Vlada RS je na sjednici 20.10.2011. godine, između ostalih, donijela i rješenje o imenovanju novog direktora ZZZ RS. Dugogodišnji Načelnik opštine Rudo je nakon dugogodišnje borbe sa malim budžetom male opštine napokon pronašao put do fotelje jedne krovne entitetske institucije.
Milko Čolaković je diplomirani pravnik rođen 1961. godine u Priboju. Pravni fakultet je završio u Beogradu. Član je GO SNSD (osnivač OO SNSD u Rudom 1998. godine), a od 2000. godine je u fotelji Načelnika opštine. Kao i mnogi njegovi stranački kolege, i on je pod istragom zbog sumnje da je nekolicinu puta različito zloupotrijebio službeni položaj. Prijava je podnesena od strane Skupštine opštine Rudo. Međutim, vrijeme će pokazati da li je on kriv za te stvari. Vrijeme obično pokaže da političari nisu krivi.
Mjesto na koje je sad došao, fotelja direktora ZZZ RS, i nije naročito ugodna pozicija. Jer, koliko god građani bili nezadovoljni nezaposlenošću, a ZZZ RS svojim imenom ukazivao da ima veze sa tim, stvar se mora posmatrati realno – posla nema. Privreda je poprilično uništena, više privatizacijom nego ratom, a sa druge strane, začarani krug administracije je pred pucanjem. Dodajmo na to veći broj penzionera od broja zaposlenih radnika, i samo nam ostaje pitanje: kako i od čega ova država uopšte funkcioniše?
Dakle, bilo bi nezahvalno od Milka očekivati da izvadi vruć kesten iz vatre. I on to zna. Tako je u jednom od prvih intervjua nakon izbora u zvanje otklonio sve sumnje o suštinskim promjenama u radu ZZZ RS:
„Organizacionih novina će biti, ali ne zato što smatram da moji prethodnici nisu dobro radili. Naprotiv. Svako ima svoj način rada i moj cilj jeste da na bazi pozitivnih iskustava ljudi koji su prije mene bili direktori ZZZ RS, ali i kroz neke lične ideje, dodatno unaprijedim naše aktivnosti. Želja je da dodatno poboljšamo sve ono što se pokazalo kao dobro rješenje, ali i da, s druge strane, ispravimo eventualne greške.”
S obzirom da se spominju prethodna pozitivna iskustva i eventualne greške, nema sumnje da će funkcija ZZZ RS ostati kao i dosad, isključivo nominalna. To znači da nezaposlenima na evidenciji ZZZ RS ostaje besplatna zdravstvena zaštita kao i redovna druženja sa kolegama prilikom ovjere kartona. Poziv za posao sa ZZZ RS i dalje ostaje u rangu Čudovišta iz Loh Nesa: navodno postoji – kruže priče o njemu, no čvrstih dokaza jednostavno nema.
Ipak, ne može se tek tako reći da će sve biti kao i dosad. Da bi neko mogao biti izabran na mjesto direktora neke ustanove, on mora da ima predložen plan rada za naredni period sa konkretnim idejama o novim aktivnostima. Milko ima neke svoje ideje:
„Od oko 150.000 nezaposlenih lica u RS na evidenciji ZZZ, čak 40.000 su nekvalifikovani radnici i smatram da se njihovom obukom i prekvalifikacijom može postići efekat u smislu da postanu konkurentniji na tržištu rada.“
Dakle, ovaj dio plana blatantno podrazumijeva presipanje iz šupljeg u prazno. Uzimanje NK radnika i njihova prekvalifikacija u neki stepen SSS (ili VŠS/VSS uz pomoć bratskih privatnih visokoškolskih organzacija) samo znači da će se kancelarije za prijem NK radnika rasteretiti – one druge kancelarije proporcionalno opteretiti, i uz to će se napuniti džepovi onih koji budu zaduženi za prekvalifikaciju radnika. Konkretan rad na stvaranju deficitarnog kadra je ipak ozbiljna stvar za koju bi bila potrebna sprega između ZZZ RS i Ministarstva prosvjete te još nekih partnera, ali, to je debelo van domašaja mladih autora mnogobrojnih projekata na koje država troši narodne pare.
Na kraju, Milko se osvrnuo na uticaj ekonomske krize na zapošljavanje:
“Nadam se i vjerujem da postoji način (za zadržavanje postojećeg broja radnih mjesta) i da će Vlada RS kroz budžet i Ekonomsku politiku svakako planirati mjere koje bi trebalo da obezbijede i dalju stabilnost u Srpskoj. Evo, i realizacija projekta “Znanjem do posla”, kroz koji će posao dobiti hiljadu pripravnika u RS, jeste jedan od načina na koji se stanje koliko-toliko poboljšava, dok se u narednom periodu očekuje i početak realizacije velikih investicija, koje će zasigurno pojačati angažman domaće radne snage, te doprinijeti tome da zadržimo radna mjesta, a možda i povećamo ukupan broj zaposlenih ljudi u RS. Optimista sam!”
Dakle, bar iz njegovih usta nema velikih predizbornih obećanja poslije izbora. Zadržavanje postojećeg stanja po pitanju zaposlenosti RS, ali više po pitanju rasporeda fotelja unutar RS, kod Milka je imperativ. Neka nova radna mjesta, i pored „realizacije velikih investicija“ ostaju u ladici „možda“. Već rasprodat projekat zapošljavanja pripravnika je teško shvatiti ozbiljno, samo vrijedi dodati podatak da je broj tih imaginarnih radnih mjesta znatno manji nego prošle godine.
Ipak, ukoliko njegov rad na mjestu Načelnika opštine Rudo bude reper za domete na novom radnom mjestu, biće zanimljivo vidjeti na šta će se preslikati sljedeći podvizi iz Milkovog mandata u manjoj fotelji:
– nijedna od tri FAP-ove fabrike u Rudom ne radi od 2000. godine;
– u Rudom ne radi nijedan hotel;
– nakon rekonstrukcije vodovodne mreže nije došlo do sanacije ulica;
– sportska dvorana koja se gradi od 2002. godine još uvijek nije završena;
– transfer opštine iz reda nerazvijenih opština u red izrazito nerazvijenih opština.