Radnici više nisu mogli izdržati pa su predstavnici sindikalne organizacije „Volara“ presavili tabak i dokumentaciju proslijedili Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA.
Iza malverzacija, ističu, osim Ratkovca, stoji i aktuelni načelnik Šipova Milan Kovač, koji je prnjavorskom biznismenu tada pomogao prilikom privatizacije, „a zauzvrat dobio mjesto direktora „Volara““. Sve je počelo 5. avgusta 2003. godine potpisivanjem ugovora između Ratkovčevih firmi – „Gipsare Volari“ s jedne i „R&S Company“ iz Prnjavora s druge strane. Ipred šipovačke Gipsare dokument, koji je u posjedu CAPITAL-a, potpisao je upravo Kovač.
Kako bi izbjegao plaćanje poreza, ali i „oprao“ ogromne iznose, prema Ratkovčevom ugovoru, Gipsara prihvata „da da ekskluzivitet za nabavku repromaterijala, ambalaža i opreme te da sve vrste proizvoda isporuči firmi ‘R&S Company’“. „Gipsara“ je ovo, dakako, plaćala gipsom koji je, prema tvrdnjama radnika i sindikalaca, završavao na crnom tržištu.
Konkretno, od 18. maja do 5. septembra prošle godine preostalih 30 radnika proizvelo je 100 šlepera gipsa vrijednog oko 600.000 KM. Njihovi lični dohoci za jednu godinu ravni su vrijednosti 36 šlepera. Radili su, očigledno, džaba, jer novac nije završio na njihovim računima. Poreskoj upravi RS Ratkovac na ime neuplaćenih poreza i doprinosa duguje više od 1,5 miliona KM.
Sve ovo se, kažu, radi samo iz jednog razloga – kako bi firma ostala bez radnika, otišla u stečaj i bila prodata za nekoliko desetina hiljada maraka potpisniku svih ugovora Milanu Kovaču.
„Od oktobra 2012. godine novac smo dobijali na ruke. Do juna smo isplaćivani tako, a sada ne dobijamo više ništa. Postoje ugovori gdje su cijene ‘naduvane’, na primjer pakerice za 700.000 KM, ambalaža… Sve to se radilo ‘Gipsarinim’ novcem, a mi smo podizali kredite. Ratkovac je uzeo naš gips i preprodavao preko svojih firmi. Milioni maraka su otišli iz ‘Volara’. Nije njima cilj bio da nas plate, već da mi proizvedemo, a da oni imaju šta da prodaju“, navodi za CAPITALpredsjednik sindikata „volara“ Milan Bogdanović.
U dopisu koji je zaprimila SIPA stoji da je „Gipsara“ prije privatizacije povećavala proizvodnju, a beogradski institut radio je projektnu dokumentaciju sa rotacionim pećima.
„Dokumentacija je koštala više od 130.000 KM i završila je kod Ratkovca. Na tome se nikada nije radilo, već se gledalo kako da se što više novca izvuče iz ‘Gipsare’ kroz povećanje cijene pakerica, katronskih kutija, vrećica, folija. Kamen i ugalj su fakturisani po deset puta većoj cijeni od stvarne. Sve ovo radile su Gipsarine mašine koje je R&S Company prisvojio“, navodi se u dopisu.
Bogdanović kaže da je njihov predmet preuzelo banjalučko Okružno tužilaštvo, ali po svemu sudeći on u nekoj ladici skuplja prašinu.
Milan Kovač, bivši direktor firme, a danas načelnik Šipova, ima drugu priču – sve čini da „Gipsaru“ podigne na noge, ali je niko, tvrdi, ne želi jer pala tržišna cijena gipsa. Radnici, ističe, lažu.
