Nije sarajevska kasaba ni časa časila, pa se
po principu ‘najbolja je reklama antireklama’, odmah upisala iza Banjaluke na
crnu listu svjetskih antigradova. A, kad može Banjaluka svojim izolacionizmom,
svojom potrebom da se bratimi sa ilegalnim paradržavama, da organizuje
protivustavnu paradu, da dugim cijevima naoružava policiju i da za sve to Dodik
dobije naslovnice Gardijana i ostalih printanih svjetskih gorostasa, pa šta
fali Sarajevu?
Što bi
Dodik bio veća seljačina od SDA klike?
SDA je reagovala promptno i na krilima sveopšte
turkofilije proglasila Nobelovca i jednog od najznačajnijih živih pisaca na
svijetu, Orhana Pamuka, personom non gratom podno Trebevića. Na ovoj laskavoj
tituli autarhičnog grada, antigrada, koju je preko noći dobilo Sarajevo, stanovnici
istog mogu zahvaliti prije svega vrhušci SDA, koja je odlučila pratiti Dodikov
SNSD u budalaštinama.
I, uspjelo im je dabome. Isti taj Gardijan, u
roku od odmah, objavljuje kako je uprava Grada povukla odluku o imenovanju
književnika Orhana Pamuka počasnim građaninom Sarajeva. Pun pogodak za Bakira,
Sebiju i ostale Erdoganove podguzne muhe! Em nema prosperiteta, em se prati po
krkanluku Banjaluka, em se od Sarajeva ionako devastiranog krkanlukom tvori srednjeazijsko
selo, em Gardijan, Sunce ti poljubim, konačno osim Dodika priča malo i o izlivu
nacionalizma u Bošnjaka.
Ako to nije recept za pobjedu raštimovane SDA
na predstojećim izborima, ne znam šta je?! Ako to nije analni alpinizam Bakira
i kompanije unutar Erdogana i erdoganštine, ne znam šta je?! Ali radi!
Jer, jebo sad Pamuka. Pamuk je u nas uvijek
bio trećerazredna stvar. I onaj trikotažni i ovaj hartijski. Nije narod u ovim
našim čukama nikad pretjerano bio zainteresovan za udobnu odjeću i kvalitetnu
knjigu. Pored svile dalekoistočne, replicirane negdje u Bursi i pored knjiga
lajf koučeva i koučica na papiru, stvarno – jebo Pamuka.
Sa
indignacijom impotentni
Ono nešto grada koji se još nije pretvorio u
kasabicu rezignirano će žaliti, izvinjavati se piscu, zgražavati se, izražavati
zabrinutost i naricati kako treba bježati odavde. Na internetima i društvenim mrežama.
Možda se povede i kakva rasprava između ponekog bošnjačkog nacija i naivnog
građanina oko potrebe gostovanja turskog Nobelovca i samim tim neprijatelja
novoturskog tiranskog Erdoganovog režima. I to bi bilo to.
Sve u svemu, ostaće na vjetrometini ljudi iz
izdavačke kuće Buybook, koji su velikog Orhama Pamuka pozvali u kotlinu. Za one
koji ne znaju, baš je Pamuka za počasnog građanina Sarajeva nominovala Izdavačka
kuća Buybook i to uoči njegove planirane posjete glavnom gradu BiH. Ima i gore
i nesrećnije? Da ne kažem, sa više blama. Ima, ima!
Crvena,
rat nije stao!
Kao uz onu stvar, jedan od najvećih svjetskih
pisaca planirao je posjetiti Sarajevo ovog proljeća, kako bi radio na scenariju
za film o ratu u Bosni i Hercegovini. Upravo fenomenalno žalosno. Pa će tako
Orhan Pamuk, u čije sposobnosti ispisa svarnosti niko ne sumnja, komotno moći
otvoriti laptop i udariti naslov, šta znam, npr. «Alija-beg i sinovi» ili
«Bakirov zamak» ili «Crni sarajevski čador»…Ma ima toga na megatone.
Može Orhan napraviti autobiografski roman u
kojem je Orhan pozvan u Sarajevo da dobije nagradu Grada, pa opozvan po
direktivi iz njegove rodne Turske. Jer, tu direktivu sluša Sarajevo, par
enklavica na sjeveru Sirije i niko više. Po fermanu Erdoganovom. Može Pamuk
pojasniti kako se njegovo pisanje o npr. genocidu nad Jermenima, direktno
odražava na gostoprimstvo u jednoj državi u kojoj je takođe počinjen genocid,
Bosni i Hercegovini. Može Pamuk, razumije se, ako mu se bude dalo, sve onako u
kratkoj upitnoj prozi pitati, kakvi su to ljudi koji ga ne žele primiti u grad,
glavni grad zemlje u kojoj je počinjen genocid, kad se baš eto on zalaže da
svijetu pokaže zlo genocida? Sve može Orhan Pamuk, ali u Sarajevo ovakvo ne
može!
