1. Šta je propaganda?
Propaganda je, najjednostavnije rečeno, komunikacijska metoda uticanja na stav zajednice o nekoj ideji, događaju itd. Ukoliko su određene medijske kuće u indirektnom (ili čak direktnom) odnosu sa političkim partijama, odnosno finansijeri ovih medija su upleteni u aktuelnu politiku, onda će ideologija onih koji ove medije održavaju u životu uveliko uticati na njihov sadržaj. Ovo je već, možemo reći, opšte mjesto vrlo dobro poznato građanima Republike Srpske. Zbog čega, onda, ovo naglašavati? Upravo zato što je tema ovog teksta protest protiv izgradnje stambeno-poslovnog objekta na zelenoj površini pored Medicinske elektronike u Banjoj Luci, a sam protest pokrenula je grupa građana putem društvene mreže Fejsbuk, dakle – putem interneta. Međutim, mora se imati u vidu da cijeli jedan dio građanstva nema pristup internetu i ne zna da koristi računar te je, stoga, upravo ta grupa najpodložnija propagandi štampanih medija i, dalje, televizijskog izvještavanja. Ovaj tekst se, stoga, neće baviti samom temom protesta, koja je uveliko izašla iz okvira borbe za jedan park i prerasla u, dugo sputavan, javni bunt protiv vladajuće strukture. Ovim tekstom želimo da skrenemo pažnju čitalačke publike ovih medija na uzak okvir koji su Glas i Nezavisne stvorili oko ovo tematike, okvir koji je prije svega politički, ne govori o građanima i ne ustupa u javnom prostoru dovoljno mjesta buntu koji istrajava već drugu sedmicu.
2. Primjeri – Glas Srpske
Prvo okupljanje građana u cilj pokazivanja negodovanja zbog prodaje zelene površine investitoru desilo se 29. maja 2012. godine u tzv. „Picinom parku“, kako građani Banje Luke već tradicionalno, godinama nazivaju ovu zelenu površinu. U Glasu Srpske je sutradan, 30. maja, izašao članak na 23. stranici sa naslovom „Grand trejd ima dozvolu za gradnju“. Dakle, već u ovoj prvoj vijesti označen je jasan okvir u kojem će se izvještavati o prostestima, ovdje ćemo ga nazvati Okvir 1: „Sve je legalno“. Drugim riječima, u vodećim novinama Republike Srpske nije izašla vijest o građanima koji se bune protiv parka, nego o poslovanju Grand trejda. Ovo bi, u neku ruku, mogla da bude sasvim legitimna dodatna informacija uz tekst o nezadovoljnim građanima, međutim tu dolazimo do Okvira2: „Opozicija se krije iza protesta“. Slijedi citat:
Upućeni tvrde da se iza svega krije politička igra i da iza potenciranja samo te gradnje u gradu (…) stoje određene političke opcije koje dižu tenzije zbog lokalnih izbora.
Jednostavnom analizom uviđamo da je subjekat ove rečenice – „upućeni“, odnosno značenje subjekta je izostavljeno jer mi ne možemo da znamo ko je upućen, kada je upućen tvrdio, zašto je taj neko upućen, i ko ga je uputio. Jednako je neutemeljena i sljedeća rečenica u istom članku, ali ovog puta predstavljena kao citat, bez navedenog izvora:
PDP se krije iza navodne pobune građana zbog gradnje tog kompleksa – kažu izvori bliski političkim krugovima u gradu.
U ovoj rečenici, pak, dvije stvari su ključne: 1. nedostatak izvora i 2. korišćenje riječi „navodno“. Ovim se sama pobuna građana dovodi u pitanje, iako je (iz drugih medija, fotografske arhive i arhive hiljada komentara i poruka na Fejsbuku jasno da je do pobune došlo.)
U ovoj, prvoj, vijesti još uvijek nedostaje i treći okvir koji će se kasnije jasno iskristalisati u izvještavanju o protestima, Okvir3: „tu nikad nije trebalo da bude park“.
