk. Niti jednom jedinom riječju nisu stali iza nesrećnog Koljke. Nisu ga ni podržali, nisu ga ni demantovali. Taj isti Kolja je svoja izvinjenja slao redakcijama okolni portala, dok je „Glas“ zviždukao o Dodikovom sinu, Aranđelovdanu i sličnim tricama i kučinama.
Kakvi su to ljudi koji se nisu mogli založiti za „svog prvog kolumnistu“? Pa, kakav god da je taj i takav Kolja, red je da kuća za koju piše stane iza njega, a ne da on brani uredništvo „Glasa“, koje i sada nakon ovog pisma iz mišijih rupa i rupica ćuti i čeka šta će narod reći.
Sa druge strane, bilo je efemernih desperadosa, koji su pokušali braniti Pejakovićev lik i djelo i nakon izvinjenja istog, pa su nesvjesni bili sami sa sobom u kontradikciji. O tim i takvim, ne treba trošiti riječi. Dovoljno je reći da im mediji skoro pa ne postoje.
Nego, slučaj Koljinog mješanog mesa nam je pokazao, da ima ljudi i ljudstva, da ti isti ljudi promtno reaguju na bilo kakvu vrstu otvorenog nacizma. Pokazao je da nema te intelektualne veličine i „veličine“, koja može propagirati isti. Opet, saznali smo da ima medija koji mogu reklamirati nacizam i ostati (najvjerovatnije) nekažnjeni. Vidjeli smo i hrabrost tih medija, koji kukavički , bez objašnjenja sklanjaju tekst svog autora. Mogli smo pročitati i nacionalističke salve oduševljenja na eugeniče prijedloge o „pročišćenju naroda“…
Zapravo, Kolja Pejaković, je nešto više od kolateralne štete. On je svojim nesrećnim tesktom mapirao svakog od nas i pokazao, gdje mu je mjesto u društvu u svijetu u kome živimo. Ali se ipak nije odrekao metafore o ljudima kao mesu…..
I zato putuj, Kolja! Putuj jer za tebe djeca iz miješanih brakova, nisu faširano meso, kako reče na početku..oni su ipak miješano meso. A, to je kobiva nešto iznad. Dakle nisu ćufte, oni su bifteci, ramsteci, krmenadle, šnicle…
Ovo nešto mislećih ljudi treba da se bori protiv medijskog zla koje je proizvelo i koje proizvodi buduće „Kolje“. E, a to je mnogo veći posao od diskreditacije i cipelarenja jednog čovjeka.
I na kraju, što bi ti rekao Kolja- OFREKORD
Nema praštanja ne tebi nego tvojim stavovima, nema praštanja ljudima koji su dopustili da se ovo objavi, a pogotovo nema praštanja dijelu društva koje kreira mlade naciste, huligane i vandale!
Dragan Bursać: Miješani brakovi-faširano meso koje misli