„Ugovor koji spominjete potpisan je jer sam želio da kupim opremu. Potrebna nam je bila pakerica. ‘Gipsara’ je nakon rata bila u teškoj dubiozi i bila je nelikvidna. Nikako nismo mogli da krenemo. Sve sam morao da remontujem, jer se ručno pakovalo. Tada Ratkovcu, većinskom vlasniku ‘Gipsare’, ponudio da budem direktor i da nabavim pakericu. On je to kupio novcem firme ‘R&S Company’, a ja sam mu plaćao gipsom. Danas su radnici zatvorili firmu. Oni stalno štrajkuju. Kao načelnik tražim način da riješim ovo“, kazao je Kovač za CAPITAL.
On tvrdi da nema informacija o optužbama da se gips preprodavao na crno, ali potvrđuje da se godinama eksploatisalo bez koncesije.
„'Gipsara’ nema koncesioni ugovor. Tržište je loše, cijena je 10 feninga. Da bi ponovo radila, potrebno je najmanje 7,5 miliona evra ulaganja. Imamo investitore, ali niko ne želi da uloži novac na tu cijenu gipsa. Otvorena je gipsara u Kninu, radi i ona u Donjem Vakufu, višak je gipsa u ovom dijelu tržišta. Nije istina da je rudnik neiscrpan. Sva Evropa zna za taj gips. Da je nekome u interesu, došao bi. To su priče. Nije to rudnik zlata“, pokušao je da objasni Kovač.
Branio je i bivšeg poslodavca Radojicu Ratkovca, navodeći da su njegove firme vratile sve kredite „Gipsare“, „o čemu radnici ne govore“.
Gipsara bez koncesije
Da koncesioni ugovor za eksploataciju rudnika nikada nije potpisan, potvrđeno je danas za CAPITAL i u Komisiji za koncesije RS. Ističu, da je Ministarstvo industrije, energetike i rudarstvoa RS tada izdalo rješenje po kojem je Ratkovcu odobreno eksploatisanje. Republika Srpska tako već godinama ne naplaćuje naknadu za rudnik bogat gipsom.
„Nikada nije potpisan koncesioni ugovor. To nije regulisano ni kada je usvojen Zakon o koncesiji. Tada je trebalo proglasiti javni interes pa ispoštovati proceduru“, kazali su u Komisiji.
Na mutne radnje u šipovačkoj „Gipsari Volari“ godinama ukazuje i narodni poslanik Krsto Jandrić, a odgovor je uvijek isti – tražimo način da firma i rudnik prorade.
„Ratkovac je kupio firmu, a ne rudnik. Koncesioni ugovor ne postoji. Ministarstvo jeste dalo rješenje, ali to nije trajno niti je sada zakonski prihvatljivo. Status rudnika je morao da bude riješen prije svega koncesijom. Nevjerovatno je da se godinama eksploatiše gips, a da državi ne plaća ništa. Svim vladama smo ukazivali na eksploataciju rudnika i manipulisanje radnicima. Odgovor je uvijek bio isti“, naveo je Jandrić.
Jandrić je godinama ostao uskraćen za odgovore, kao radnici za podršku premijerke Željke Cvijanović koja se oglušila na njihov dopis od 18. decembra prošle godine, u kojem su detaljno ukazali na sve probleme.
U Vladi ćute i na pitanja CAPITAL-a, pa niko iz nadležnog Ministrstva industrije, energetike i rudarstva danas nije odgovorio na pitanja da li je pokrenut postupak izdavanja koncesije, kao i dali je Ratkovčeva firma dužna da to učini sada kada je poznato da rješenje Ministarstva ne važi. Odgovora nije bilo ni na pitanje kako će RS naplatiti milionski iznos zbog eksploatisanja gipsa tokom prethodnih godina.
Inače, Radojica Ratkovac većinski je vlasnik ribnjaka “Saničani” u kojem su pretprošle godine radnici ostali bez plata. Poreska uprava RS blokirala je račune ribnjaka i pokrenula hipoteku. Takođe, od 2010. godine njegova firma “Guber” vlasnik je srebreničke banje i hotela.
(Capital)
