Za „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada, i njenih dvadesetčetvero članova svih dobi i profesija, zna većina građana Hercegovine. Oni već punih 18 godina, volnterski, svako u svojoj struci, daju ono najbolje od sebe i nastoje pomoći svojim siromašnim sugrađanima, ali i onima koji žive hiljadama kilometara daleko- u siromašnim zemljama Afrike. Trenutno nastoje pomoći Beninu, jednoj od siromašnijih zemalja Crnog kontinenta.
Za djecu su tamo izuzetno loše prilike. I dok se muška djeca nekako i izbore, rade u polju, love ribu ili se obučavaju za zanat, djevojčice su zanemarene, ne idu u školu, te su uglavnom su nepismene i nemaju gotovo nikakvih izgleda za svjetliju budućnost.
Prema riječima Dražane Perković, članice i tajnice ovog Udruženja, nakon šest godina pomoći sirotištu Mali dom u mjestu Subukia, u Keniji, prije petnaestak dana pokrenuli su jedan posve novi projekat - Kumstva djevojčicama u Beninu.
„Za deset djevojčica smo u samo dva dana našli kumove, dok za njih 16 čekamo sve neophodne informacije, no nažalost to nešto sporije ide jer je internet jako loš. Ali evo koliko su naši ljudi puni suosjećanja, dovoljno je samo reći da imamo kumove „na čekanju“! Ljudi nam se javljaju iz Švicarske, Njemačke, Austrije, Hrvatske i jednostavno nam kažu mi „samo želimo pomoći“ ”, priča nam Dražana i dodaje da se iz informacija koje dobija o svakoj djevočici jasno vidi da su njihove životne priče jako teške i bolne. Najvećem broju djevojčica su roditelji preminuli, a rodbina ili nije mogla ili jednostavno nije želila preuzeti brigu o njima. Stoga iskreno vjeruje da će im pomoć njihovih kumova itekako olakšati životni put!
U projektu Kumstva svako dijete dobije jednog ili više kumova, koji treba/ju uplatiti 460 eura koliko iznose kompletni godišnji troškovi za jedno dijete, uključujući i školovanje i zdravstveno osiguranje. Kumovi se takođe mogu odlučiti i na plaćanje u ratama, s tim da se prva rata treba uplati odmah početkom godine, a preostali iznos do kraja godine.
U saradnji s HT Eronetom, Udruženje je pokrenulo i humanitarni broj 092 890 885, da bi ljudi mogli i na taj način pomoći! Pozivom na ovaj broj donira se dvije marke za pomoć djevojčicama u sirotištu.
„Često možemo čuti, čemu pomagati Africi kad i kod nas ima siromašnih! Ima, ali razmjere afričkog siromaštva su neusporedive. U Africi tko ima jedan obrok sretan je, ljudi umiru od gladi! No, oni su puno zadovoljniji od nas , imaju duha i raduju se sitnicama. Nažalost to se rijetko može vidjeti kod nas“, priča nam Dražana koja je dva puta i sama volonterski boravila u Africi, tačnije Keniji gdje se brinula o napuštenoj djeci.
Prisjećajući se svog, prvog, šestomjesečnog boravka u ovom afričkom mjestu, kaže nam da ju je u samom početku najviše dirnuo upravo način ishrane koji se bazira na –ugali (mljeveni kukuruz koji se kuha s vodom), sukumawiki (zelje), gideri (kukuruz i grah) a koji su djeca jela s nevjerojatnim zadovoljsvom. Tih prvih dana često je zbog toga znala i zaplakati, ali s vremenom je shvatila da ih ne treba žaliti, oni su sretni s onim što imaju - ne znaju za bolje.
Jednom prilikom joj je Simon Langat, čuvar humanitaraca, objašnjavao „Vidi to je guja (tako afrikanci zovu leteće mrave) oni najavljuju početak kišne sezone. I super su za jest , jako su ukusni“. I zaista, kaže Dražana, ubrzo je došla kiša i shvatila je da Langati imao pravo- većina djece slasno je gutala sirove mrave.
„Početkom ove godine po drugi put sam bila u Subukii, u Keniji, ovaj put oko tri mjeseca. Rastanak od moje afričke obitelji i dječice bio je užasno težak .Malena Jane, djevojčica koja mi je posebno prirasla k srcu, kroz suze me molila da ju povedem .Teška srca sam joj objasnila da ne mogu. Bih rado, ali kenijske vlasti još uvijek to ne dozvoljavaju. Molili su me da im obećam da ću se opet vratiti i da ih neću zaboraviti. Za povratak nisam sigurna, ali znam da će uvijek biti u mom srcu. Ostala sam u kontaktu sa svima. Često se i čujem s dječicom i koliko mogu osobno nastavit ću na svoj način pomagati tim obiteljima“, naglašava naša sagovornica koja vrijeme provedeno u Africi smatra najljepšim razdobljem u svom životu.
Niti u jednom trenutku, kaže, nije bila u opasnosti niti osjetila strah. Osjećala se kao dio njih, kao da je nekada davno živjela s njima. I zato često voli reći da joj je Afrika pomogla, a ne ona njoj. Tamo je shvatila prave životne vrijednosti, naučila cijeniti sitnice, a i prijatelji joj kažu da ju je Afrika dosta promijenila.
Napominje da mnogi projekti , a posebno ovi za pomoć Africi, ne bi uspjeli bez pomoći dobrih ljudi, a naš narod je više puta pokazao da ima veliko srce i da je spreman pomoći bratu u nevolji. Tako je Udruženje Kap ljubavi, koju svim srcem od samog početka vodi fra Jozo Radoš-Đoka, uz pomoć dobrih ljudi za nepune dvije godine uspjela napraviti deset kuća za samohrane majke, kao i skladište za Udruženje.
Dražana naglašava i da su ljudi spremni svoju humanost staviti ispred vjere i nacije i često u praksi ima priliku vidjeti da čovjek koji gleda srcem ne vidi ništa osim čovjeka.
“Mi imamo dosta ljudi koji su islamske vjeroispovijesti i sudjeluju u svakoj našoj akciji i pomažu. Kao što naš voditelj fra Đoka, zna reći "svugdje ima i trnja i ruža". Ali više je ruža. I smatram da je svaki čovjek dobar čovjek samo ga treba potaknuti i probuditi to dobro u njemu”, zaključuje na kraju razgovora za naš poratl Dražana Perković i poručuje kako se od srca zahvaljuje fra Đoki i svojim fratrima jer da nije bilo njih ne bi mogla živjeti svoj san i ići u Afriku!
