Mali broj potražilaca azila sa Zapadnog Balkana, koji je 2017. dobio pravo ostanka u Njemačkoj, predstavlja „posebne slučajeve“. No, to pravo nije i garancija ostanka. A oni koji su odbijeni, ne mogu više da dobiju vizu.
Njemački Ustav garantuje pravo na azil politički progonjenim osobama – ali potražioci azila iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Kosova nemaju šansu da budu priznati kao politički progonjeni. Njemačka je krajem 2015. proglasila sve zemlje Zapadnog Balkana za „sigurne zemlje porijekla” – one u kojima nema političkih progona.
Otada je Federalni zavod za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio 97 odsto svih zahtjeva za azil, čiji su podnosioci sa Zapadnog Balkana. Do konačne odluke, ti ljudi moraju – baš kao i ostali potražioci azila – da žive u domovima za izbjeglice; ne smiju da rade a oblast po kojoj im je dozvoljeno kretanje smiju da napuštaju samo uz posebnu dozvolu BAMF. Kada njihovi zahtjevi budu odbijeni, moraju da napuste Nemačku.
Samo „posebni slučajevi” imaju šansu
Jedan mali broj migranata sa Zapadnog Balkana je nakon 2015. dobio status ljudi koje štiti njemačka država. Ti ljudi su tražili da budu priznati kao „posebni slučajevi”. Njihove zahtjeve je razmatrala specijalna komisija a takve komisije postoje u svih 16 njemačkih saveznih pokrajina.
U gradu-pokrajini Berlinu, ta komisija zasjeda u okviru Senata za unutrašnje poslove i sport. Njeni članovi su opunomoćenici pokrajinske vlade za migracije i integraciju kao i za pitanja žena, zatim predstavnici katoličke i evangelističke crkve, krovnog udruženja dobrotvornih organizacija „Liga Berlin” kao i nevladinih organizacija „Savjet za izbjeglice Berlin” i „Savjet za migracije Berlina-Brandenburga”.
„Komisija za posebne slučajeve se bavi sudbinama ljudi, koji zapravo moraju da napuste Njemačku”, kaže predsjednik Komisije Peter Marhofer za DW, „no, ponekad se u zakonu pronađe neki propis na osnovu kojeg nekome ipak može da se odobri ostanak u Njemačkoj; to može, na primjer, biti lična odluka senatora za unutrašnje poslove i sport.”
Glavni kriterijumi u „posebnim slučajevima” su dužina boravka u Njemačkoj i stepen u kojem je dotični integrisan ili nastoji da se integriše. Najvažnije pitanje jeste: da li je ta osoba u stanju da svojim radom obezbijedi sebi egzistenciju.
Nije dovoljan ni stalan posao
Kada je riječ o osobama sa Zapadnog Balkana, tu često nije dovoljno ni stalno zaposlenje, čak ni ako nadležna komisija preporuči izdavanje boravišne dozvole. „Razlog tome je što je većina ljudi sa Zapadnog Balkana u Njemačku došla tek u posljednje dvije godine”, objašnjava Peter Marhofer: „Zato su i njihove mogućnosti da ostanu u Njemačkoj – male.”
Oni koji čekaju na odluku smješteni su u izbjegličkim domovima
Uz podršku berlinske Komisije za posebne slučajeve, 2017. godine je 38 potražilaca azila ipak dobilo dozvolu boravka; 80 zahtjeva je odbijeno i njihovi podnosioci su morali da napuste Njemačku. Ali odbijani su i oni za koje je Komisija preporučivala pozitivnu odluku.
„Komisija za posebne slučajeve u takvoj situaciji preporučuje izdavanje boravišne dozvole jer se bori protiv važećih pravnih odredbi – ali to je politički stav za koji nema pravnog osnova”, objašnjava Tino Brabec zadužen za odnose sa medijima pri Senatu za unutrašnje poslove i sport.
I njegov pretpostavljeni, sam senator, ne smije da odlučuje proizvoljno, već prema važećim zakonima. On kaže da su u 462 slučaja deportacija ljudi sa Zapadnog Balkana u prošloj godini primijenjeni njemački savezni zakoni.
Potražioci azila koje je odbila Komisija za posebne slučajeve imaju još mogućnost da se obrate odborima pokrajinskih parlamenata za peticije – u saveznim pokrajinama u kojima žive.
Nemoguć prelaz iz azilantske u radnu migraciju
Zašto Njemačku moraju da napuste potražioci azila, koji uz to imaju i posao ili im se garantuje radno mesto? „Naši zakoni ne predviđaju mogućnost prelaska u status radne migracije”, kaže Peter Marhofer, „dakle nemoguć je prelazak sa jednog na drugi kolosjek.”
Potražioci azila sa Zapadnog Balkana, čiji su zahtjevi odbijeni, moraju računati s tim da će dobiti zabranu ponovnog ulaska ne samo u Njemačku već u čitav šengenski prostor. Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu je blokiralo i mogućnost da ti ljudi u njemačkim ambasadama u zemljama Zapadnog Balkana podnesu zahtjev za radnu vizu.