Iako je Banja Luka 30. maja 2012. godine doživjela najveći protest u svojoj savremenoj istoriji kada je gotovo hiljadu građana zaustavilo saobraćaj i sa parolama i transparentima u mirnoj šetnji došlo od Starog hrasta do zgrade Opštine, ovaj događaj ostao je bez ikakvog izvještaja u Glasu Srpske. Sutradan, 1. juna, na naslovnoj stranici Glasa piše „Partijski funkcioneri na protestu zbog gradnje stambeno-poslovnog objekta u centru Banjaluke : PDP glasala za gradnju, a sada predvodi proteste“. Dakle, priča i dalje ostaje unutar Okvira 2: „Opozicija se krije iza protesta“. Drugim riječima, novinari nisu izvijestilo o hiljadu Banjalučana koji žele zelenu površinu, već su u prvi plan izvukli političke protivnike trenutne vlasti sa željom da ih prikažu kao nedosljedne pred potencijalnim biračima. S druge strane, pojačava se politički ton protesta u svjetlu političkih stranaka, a ne u svjetlu nezadovoljnog građanstva. U najavljenom tekstu na 23. stranici nekoliko puta se pominje fraza „gradsko građevinsko zemljište“ koja potpuno negira volju građana da se zelena površina označi kao park i pretpostavlja samu prirodu ove površine kao temelj, i jedino temelj, za izgradnju objekta. U ovom tekstu su prisutne propagandne metode mahanja zastavom, gdje se apeluje na građane da imaju razumijevanja jer je izgradnja povoljna za grad. Dakle, stavlja se znak jednakosti između izgradnje objekta i ljubavi prema gradu. Isto tako, ponavlja se Okvir1: „Sve je legalno“, a fotografija koja prati tekst je fotografija članova PDP-a, odnosno opozicije.
U izdanju za 2. i 3. jun izašla je vijest da su održani protesti bez partijskih čelnika, da bi 4. juna izostalo bilo kakvo izvještavanje o protestima. Međutim, ovo kratkotrajno skretanje iz ustaljenog okvira ispravljeno je 5. juna člankom : „Milorad Dodik o gradnji kod Medicinske elektronike: Politika motiv za proteste“. Tekst prati fotografija, ponovo, članova PDP-a, a ne građana koji protestuju.
(…) jasno je da to nisu protesti građana, nego da se iza njih kriju politički interesi, rekao je Dodik.
Ovim navodom direktno je izignorisana činjenica da je na proteste izašlo najviše mladih ljudi koji ne pripadaju nijednoj stranci. Isto tako, ljudi koji su pokrenuli Fejsbuk grupu, ili bar oni koji su najaktivniji na njoj, takođe nisu pripadnici nijedne političke stranke. U tekstu se, takođe, ponavlja fraza „građevinsko zemljište“ i ostaje se unutar Okvira3 – „tu nikada nije trebao da bude park“. Ono što je interesantno sa ovim okvirom jeste da se cijela priča prebacuje na plan kojim je nešto predviđeno, a ignoriše se volja građana da se taj plan promijeni, te se uopšte ne daje izbor da se park predvidi novim planom.
Povezivanje protesta isključivo sa opozicijom nastavlja se i 7. juna, kada se, ponovo na naslovnoj stranici, objavljuje fotografija članova opozicije, SDS-a, PDP-a i ND-a. Riječ građanski stavljena je u navodnike:
Igor Radojičić o protestima poslanika SDS-a i PDP-a kod Medicinske elektronike: „Građanski“ protesti sa političkom podrškom.
Sada već vidimo da su glavni sagovornici čije su izjave povod za vijesti sljedeći: Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, Milorad Dodik, predsjednik RS i Igor Radojičić, potpredsjednik SNSD-a i aktuelni predsjednik Narodne skupštine RS – svi redom iz jedne, vladajuće, političke partije. Sagovornici novinarima koji izvještavaju o protestu trebalo bi, prije svega, da budu građani koji protestuju. U ovom broju Glasa, najavljeni članak objavljen je na čak dvije stranice sa velikom fotografijom članova opozicije i riječju građanski u navodnicima. Drugim riječima, ponovo ostajemo u okviru povezivanja protesta isključivo sa opozicijom, protesti su navodno građanski, a povod za članak je izjava jednog čovjeka da se iza protesta krije opozicija – čovjeka koji je potpredsjednik vladajuće partije.
