U tom Zakonu jasno je propisan način sticanja hrvatskog državljanstva u odnosu na bh. državljanstvo i član 2 je jasan, pa ćemo ga citirati:
“Državljanin Bosne i Hercegovine koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Republike Hrvatske na način i u postupku utvrđenom propisima Republike Hrvatske, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Bosne i Hercegovine niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine.
Državljanin Republike Hrvatske koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine na način i u postupku utvrđenom propisima Bosne i Hercegovine, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Republike Hrvatske niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Republike Hrvatske.”
Dakle oni koji već imaju državljanstvo Hrvatske mogu imati i bh. državljanstvo, bez ikakvog odricanja.
U 496. odgovoru Evropske komisije u segmentu “Politički kriteriji” različito su odgovorile institucije BiH i institucije RS (ne zna se ko je odgovarao, niti iko preuzima odgovornost ) na pitanje koje se tiče odnosa sa susjednim državama obje su institucije pogrešno ( RS) ili djelimično netačno odgovorile (institucije BiH)
Evo o čemu se radi i šta je zbunilo većinu građana
U dijelu koje se tiče dvojnog državljanstva između Hrvatske i BiH je sa BH nivoa ( ili kojeg već – uglavnom, napisan je latiničnim pismom) odgovoreno ovako:
Ugovor o dvojnom državljanstvu: BH strana u postupku prihvatanja državljanstva Hrvatske ne zahtijeva odricanje od svog državljanstva, dok RH ne dozvoljava prijem u svoje državljanstvo BH državljanima bez odricanjima od državljanstva BiH..
Ovaj odgovor djelimično je tačan i tiče se samo onih BH građana koji stiču hrvatsko državljanstvo PRIROĐENJEM odnosno NATURALIZACIJOM kao samo jednim od načina sticanja hrvatskog državljanstva a koji se odnosi na prijem stranaca u hrvatsko državljanstvo.
“Naturalizacija je jedna od uobičajenih i redovitih pravnih osnova stjecanja državljanstva predviđena vjerojatno u svim zakonodavstvima. Naturalizacijom stječe stranac državljanstvo na vlastitu molbu posebnim aktom državne vlasti. Prema tome, za razliku od stjecanja državljanstva podrijetlom, naturalizacija se ne provodi automatski po samoj sili zakona, nego je za to potrebno izričito očitovanje volje dotične osobe i poseban akt državne vlasti” navodi se u pojašnjenju.
PRIROĐENJEM se može steći hrvatsko državljanstvo ako je između ostalog građanin dobio otpust iz “stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo”, odnosno da “živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku”, dakle tiče se onih građana koji žive određeni period na teritoriji Republike Hrvatske kao stranci a sad žele da postanu hrvatski državljani.
Dakle ne samo državljani BiH, koji tamo žive i rade, već i Amerikanci, Poljaci, Slovaci, Slovenci i ostali….Dakle samo u slučaju da oni žele hrvatsko državljanstvo, odriču se svog.
Što se tiče npr. državljana Hrvatske koji žive na teritoriji BiH a izbjeglice su iz Hrvatske, oni su stekli HRVATSKO DRŽAVLJANSTVO rođenjem na teritoriji Republike Hrvatske, ili porijeklom, i kao takvi imaju regularno hrvatsko državljanstvo koje im ne može biti uzeto. Ako su u međuvremenu stekli i BH državljanstvo, njihov je status uređen Zakonom koji smo spoemnuli na početku ovog teksta.
Evo na koji način se dobija hrvatsko državljanstvo PORIJEKLOM:
Zakon o državljanstvu Republike Hrvatske je jasan:
“Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:
čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;
čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj ;
čiji je jedan od rodltelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu.
dijete je stranac ili bez državljanstva, ali je usvojeno od hrvtaskih državljana
Dalje se navodi da “Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani sa srodničkim učinkom. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja”
Većina državljana BiH hrvatske nacionalnosti su stekli hrvatsko državljanstvo PORIJEKLOM te se ni oni neće morati odreći BH državljanstva.
STICANJE DRŽAVLJANSTVA ROĐENJEM
Princip de iure soli ( odnosno “pravo zemlje” ) , je u hrvatskom pravnom sistemu sekundarnog i dopunskog karaktera.
Prema Zakonu, hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno na području Republike Hrvatske, ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog državljanstva ili su bez državljanstva. Djetetu će prestati hrvatsko državljanstvo ako se do navršene 14. godine njegova života utvrdi da su mu oba roditelja strani državljani. Svrha je ove odredbe u sprječavanju da u izrijekom navedenim slučajevima djeca postanu bez državljanstva (apatridima)
Odgovor iz Republike Srpske na 496.pitanje ne treba ni komentarisati jer je potpuno netačan:
Naime oni su odgovorili kako “Između BiH i Hrvatske nije zaključen bilateralni sporazum vezano za pitanje dvojnog državljanstva što podrazumijeva da ne postoji pravni okvir po kojem bi državljani BiH istovremeno mogli posjedovati državljanstvo Hrvatske”
Već smo spomenuli da postoji Zakon koji uređuje ovu oblast. Iz isntitucija se niko nije oglasio po pitanju ovog.
Iz Direkcije za evropske integracije je ranije rečeno za Nezavisne novine da se na ovim odgovorima radi te da će se uskoro sastati radna grupa, kako bi se došlo do zajedničkog odgovora prema Evropskoj komisiji.