U limburgu - kada građanin BiH uplati tiket !

BUKA karikature

U limburgu - kada građanin BiH uplati tiket !

Piše: Aleksandar Trifunović

Čvrsto uvjeren u ispravnost svojih stavova i umotan u zastavu omiljenih nacionalnih boja, on negdje duboko zna da živi loše, ali istovremeno pretpostavlja da mu, iz nekog kosmičkog razloga, pripada mnogo više. Ali za to više ne misli da se bori, niti da uloži mrvicu svog truda i vremena, kog najčešće ima napretek.

Arapskim proljećem započeo je stampedo protesta diljem Planete. Ono što ohrabruje jeste da je većina okupljanja građana ostvarila svoj cilj. Danas, dok pišemo o tome, u svim većim američkim gradovima po trgovima se okupljaju ljudi i protestuju protiv sistema koji godinama služi samo sebi.
U Evropi su protesti postali konstanta i nema dana da iz jedne od evropskih prijestolnica ne vidimo fotografije orošene policijskim suzavcem.
U Bosni i Hercegovini, standard života je jedan od najlošijih na evropskom kontinentu, tako da se i nekadašnji vicevi o zaostaloj Albaniji danas ne mogu primijeniti kod nas, naprotiv, doimaju se dalekom utopijom.
Istovremeno, građanin ove zemlje prevaren je barem onoliko puta koliko je od Dejtona do danas bilo izbora. Ne morate brojati, prevaren je mnogo puta.
Bez obzira na tu lako dokazivu činjenicu, građanin na izborima i dalje bira da bude prevaren.
Bira, a nakon toga ćuti i trpi, kao da mu sopstveni glas ne znači ama baš ništa.
Zahvaljujući takvom građaninu, politička „elita“ u zemlji već godinama uspješno rješava samo svoje probleme, čemu kao dokaz služe nabrekli imovinski kartoni nakon svakog mandata. Građanin BiH je, za razliku od izabrane „elite“, nakon svakog od tih mandata sve siromašniji, bez sigurnosti, bez posla i, zahvaljući medijima, stalno okružen ratno huškačkom atmosferom. Prema zvaničnim podacima, oko 48 odsto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, dok je 18 odsto ispod linije koja označava ekstremno siromaštvo.
I pored svega lošeg što mu se svakodnevno dešava, građanin ove zemlje ne odlučuje se na proteste i kritiku postojećeg stanja. Čvrsto uvjeren u ispravnost svojih stavova i umotan u zastavu omiljenih nacionalnih boja, on negdje duboko zna da živi loše, ali istovremeno pretpostavlja da mu, iz nekog kosmičkog razloga, pripada mnogo više. Ali za to više ne misli da se bori, niti da uloži mrvicu svog truda i vremena, kog najčešće ima napretek.

 

On/ona žele u 70% slučajeva da odu odavde, ali i to tek ako ih neko povede za ruku i sredi logistiku i papirologiju.
Ovakav građanin će i one malobrojne koji se odluče za neku vrstu građanskog otpora optužiti i omalovažavati, smatrajući ih, nerijetko, glavnim uzrokom svojih problema.

Ima onaj vic kada tamo neki građanin svako veče pred spavanje moli Boga da dobije sedmicu na lotu, i jedno veče mu se Bog javi u snu i poruči - Građanine-uplati prvo tiket!

Karikaturu u tekstu, iz serijala Likovi našeg doba, po scenariju Buke, nacrtala Nina Hadžić.

 