3. Primjeri – Nezavisne novine
Dana 30. maja u Nezavisnim novinama izlazi kratka vijest u rubrici Događaji (iako pomenute novine imaju rubriku Banja Luka) sa naslovom „Davidović: Riješeni imovinski odnosi“, dakle ponovo Okvir „Sve je legalno“, umjesto Okvira „Šta građani žele“. Sljedećeg dana, 31. maja, dakle dan nakon velikog protesta koji je zaustavio saobraćaj, Nezavisne novine pišu naslov članka „Radi se o travnjaku, a ne o parku“. Ovim putem se sistematski izbacuje riječ park, a koriste se riječi kao što su ledina, travnjak, građevinska površina itd. Izostala je fotografija sa velikog protesta 30. maja, a umjesto nje je objavljena fotografija od 29. maja kad se u parku skupilo mnogo manje ljudi nego sljedećeg dana. Drugim riječima: najveći protest koji je ovaj grad ikada imao, a koji nije organizovan nego predstavlja spontano okupljanje stotina nezadovoljnih građana, ostao je bez pravog izvještaja u ove dvije novine jer su se one držale strogo samo dva okvira izvještavanja: 1. Sve je legalno i 3. Tu nikad nije trebalo da bude park.
Dana 1. 6. Nezavisne novine se priključuju Okviru2: Opozicija se krije iza svega. Na dvije stranice objavljuju članak pod naslovom PDP protestuje, a glasao za gradnju. Dakle, ponovo: vijest nisu protesti građana, nego prisustvo opozicije. Fotografija, opet: članovi PDP-a. Treba, međutim, napomenuti da je u kratkom antrefileu pomenuto da se okupilo oko hiljadu Banjalučana, te je uzeta izjava Miodraga Dakića, predsjednika Centra za životnu sredinu. Ovim je dodat još jedan sagovornik u kompletnu priču, koji će se pojavljivati i u sljedećih nekoliko dana u medijima, što će rezultirati etiketiranjem ovog čovjeka kao glavnog organizatora i pozivom na „informativni razgovor“ u Centar za javnu bezbjednost, 5. juna.
U ovom članku se ponovo apeluje na građane da imaju razumijevanja i da je izgradnja objekta korisna za grad. Ponavlja se da je sve urađeno po zakonu. Međutim, ni okupljanje ni izgradnja nisu teme stavljene u prvi plan. U prvom planu je sistematsko prikazivanje opozicije kao nepovjerljive i nedosljedne.
Dana 2. 6. uključen je još jedan sagovornik – predsjednik Vlade Republike Srpske, Aleksandar Džombić. Članak je dosta manji od prethodno navedenog, a naslov je „Gradnja u skladu sa zakonom“. Izvještavanje, dakle, i dalje ostaje u okviru ozakonjavanja procesa. U tekstu se navode i zahtjevi građana da se objavi kompletna dokumentacija o izgradnji. Iako nigdje nije navedeno da je bilo ko od protestanata izjavio da je gradnja ilegalna, odgovor vlasti konstantno je isti i ne pominje zahtjeve građana, već izokreće priču u drugom smjeru.
Prva vijest koja je uključila i građanku prisutnu na protestima je vijest od 4. juna o tome da je skup premješten u naselje Sime Matavulja. Kako akcenat nije na zemljištu kod Medicinske elektronike, nego na livadi na kojoj se igraju djeca iz naselja, intervjuisani su učesnici protesta, te se izašlo iz standardnog okvira izvještavanja.
