Kampanju je pokrenuo socijalni reformator Robert Oven 1810. godine u
vrijeme kada su fabrike radile 24 sata, a radnici su često radili od 10 do
15 sati. Tada je Oven izmsilio slogan „Osam sati rada, osam sati
odmora, osam sati spavanja“, a 1926. godine više od veka kasnije
kompanija Ford Motor postala je prva koja je uvela trajanje smene od
osam sati i udvostručila platu zaposlenih.
Danas, osmočasnovno radno vrijeme je definitivno zastarjeli koncept.
Istraživač ciklusa sna Natanijel Klejtman otkrio je nešto što se zove
„osnovni cikuls odmaranja“ shvativši da naša tijela funkcionišu na
devedesetominutnom periodu u toku noći između dubokog i laganog sna. To
se isto dešava i u toku dana, naša viša i niža budnost se smjenjuje u
istom periodu zbog čega nam je potrebno više pauza kako bismo bili
produktivni.
Dr Trevis Brejderi predložio je sljedeću
alternativu: idealan odnos rada i odmora bio bi 52 minuta rada i 17
minuta odmora. Ljudi koji su ovako održavali ovaj balans imali su
zavidan nivo fokusiranosti na posao.
Švedska je takođe
eksperimentisala sa smenama od šest sati u jednom domu za stare. Prvi
izvještaji su potvrdili da su medicinske sestre bile srećnije, imale su
više energije i bile su produktivnije. Čim su se vratili na staro,
sestre su se žalile na umor i iscrpljenost.
Novinar Oven Džones
je predložio da se radi četiri dana nedjeljno, a njegov kolega iz
Gardijana zastupa ideju od radnom danu od četiri sata.
Iako još uvijek nije postignut konsenzus o dužini trajanja smjene, jedno je sigurno: to nije osam sati dnevno.