Već je neko vrijeme u fokusu stranih i domaćih medija razlika u popularnom namazu nutela koji je za tržište zapadne Evrope imao veću količinu lješnjaka, a mnogi i dan danas tvrde da je prašak za pranje veša koji je kupljen u Njemačkoj ili Austriji bolji od svih onih koji se mogu kupiti kod nas.
Tokom prošle godine ovaj problem došao je i u žižu stranih medija kada je njemački proizvođač Bahlsen objavio da će postojati samo “evropski” keks.
Tada su optužbe su krenule iz instituta za analizu proizvoda u Mađarskoj i Slovačkoj koji su naveli da postoji lošija roba za samoposluge istoka Evrope, ali ubrzo je to postala i politička tema između zapadne i istočne Evrope.
Utvrđeno je da čitav niz međunarodnih koncerna za tržište Evropske unije i pod istim nazivom nudi posve različite proizvode, a u pravilu su to kvalitetniji proizvodi za Zapad i proizvodi sa daleko više aditiva, aroma umjesto prirodnih sastojaka i nekvalitetnih, odnosno jeftinijih sastojaka umjesto “pravih”, a koliko je ova tema goruća govori i činjenica da je ona poprimila naziv “nutella sukob” – nazvanom po poznatom čokoladnom namazu čiji se sastojci i čak okus znatno razlikuju po zemljama gdje se prodaju.
U ovakvim okolnostima i dalje se mnogi građani BiH odlučuju na jednodnevne šoping ture u Austriju ili Italiju, gdje često kupuju hranu, kozmetiku i higijenu.
Iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH kažu nam da su u narednom periodu dobijali povremene predstavke potrošača koje se odnose na razlike u kvaliteti proizvoda kupljenih u Bosni i Hercegovini i istih proizvoda proizvedenih za tržište EU.
Primjedbe se uglavnom odnose na kvalitet raznih robe iz kategorije široke potrošnje i pored Instutucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH adresirane su na nadležne inspekcijske organe.
“Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina se opredijelila za slobodno kretanje roba i usluga. Vezano za pitanje kvaliteta proizvoda obaveza proizvođača je da na tržište stavlja zdravstveno ispravne i sigurne proizvode, u skladu sa važećim pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima koji ujedno regulišu sigurnost i kvalitet proizvoda. Pravo proizvođača je da u skladu sa nacionalnim propisima i uslovima tržišta na koje plasira svoje proizvode, te kupovne moći potencijalnih potrošača odredi kvalitet proizvoda”, rekli su za BUKU iz ove Institucije i dodaju da kontrolu kvaliteta proizvoda obavljaju nadležni inspekcijski organi u mjestu carinjenja proizvoda.
Iz Institucije ombudsmana kažu da Bosna i Hercegovina ima dobar zakonodavni okvir u ovoj oblasti, koji se kontinuirano unapređuje i usaglašava sa Direktivama EU koji regulišu ovo važno pitanje za sigurnost potrošača.
Zakonom o zaštiti potrošača u BiH propisano je deklariranje proizvoda. Istim zakonom je propisano da oglašavanje proizvoda ne smije biti neprimjerno, dvosmisleno i da isto mora poštovati dobre poslovne običaje. U slučaju nepoštivanja odredbi koje se tiču oglašavanje predviđene su novčane kazne.
Iz Instucije ombudsmana kažu da su osnovna prava potrošača pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja i pravo na informisanost.
“Od strane Evropske povjerenice za pravosuđe i zaštitu potrošača je najavljeno kako će metodologija za testiranje spomenutih proizvoda biti spremna u aprilu tekuće godine, te se očekuje dalje unapređenje ove oblasti u pravcu ujednačavanja svih potrošača u pogledu jednakog kvaliteta”, ističu.
Kažu da je pored temeljnog Zakona o zaštiti potrošača u BiH je na snazi Pravilnik o pružanju informacija potrošačima o hrani, koji potrošačima pruža visok stepen zaštite u smislu zahtjeva za isticanje osnovnih podataka za deklarisanje proizvoda.
Lična karta svakog proizvoda je njegova deklaracija i da bi proizvođač bio siguran i potpuno zaštićen pozivamo potrošače da obrate pažnju prilikom svake kupnje na deklaraciju proizvoda. Na taj način mogu procijeniti i kvalitet proizvoda.
“Proizvođači moraju poštovati propise o kvalitetu proizvoda. Oni proizvodi koji zbog svojih svojstava ne odgovaraju uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu , trgovac ne bi smjeli niti prodavati. Koristimo priliku da pozovemo potrošače da u slučaju da primijete bilo kakvu nepravilnost odmah kontaktiraju nadležne inspekcijske organe”, kažu iz ove Instutucije.
Prema Zakonu o hrani, hrana koja se uvozi u Bosnu i Hercegovinu mora biti u skladu sa relevantnim odredbama propisa o hrani ili uslovima koje Bosna i Hercegovina priznaje barem kao ekvivalentne istima ili, ako postoji poseban sporazum između Bosne i Hercegovine i zemlje izvoza, s odredbama tog sporazuma.
“Standardi kvalitete hrane u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim zemljama propisani su primarno nacionalnim zakonodavstvom, tako da u pravnom pogledu ne postoji obaveza da proizvodi imaju isti sastav za tržišta različitih zemalja. Subjekti u poslovanju s hranom moraju zadovoljiti parametre kvalitete propisane nacionalnim zakonodavstvom i osigurati da je sastav proizvoda koji stavljaju na tržište ispravno naveden na deklaraciji proizvoda kako bi potrošačima bile dostupne odgovarajuće informacije na temelju kojih mogu napraviti izbor u pogledu hrane koju će konzumirati”, kažu iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.
Posljednjih mjeseci vodi se rasprava na razini Evropske komisije, kao i u Evropskom parlamentu o različitim kvalitetama hrane na tržištima „starih“ i „novih“ članica EU, jer su uporedna istraživanja kvalitete hrane ali i drugih proizvoda u više zemalja, pokazala da njihova kvaliteta nije jednaka.
Iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH kažu da je već došlo do određenih pomaka, jer su neki proizvođači hrane samoinicijativno pokrenuli mjere na ujednačavanju kvalitete svojih prehrambenih proizvoda za različita tržišta.
Murisa Marić, iz Udruženje potrošača “Don” kaže da se kod nas vrše ispitivanja proizvoda i što se tiče kvalitete većina proizvoda koja je na našim rafam, zadovoljava standarde BiH.
“Međutim, kod nas se ne vrši analiza robe koja je kupljena u zemljama Evropske unije. Naše laboratorije ispituju robu koja ulazi kao uvezena za naše tržište, a robu kupljenu u EU ne mogu ispitivati”, rekla je za BUKU Murisa Marić.
Ona ističe da kod nas zvanično još uvijek niko nije izašao sa podacima da je na primjer nutela ukusnija i zbog čega bi to bilo tako, jedino se i dalje govori o razlici u količini lješnjaka u Nuteli koju kupujemo u zemljama EU. Murisa ističe da se ista priča odnosi i na druge proizvode kupljene u Evropskoj uniji, a većinom se radi o kozmetici i higijeni.
“Naši potrošači se zvanično ne žale, već o tome samo pričaju. U slučaju žalbi preduzimaju se određene mjere prema Zakonu i ulazi se u proceduru ispitivanja, a ovako to samo ostaje na priči. Naši potrošači trebaju prije svega da se edukuju o proizvodima i potrošačkim pravima, da znaju čitati deklaracije da bi mogli donijeti odluku o kupovini”, pojašnjava Murisa Marić.