U
utorak 30. januara, u Evropskom parlamentu u Briselu, premijerno je prikazan dokumentarac„Pasji život – sarajevske lutalice“. Film govori o životu napuštenih pasa na ulicama
Sarajeva, o užasnim uslovima za pse u skloništu Prača
i o Mileni Malešević, nevjerovatnoj ženi koja je do sada spasila preko hiljadu
pasa. Prikazivanje filma organizovao je
hrvatski zastupnik u
Evropskom parlamentu Davor Škrlec, u saradnji sa Intergrupom za dobrobit i
zaštitu životinja Evropskog parlamenta i međunarodnom krovnom organizacijom
Eurogroup for Animals.
U
stvaranju ovog dokumentarca učestvovao je i slavni britanski glumac Peter Egan*, našoj publici najpoznatiji po ulogama u komediji “Smrt na sahrani” i hit seriji “Downton Abbey”.
Posljednjih
20 godina Peter Egan se aktivno zalaže za prava i dobrobit životinja, a u ekskluzivnom intervjuu za Buku, otkriva da je njegova glumačka karijera
na drugom mjestu u odnosu na njegovo rad na zaštiti prava životinja.
„U
glumi sam već 50 godina, imao sam sreće i proživio sam divan život. Ne radi se
o tome da želim nešto učiniti zauzvrat, već jednostavno nemam izbora, jer mi je
toliko strastveno stalo do životinja, do svih životinja na našoj Planeti. To mi
je važnije od svega, osim od moje porodice, i tome sam u potpunosti posvećen.
Više ne prihvatam poslove koji mi oduzimaju mnogo vremena, jer želim da
posvetim što više vremena rješavanju problema koji pogađaju životinje. Još
uvijek radim, ali prihvatam samo kratkoročne angažmane. Ako nešto mogu uraditi
za dvije sedmice i ako je dobro plaćeno, prihvatiću, ali ako je duže od toga,
ne želim da me to odvlači od mog rada na zaštiti prava životinja.“
Zajedno
sa suprugom, Peter Egan već dvadeset godina predano radi na spasavanju pasa. Kod
kuće trenutno imaju 5 udomljenih pasa, od kojih je jedan iz Sarajeva. „Imao sam ih sedam, ali su dva psa
uginula zbog starosti. Veoma sam posvećen problemu napuštenih pasa i spasavanju
pasa. Imam i humanitarnu organizaciju u sjevernom Londonu koja se zove All Dogs
Matter, preko koje udomljavamo oko 350 pasa godišnje. I u Velikoj Britaniji
imamo problem napuštenih pasa, samo se on ne rješava tako okrutno kao u Istočnoj
Evropi.“
Egan je protiv svakog mučenja i ubijanja životinja, uključujući i industrijsku proizvodnju mesa, zbog čega je postao i vegan. „Vjerujem da nemamo pravo da
oduzimamo život, treba da slavimo život. To je nešto što sam spoznao tokom dvadeset
godina druženja sa životinjama i rada na njihovoj zaštiti.“
Prije
pet godina, Eganova supruga Myra Frances,
takođe poznata britanska glumica, počela je pratiti Milenu Malešević na
Facebooku. Od Milene su udomili i jednog psa kojem su dali ime Tidus. „Mayra mi
je govorila ’moraš nešto preduzeti da pomogneš Mileni’, ali ja nisam bio u
mogućnosti ništa da uradim do prošle godine, jer sam bio veoma zauzet. Početkom
prošle godine, Maria Slough, režiserka, i Roger Barlow, veterinar, došli su kod
mene i predložili da uradimo trilogiju o problemu napuštenih pasa u Istočnoj
Evropi. Ja sam rekao ’odlično, zašto ne krenemo od Bosne, ja poznajem Milenu
koja radi nevjerovatan posao u Sarajevu i možda možemo učiniti nešto da joj
pomognemo.“
Iako
je bio upoznat sa problemom napuštenih pasa u Bosni, Rumuniji, Ukrajini i
Hrvatskoj, Egan kaže da nije bio svjestan koliko je situacija ozbiljna i koliko
je društvo u ovim zemljama ravnodušno prema tom problemu.