Dana 5. 6. u Nezavisnim novinama izlazi vijest – izjava Milorada Dodika – sa naslovom „Dodik: Gradnja po zakonu“. Iako građani nisu dobili zahtjevanu dokumentaciju na uvid, predsjednik Republike predstavljen je kao mjerodavan da procijeni da li je izgradnja po zakonu ili ne. Ponavlja se metoda kojom se izgradnja predstavlja kao dobra za grad, investitori se predstavljaju kao iznimno važni, a tu nikad nije bio park. Građani se, takođe, pozivaju da poštuju pravnu državu, iako je osnovno demokratsko pravo da slobodni građanin izađe na ulicu i izrazi negodovanje. Priča se, stoga, okreće sa legalne gradnje na ilegalne proteste, jer, kako se navodi, niko nije najavio okupljanje. Prema Zakonu o javnom okupljanju, svi navedeni članovi odnose se na organizovani skup, a činjenica je da iza ovih protesta ne postoji organizator niti institucija koja ih je pokrenula, već su se građani spontano okupili oko nekadašnje zelene površine. Pojasniću: da bi građani mogli krivično da se gone zbog okupljanja, potrebno je imenovati organizatora. Istog dana, Miodrag Dakić dobija poziv na informativni razgovor. (Ono što je interesantno jeste da se u istom ovom broju, na istoj stranici, pojavljuje i vijest Polen trave vreba i zdrave o zdravstvenim opasnostima koje sa sobom donose travnate površine.)
Dana 6. 6. pojavljuje se sasvim kratka vijest na petoj stranici Nezavisnih novina (dakle, ponovo ne u rubrici Banja Luka) sa naslovom „Nijedan skup nije najavljen policiji“ u kojoj se pominje i saslušavanje Miodraga Dakića. Navodi se i izjava Džombića sa zasjedanja Narodne skupštine, ponovo u Okviru: „tu nikada nije trebao da bude park“. Kako je postalo jasno da ne postoji organizator iza ovih okupljanja, te da samim tim ne postoji osoba ili institucija koja bi skup prijavila, sljedećeg dana, 7. 6. izvještavanje se vraća u Okvir2„Opozicija se krije iza svega“. Ponovo fotografija političara iz opozicije na naslovnoj strani sa naslovom „Protesti politički obojeni “. Na stranici 6. i 7. ponovo velika fotografija opozicije, a ne građana. U tekstu se ne pominje peticija niti odgovori Administrativne službe grada na zahtjeve građana.
4. Samo neke od metoda propagande korišćene u tekstovima o protestima
• Ad hominem – napadanje konkretnih „protivnika“ (npr. opozicije), umjesto napadanja njihovih argumenata (Okvir: Opozicija se krije iza protesta)
• Ad nauseam – konstantno ponavljanje jedne ideje kroz frazu, slogan ili riječ („ledina“, „tu nikada nije bio planiran park“, „sve je legalno“…)
• Crno-bijeli izbor – kada se građanima predstavlja izbor između A ili B, bez širenja mogućnosti (1. Prihvatanje gradnje ili 2. Kršenje zakona, ne postoji mogućnost 3. Promjena regulacionog plana, ili mogućnost 4. Izgradnja parka na površini)
• Mahanje zavjesom – uvjeravanje građana da ih određeni izbor čini većim patriotama i da će saglasnost sa tim izborom biti povoljna za njihovu „otadžbinu“ (Okvir: izgradnja je povoljna za investitore i mi protestima šaljemo lošu poruku investitorima i time škodimo svojoj zemlji i svom gradu)
• Etiketiranje – stavljanje „etikete“ na određenu grupaciju koja se buni kako bi se ta grupacija odvojila od onih koji se još uvijek nisu pobunili ili izjasnili oko neke ideje/stava (protestanti se prikazuju kao mala masa besposličara, klošara i kršitelja zakona)
• Postizanje nepriznavanja ili Reductio ad Hitlerum – pokušaj da se jedna ideja prikaže kao loša tako što se pripisuje grupi ljudi koji su okarakterisani kao negativni (grupa 1: politička opozicija, grupa 2: besposleni građani koji krše zakon)
• Pojednostavljivanje – praksa da se problem koji ima mnogo dublju sociološku, ekonomsku i politički prirodu banalizuje i predstavi kao sitnica (Okvir: to je samo još jedna „ledina“)
Vezani tekstovi : Proglas: Protesti u Banjaluci nemaju vođu i partijsku etiketu
Saopštenje za javnost Gradonačelnika: Iza protesta stoji politika