<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

The Number of the Beast

STEVAN FILIPOVIĆ

Zašto? Kao što reče neki anonimni čitalac teksta o Svetlani, udovi blaženopočivšeg puk. Ž. Ražnatovića: Baš me briga za Cecu, bre, gladan sam!

04. mart 2012, 12:00

U pozadini histerije oko kandidature, vlaških problema, Cecinih narukvica i Biljaninih gramića, bez neke veće bure u medijima se provukla vest o tome da su Zveri srpske nedavno održale veliku promociju u Domu sindikata. Još od februara prošle godine su i zvanično politička stranka, rešena da učestvuje na predstojećim izborima, sad su tu rešenost još jednom pokazali na paradi u Nirnbergu, ovaj, Beogradu. Trijumf volje, nema šta.

Nevezano za ono što ja mislim o njima, ideologiji koju promovišu, ekipi koja ih podržava, i načinima na koje se finansiraju, a mislim sve najgore – čak i daleko manje ostrašćen posmatrač prilika u srpskom političkom valovu bi mogao da se složi da je, najblaže rečeno, u pitanju opasan trenutak za jačanje ovakve organizacije.

Zašto? Kao što reče neki anonimni čitalac teksta o Svetlani, udovi blaženopočivšeg puk. Ž. Ražnatovića: Baš me briga za Cecu, bre, gladan sam! Mislim da se iz komotnih beogradskih pozicija lako zaboravi da zastrašujuće veliki broj ljudi po Srbiji bukvalno nema šta da jede. Ljudi umiru od malo jače zime, koja se odmah proglašava za elementarnu nepogodu. Sa razlogom su izgubili poverenje u politiku i političare, i gade im se lopovska vlast i još gora opozicija. Pored toga što su gladni, poraženi su, poniženi, i slabo obrazovani. Mislim da od Vajmarske Nemačke nisu postojali bolji uslovi za sejanje mesijanske populističke retorike kakvu nam nude Zveri.

Da podsetimo, u pitanju je desničarska organizacija koja nastupa iz pozicije devetnaestovekovnog ostrašćenog nacionalizma, koja pretenduje da govori u „ime naroda“, i da nudi rešenja za sve. Rešenja koja podrazumevaju „sabornost“, „svetosavlje“, „vraćanje porodičnim vrednostima“, „evroskepticizam“, i ostala uobičajena naci trabunjanja koja dobijamo od Radikalnijih Radikala i Koštuničine sekte, ali ovaj put u još sirovijem, direktnijem obliku, neopterećena političkom prošlošću pomenutih. Naravno da ih iz pozadine podržavaju svi usual suspects, od Vučele do Koste Čavoškog i Smilje Avramov, ali šta o tome zna prosečno Srpče koje izlazi na izbore. I koliko ga je briga?

Znam da stranke na vlasti svakako nije briga što Zver beži iz kaveza. Neko bi čak mogao da pomisli da DS ne reaguje na ovakav razvoj događaja iz prostog razloga što im to ide na ruku – što više oslabe Tomine radikale, što im više odvuku glasača, to bolje. Pa čak iako ti glasači odu Šešeljevim radikalima, DSS-u, ili, što da ne, Zverima. Neko (a ovde ne mislim samo na Tomu i Vučića) bi čak otišao još dalje, i rekao da DS plaća Šešeljeve bilborde (one ludačke, sa citatima Megatrona i Šredera, tipa Vratiću se ja, a onda ću vam svima…), i povremeno ubacuje koju paricu Zverkama, ako im slučajno zafali pored donacija koje dobijaju od Amfilohijeve firme. Svi znamo da su Tadićevi spin doktori operisani od bilo kakvog morala u svojim kalkulacijama, a posebno u trenucima kad im gori pod nogama. Bliže se izbori, a posle svih gadosti koje je ova vlast učinila, više nisu u stanju da zamisle da izgube vlast. Neka mudra glava je onomad verovala da Srbiji čini uslugu deljenjem i „pacifikacijom“ radikala. Da li je daleko od pameti misliti da je sad iz iste kuhinje potekla inicijativa burazerske ispomoći „braniocima srpske porodice“?

You might very well think that; I couldn’t possibly comment. Ako bi ova na prvi pogled sumanuta konstrukcija bila istinita, predlažem tvorcima ove ideje da ponovo pogledaju film Frankenštajn, i vide šta se desi kada se čudovište koje ste napravili otrgne kontroli i okrene protiv svog gospodara.

***

A onda je tu i kandidatura za EU. Proslava koju je državni vrh priredio u Briselu nosi tužni eho Miloševićeve proslave „pobede“ nad NATO paktom posle kumanovske kapitulacije. Šta sad, kao treba da se radujem što ste isprosjačili dvojku na kraju godine od nastavnika koji je suviše umoran i zaokupljen sopstvenim problemima da bi se sa vama preganjao? Pa onda, kao i svi ponavljači, proslavljate to uz Nemanjine muzikante. Nama ostalima, koji smo vas gledali kako ne radite ništa tokom cele školske godine, i koji znamo da od celog gradiva niste naučili ni tablicu množenja, nije baš do slavlja. A i gladni smo.

Tekst je preuzet sa prijateljskog Peščanika