„Kada
upoznate nekog kao što je Milena, ko je toliko posvećen, suosjećajan i
emotivan, pomislite da je možda cijelo društvo takvo, ali ono što me je
iznenadilo je da to nije slučaj. Zaprepastilo me je koliko je bosansko društvo
ravnodušno prema ovom problemu. Ne želim generalizovati, ali to je moj utisak
iz susreta sa pojedincima koje sam upoznao. Čini mi se da je sistem zaštite
životinja zapravo uspostavljen da zaštiti ljude, a ne životinje, a to je
suprotno od onog što ja podrazumijevam pod dobrobiti životinja. Ne želim
uvrijediti ljude u Bosni kada ovo govorim, znam da je to zemlja koja je bila
pogođena ratom i koja ima velike emotivne probleme i društvene probleme koje
treba rješavati.“
Što
je najgore, kaže Egan, problem napuštenih pasa se zloupotrebljava od strane
pojedinaca.
„Jedni
tu vide priliku da zarade, na kriminalan način, zatim imate psihopate koji
misle da ovaj problem mogu riješiti užasnom okrutnošću, a zatim na političkom
nivou imate ljude koji uzimaju sredstva namijenjena rješavanju ovog problema,
ali na kraju novac završi negdje drugo.“
Posjeta
Prači, zloglasnom azilu za pse, za Egana je bila drugo najšokantnije iskustvo u
njegovom životu.
„U
ovo doba prošle godine bio sam na farmi za uzgoj psećeg mesa u Južnoj Koreji,
što je nešto najgroznije što sam vidio u životu i mislio sam da me više ništa
ne može šokirati. Međutim, to što sam vidio u vladinom azilu u Prači bilo je nešto
najužasnije što sam vidio. Vidjeti kako psi žive u tako groznim uslovima bez
brige o njima, bez suosjećanja, bez osnovnih uslova za život, u betonskim kavezima
u kojima je pod prekriven izmetom. Kada ih hrane, samo im bace hranu koja se
miješa sa izmetom. Nisam to mogao razumjeti, ne mogu razumjeti kako se bilo ko
može odnositi prema životinjama na taj način. A to je vladino sklonište koje
treba da poštuje zakon o dobrobiti životinja. Nisam mogao razumjeti šta se
dešava i činilo mi se da je u pitanju nebriga i korupcija.“
Ipak,
najčešća reakcija ljudi je da pitanje dobrobiti životinja nije prioritet i da
se treba baviti drugim problemima. To ne važi samo za Istočnu Evropu, kaže
Egan, već i za Veliku Britaniju i druge zemlje.
„Kada
kažete da ste protiv testiranja na životinjama, ljudi će reći ’a šta da je u
pitanju vaša ćerka ili majka, šta je važnije?’. Ali to nije relevantno pitanje,
jer testiranje na životinjama ne pomaže ljudima, već samo šteti životinjama,
tako da je to kliše. Mahatma Gandi je rekao da možeš procijeniti ljude na
osnovu njihovog odnosa prema životinjama. Ja mislim da to znači da je država postavila
dobrobit ljudi na pravo mjesto. U BiH, i na cijelom balkanskom poluostrvu, bio je
strašan sukob, počinjen je genocid. To je učinilo ljude nepovjerljivim jedne
prema drugima. Ja to ne mogu razumjeti jer to nisam lično doživio, ali sam
svjestan kako ti uslovi mogu stvoriti ljude koji će biti zatvoreni u sebe,
okrenuti prema sebi i koji s pravom pitaju ‘a šta je sa mnom, ja želim da
poboljšam svoj život?’. To je slučaj u Bosni gdje je veliki broj nezaposlenih.
Tako da to s jedne strane jeste fer pitanje, a ja nemam drugi odgovor na to
osim da poručim da podstaknete svoje političare da se fokusiraju na
infrastrukturu, na obrazovanje, da izaberete ljude za koje vjerujete da im je
stalo do dobrobiti ljudi, jer morate riješiti pitanje dobrobiti ljudi na pravi
način da biste imali vremena da se bavite pravima životinja.“
Egan
vjeruje i da kroz humaniji odnos prema životinjama možemo naučiti kako da
uspostavimo zdraviji emocionalni odnos sa ljudima.