Komentari na tekst (3)
Objavljeno:
,,Prema zvaničnim podacima, oko 48 odsto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, dok je 18 odsto ispod linije koja označava ekstremno siromaštvo."
Poslije takve konstatacije, očekuje se akcija (protesti ili neki drugi oblik) od mase koju hvata panika od sutra; kako obezbjedit da sporodica nije gladna. Ta okupljanja koštaju, makar da je to samo jedan hljeb, previše za novčanik koji je u paučini,pogotovo što se malo vjeruje u rezultate na taj način iskazanog nezadovoljstva.
Izbori ne daju mogučnost za promjene. Nezadovoljstvo je očito, ali rezultati izbora se ponavljaju. Izborne komisije su te koje su bolje upučene u srž problema, dovoljno je uporedit spiskove članova komisija svih proteklih izbora
Približava se kraj procesa sistematskog uništavanja klasičnog ljudskog profila, uprkos tolikoj primjeni antidepresiva. Onaj koji izdrži, neuništiv je.
Objavljeno:
Upravo i jeste ovako kako je opisano. Ali dali građanin ima nekog drugog izbora poslije tolikog varanja?Dali poslije svih ovih zbivanja od recimo 91 godine postoji neka snaga koja bi mogla nešto promjeniti. Nekad sam mislio da se odrasli čovjek ne može prevaspitati, ali na primjeru BIH sam svatio da ne samo da se čovjek može prevaspitati nego i cijeli narodi i to u negativnom smislu.
Često kažu bili su izbori imali ste priliku. Tačno je da su izbori prilika ako na tim izborima imaš ozbiljne stranke i ljude koji žele dobro svom stanovništvu. Nažalost takvih stranki nema, pa stoga nema ni prilike. Demokratiju imamo samo na papiru ali pokušajte reći nešto negativno za vašeg direktora, šefa itd... pa će te vidjeti koje će vas muke snaći.Da ne govorim za nekog političara uvezanog u tokove mafijaških poslova. U našoj državi vladaju klanovi i plemena. Ako im se zamjeriš nema te ni na ,,mapi''. Ljudi se istinski boje za svoju egzistenciju, za svoje živote i živote svojih porodica. Danas se od poštenih prave kriminalci a od kriminalaca ugledni važni građani. Kako onda pružiti otpor i što je najvažnije kome??? Što bi rekli niko te ne y..e ni dva posto.
Objavljeno:
Radi se o tome da građani BiH zaista nemaju neku kvalitetnu opciju za biranje. Možda nisam dovoljno upućen, međutim jedino Lagumdžija nije imao prste u ratnom profiterstvu.

Odnosno, po smrti Tita područje bivše Juge je postalo širom otvoreno za povratak otpisanih. Tako je po Hrvatskoj počela bauljati ubačena emigracija, no njihov san ipak nije uspio - da zbace antifašistički pokret, dok je onima iz Srbije to uspjelo izjednačavanjem četnika i partizana u ustavu. BiH kao mješavina, stoga, je doživjela uzdizanje mnogih takvih glava na sve strane i stoga je teško naći neku kvalitetniju i pravedniju opciju. Veliki problem je klerikanstvo. U nekim slučajevima je ono doslovno bitno za opstanak, no s druge strane povezanost s korumpiranim političarima ne čini situaciju nimalo bezazlenom.

Mislim da je rješenje BiH u okretanju više praktičnim stvarima života u smanjivanju očekivanja od političara, naročito određenih. To onda može iznjedriti neke nove generacije pa i neke nove političare.

Problem BiH, a ne želim sad nabrijavati atmosferu, nije Hrvatska, ali je i dalje Srbija koja je ćapa BiH zbog gubitaka na Kosovu, pred narodom. U Hrvatskoj se sustavno radi na tome već kakvo desetljeće da se društvo mentalno odvoji od cijepanja BiH (moralnost, gadljivost/zakoni, mediji). Mislim da sam taj proces nije stvar EU (jer je očito da EU tu ne pomaže kad je u pitanju Srbija).


Vezano za Rome. Romi se daju educirati. Recimo kod mene je jedan vrstan i tražen odvjetnik upravo Rom. Ja danas ne vidim da Romi prosjače po cesti gdje živim, a bogme neće više niti prodavati parfeme i čarape na placi. Neke mlađe znam viđati kod narodnog učilišta, dakle ako i nisu išli u školu utjecaj sredine može na njih djelovati dovoljno jako da se odluče da žele završiti osnovnu, ići u srednju, itd. Nije u svim dijelovima Hrvatske baš tako. Želim reći da ih i dalje smatram divljima po načinu života, no da se sa njima raditi. Oni sami sebe i svoje sposobnosti ipak trebaju opravdati.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.