Bez hrane, bespomoćne i po velikoj
hladnoći izdržale su sedam dana i osam noći, a od smrti kojoj su
gledale u oči spasili su ih lovci iz obližnjeg sela Drago, Rade i Krešo Ćavar. Kasnije su i Draženki i Šimi amputirane noge, ali su zahvaljujući medicinskim pomagalima i velikom entuzijazmu danas uspješne supruge i majke, piše Express.hr. Uskoro je uspostavljena komunikacija s lovcima, ali mukama ni tu nije
bio kraj. Ljudi koji su tih dana tragali za životinjama, pomislili su
da su vapaji sestara, zapravo neka mitska bića o kojima su slušali priče
i koja su postojala u narodnim vjerovanjima.
Žive u dalekoj Kanadi, a na mjesto koje im je promijenilo život, kasnije
su došle samo jednom. Prije tri godine otišle su tamo u pratnji svojih
spasilaca. O njima je i kanadska televizija kasnije snimila dokumentarni
film.
Pokušale su na razne načine izbaviti se i krenuti dalje, ali nije išlo.
Snijeg i led činili su svoje, u dubini provalije nije bilo slamke spasa.
Otac od kojeg su krenule pješice iz Bogodola, mislio je da su stigle
majci u Mostar, majka je mislila da niko po takvom snijegu ne izlazi iz
kuće. Telefona nije bilo, veze nisu bile kao danas.
– Onako mokre, preumorne i razočarane što ne možemo izaći, pomišljale
smo na najgore. Nismo smjele zaspati u snijegu, znajući da i to može
biti kobno, pa smo se uvukle u mali prostor na stijeni koja je
pregradila kanjon, a na kojem nije bilo snijega. Legle smo poprijeko, ja
sam glavu stavila na Šimina koljena i obratno, a traper-jakne koje smo
nosile iskoristile smo da pokrijemo glave i zaspale smo. Nismo vjerovale
da ćemo žive dočekati jutro, a ta noć nam je nekako od svih najbrže
prošla - priča Draženka Čuljak za Fokus.ba.
U jami je bilo oko - 27 stepeni Celzijusa.
– Vjerovale smo i da će nas pronaći lovci. Blizu je drugo selo, mi smo
dozivale, ali nažalost niko nije čuo zapomaganja. Dolazilo je tih dana i
do kriznih momenata, osjećale smo da nas niko ne voli ili da nikom
nismo važne. Znala sam da su susjedi po cielu noć znali tražiti
izgubljenu kravu, a mi smo bile tako blizu i istovremeno tako daleko,
priča Draženka.
Došao je petak i istovremeno donio i veliko razočarenje za Šimu i
Draženku. Ni u subotu se niko nije javio, prisjeća se Draženka. U danima
u kojima su led i snijeg bili jedino što su unosile u organizam, i Šima
i Draženka neprestano su molile za spas.
– Kasnije smo doznale da su u selu pričali o onom što su čuli. Jedna od
žena kazala je da je i ona čula dozivanja, ali da je mislila da je riječ
o dječjoj graji, nastavlja priču Draženka.
Na kraju je humanost pobijedila strahove, pa su Drago, Rade i Krešo u
pratnji jedne od žena iz sela ponovo došli do sestara. Jedan od njih
nadvirio se iznad jame i vidio djevojčice koje trebaju pomoć. Zatražio
je uže, u akciju su se uključila i ostala dvojica, pa su uz veliki napor
na kraju uspjeli.
Sestre su malo kasnije završile u jednoj od kuća u obližnjem selu. Tamo su dobile novu odjeću, hranu i tople napitke.
No tu nije kraj ove dramatične priče, a šta se dalje dešavalo sa dvije hrabre sestre čitajte OVDJE.