„Suosjećajnost prema životinjama, da
ih razumijete i da ih ne tretirate kao štetočine, a naročito psa koji je
pomogao čovjeku da evoluira hiljadama godina, pomoći će vam da otključate empatiju u sebi. Naravno da je dobrobit ljudi izuzetno
važna i da se njome treba baviti, ali to ne treba da bude na štetu bavljenja
životinjama. To zvuči malo utopijski i ljudi će reći da je to romantično, ali
ja mislim da je zapravo vrlo pragmatično, jer možemo toliko toga naučiti kada
se prestanemo plašiti davanja, kada se prestanemo plašiti ljubavi, jer društvo
i počiva na ljubavi. Biti oštar, čvrst, poslovan ne doprinosi društvu po mjeri
čovjeka, ono što stvara društvo po mjeri čovjeka jeste suosjećajnost i ljubav.“
Dokumentarac
od pola sata ne može napraviti veliku promjenu, kaže Egan, ali može podstaći ljude da
počnu postavljati pitanja o problemu napuštenih pasa, ali i da počnu postavljati pitanja samima sebi
o tome koja je naša uloga na ovoj Planeti.
„Osnovni pokretač za mene lično, ali i za život na ovoj Planeti, jeste
suosjećajnost. To je ultimativni odgovor na sve. Jer novac nije briga za ljude,
zgrade nije briga za ljude, a svi tome težimo. Kad nemate novac, sve o čemu
razmišljate je novac, a kada ga dobijete to ne rješava vaš problem. Ono što
rješava vaš problem jeste vaše srce i vaša suosjećajnost. Žao mi je ako to
zvuči romantično, ali ja vjerujem u to.“
Egan smatra da je pitanje dobrobiti životinja glavno pitanje 21. vijeka.
“Sada postavljamo toliko pitanja, jer je industrijsko klanje životinja do
krajnjih granica dovelo našu osjetljivost da više ne možemo prihvatiti da sebi
obezbjeđujemo obrok tako što će životinje biti tretirane na taj način na
putu do klaonice. Sada su te informacije dostupne i uznemirujuće su. Industrijska
proizvodnja mesa razvila se nakon drugog rata. Kada sam ja bilo mlad jeli smo
meso jednom sedmično, a sada veliki konglomerati žele da jedete meso tri puta
dnevno, tako da moramo stalno hraniti to čudovište. Porast veganstva širom
svijeta je ogromna, nevjerovatno je kojom brzinom se to širi, i
sretan sam što sam i ja jedan od njih. To se sve dešava zbog ogromne moći
društvenih medija, kao i zbog dijeljena užasnih informacija koje dobijamo.”
“Neću
biti tu da to vidim”, kaže Egan, “ali čvrsto vjerujem da će se za 50 godina ljudi osvrnuti i
reći ‘možete li vjerovati šta su radili’ i htjeće da nas se odreknu. Način na koji se odnosimo prema životinjama je užasan i sramotan i vjerujem da će se
buduće generacije stiditi načina na koji smo se odnosili prema svijetu i prema svojim apetitima. Naučnici tvrde da ćemo do 2100. godine biti društvo bez mesa i jer ovo više nije održivo i za to postoje snažni
i šokantni argumenti.”
Razgovarala Milica Plavšić
*U svojoj 50-godišnjoj karijeri, Peter Egan je osvojio niz nagrada za svoj filmski i pozorišni
rad, uključujući BAFTA-u i Critics Circle. Sarađivao je s brojnim pozorištima
širom Ujedinjenog Kraljevstva – The Royal National Theatre, The Royal
Shakespeare Company, West End of London, a poznat je i po brojnim filmskim
ostvarenjima: The Hireling, Chariots of Fire, Death at a Funeral, The Wedding
Date. Glumio je i u poznatim hit serijama poput Downton Abbey, Ever Decreasing
Circles, A Perfect Spy.
Posljednjih
20 godina Peter Egan se aktivno zalaže za prava i dobrobit životinja, zbog čega
je kao prva slavna ličnost 2013. godine dobio nagradu Animal Hero Award.
Potpredsjednik je Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema
životinjama (RSPCA), ambasador i pokrovitelj brojnih humanitarnih udruženja i fondova
širom Evrope i Aziji. Prošle godine dobio je počasni doktorat Univerziteta
Winchester zbog zalaganja za dobrobit životinja.