Ali, šta će nam sad Pamuk, što bi rekla SDA
svojta, šljegnuta u Sarajevo! Gotovo pa doslovno se može iščitati ovaj
kurčeviti stav iz pitanja Komisije sedmočlane, koja je prvo prihvatila prijedlog
Buybookovaca, po kojem bi Orhan Pamuk postao počasni građanin Grada Sarajeva, pa
onda sramno povukla isti. Objašnjenje komisije bilo je da Orhan Pamuk, pazite
sad, ništa nije uradio za Sarajevo. To bi isto bilo kao da ste rekli počasnom
građaninu Grada Sarajeva, Valentinu Incku, da nije uradio ništa bitno za grad.
Doduše, Valentin i nije uradio ništa epohalno za grad, Kanton, Državu, ali koga
kuri bolac, što bi rekao veliki Viktor Ivančić.
Paranje
Pamuka
Jer, šta je odbačen Pamuk za malo uvlačenja u
stražnjicu sultanu na Bosforu i turkofilskom glasačkom tijelu državice u nas?
Ako treba, raja će po direktivi i knjige njegove paliti, samo dok im se
«rekene» šta je dotični napisao.
I džaba se direktor Buybooka, Damir Uzunović,
buni kako je Pamuk jedan od najvažnijih savremenih pisaca, te da nijedan od
trenutnih dobitnika Nobelove nagrade nikada nije posjetio Sarajevo.
“Pamuk
je najčitaniji i najpoznatiji pisac u BiH i kao ekskluzivni izdavači njegovih
djela za BiH, pozvali smo gospodina Pamuka nekoliko puta da posjeti
Sarajevo”, rekao je za Klix Uzunović.
E, moj Damire, da si pozvao Bali-bega ili
zvijezde neke druge od top turskih umotvorina koje se apliciraju po pučanstvu
Bosne i Hercegovine, pa da Komisija stisne i zabrani njihov dolazak, pa to bi
se država ujedinila po nacionalnim, ekonomskim, intelektulanim i svim ostalim
ključevima. Kamenovali bi i komisiju i kancelarije SDA i štrajkovali glađu dok
se lijepi Burak Ovdživit ne bi prošetao
Ferhadijom i postao počasni sarajevski građanin. Ovako, Nobelovac? Pih!
Dabome da Pamuk nije uradio ništa!
Pisao je neke debele knjige sitnim slovima. A, ko danas čita knjige? Ne čita
Bakirova, da prostite, baza. Nije sad Pamuk, na priliku, snimio duet sa
Severinom, nije napunio ni Skenderiju, ni Koševo, nije snimio ništa sa Jalom
Bratom i Bubom Corelliem, pa da se i zabrinemo.
Jesi
čit'o Mesića? Šta čit'o, nominov'o!
A, to stanje bolokurca najbolje
razumije, a ko će drugi nego gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, koji je,
onako promptno, iz međuprostora za mozak
izvukao ime Stipe-Stjepana Mesića. Jest da nema veze sa temom, ali i Stipe je
sasvim sigurno uradio nešto pozitivno za Sarajevo. Nećemo cjepidlačiti, a i
vremena je malo.
Objektivno govoreći, za “zemlju koja je
u amanet ostavljena Erdoganu”, dobro su Buybookovci imali muda nominovati
čovjeka koji javno govori da je u Turskoj na vlasti tiranski režim, koji priča
o genocidu nad Jermenima, koji zagovara državu prava, koji veli da Radnička
partija Kurdistana nije teroristička organizacija i kako taj veliki narod ima
pravo na svoju državu…Ufff, dobro žive glave na ramenima nosaju ljudi iz ove
izdavačke kuće.
Nego, narode, zovite Jalu Brata, Bubu Corellija,
zovite Bali-bega, neka upriliče kakav dernek za Stjepana Mesića. Idu izbori,
hatišerifi se poštovati mora, pretežak je Pamuk za ova naša sumorna vremena i
nejaka pleća, a valja političarima barem još četiri godine biti na vlasti, sad
da l’ u Putinovom, papinskom ili Erdoganovom rektumu, manje je bitno. Smrdi, al’
toplo i standard, jebi ga.
A, ti, Orhane, ne dolazi. Hvala ljudima
iz Buybooka što te pozvaše, ali ne dolazi. Sjedi negdje s mirom i iz daljine piši
taj scenario o Sarajevu, zabranjenom gradu.
“Ja sada, u ovim godinama, znam da istinsko poštovanje ne
izvire iz srca, nego iz sitnih pravila i izraza pokornosti.”
Orhan Pamuk, “Zovem se Crvena”