<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SPREMI SE BIJEDO: Stiže po 10 maraka za sve vas koji radite za “kikiriki”

Plate

"Od sindikata, preko poslodavaca do Vlade, niko neće da mijenja nešto nabolje. Zavladala je opšta nebriga za građane, koji usljed takvog stanja žive život nedostojan čovjeka, u kome je kino ili pozorište za većinu privilegija."

19. decembar 2017, 12:00

 Sanja je i tog dana odrađivala svojih osam sati, sa pauzom od pet minuta za WC, kada je čula da će uskoro"svanuti" i radnicima koji rintaju za minimalac. Kako su joj rekli, napokon će i ona biti "adekvatno plaćena". Nakon 10 godina mukotrpnog rada za minimalac, manji od 400 marka, nedostojan čovjeka, Sanja je jedva dočekala pauzu da svojim najbližim javi uzbudljivu vijest. Prvo je nazvala muža, koji je negdje radio na dnevnicu, ali je bio nedostupan. Onda je okrenula "kućni" broj i ubrzo se javila najstarija od njene tri kćerke, a Sanja, još uvijek sva puna utisaka od saznanja da je i nju krenulo u životu, kao iz topa je rekla:

"Spremite se, ćeri, poslije posla idemo u grad da proslavimo. Mama vas časti. Napokon sam i ja dobila povišicu. Cijelih 10 maraka."

Da, dobro ste čuli, 10 KONVERTIBILNIH MARAKA. Na to su pristali poslodavci. Što će značiti da će minimalna plata radnika u RS iznositi čak 405 KM, a ako nekim čudom sindikalci uspiju u svojim nastojanjima, najniža plata bi mogla dostignuti nevjerovatni iznos od 418 KM.

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić rekla je da sindikalci očekuju jasan stav Vlade o povećanju najniže plate.

"Nadam se da ćemo u ovoj sedmici stići do iznosa najniže plate koji će biti direktno povećanje plate radnicima od 1. januara", rekla je Mišićeva, ističući da povećanje iznosa koji traži sindikat za narednu godinu u odnosu na iznos iz ove, "predstavlja povećanje jednako cijeni vreće brašna" i da ono neće ugroziti realni sektor.

Ipak, ovo povećanje neće pretjerano mnogo pomoći ljudima koji rade za minimalac, a još manje će riješiti probleme sa kojima se oni suočavaju.

U Savezu sinidakata ranije su kazali da se od takve plate jedva preživljava, te da ljudi uglavnom kupuju najosnovnije i najjeftinije namirnice, ali da ćute iz straha da će ostati i bez to malo skromnih primanja.

Ministar rada Milenko Savanović rekao je za naš portal da očekuje da će do kraja mjeseca doći do kompromisa između poslodavaca i sindikata i da ćemo od nove godine imati uvećanu najnižu platu.

“Mi smo imali dvije sjednice ekonomsko-socijalnog savjeta, ali još uvijek nije došlo do dogovora jer poslodavci su ponudili svoj maksimum od 405 KM, a Sindikat traži 418 KM. Vlada nastoji da kao treći socijalni partner određenim sugestijama utiče da se dođe do kompromisa. Ja se nadam da ćemo prije Nove godine približiti njihove stavove, a ako se to ne desi mi ćemo svojom odlukom to uraditi”, rekao je Savanović, naglašavajući da razumije trenutnu situaciju i da i te kako shvata u kakvoj su poziciji ljudi koji primaju male plate koje nisu dovoljne za život.

“Takođe, ja sam svjestan da odavde ljudi odlaze, ali mi trenutno živimo u takvoj ekonomskoj situaciji koju ne možemo lako da promijenimo i samim tim teško da će doći do boljih uslova i plata. Isto tako sam svjestan činjenice da ovi iznosi koji se nude za najnižu platu u RS nisu dovoljni za održiv život, ali ovo je naša realnost”.

Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja za zaštitu potrošača „DON“ iz Prijedora, navodi da se Republika Srpska, nalazi na dnu liste zemalja po primanjima.

"Za minimalac, u porodici u kojoj radi samo jedno, dok se plate osnovne režije, ne ostaje skoro ništa novca. Sa minimalnom platom može da se preživi deset do petnaest dana, a ostalo se svodi na neki vid veresije i puko preživljavanje", rekla je Marićeva.

A šta kažu konkretne brojke?

Trenutno, minimalac u RS je vrijedan koliko i 282 litre mlijeka ili 30 kilograma junetine. Takođe, njime može da se plati šestomjesečna prosječna potrošnja struje za kuću ili najam opremljenog stana od četrdesetak kvadrata u širem centru Banjaluke, bez režija. Za minimalac, moguće je pazariti oko 30 kilograma uvoznog deterdženta za veš ili jedan set novih guma za jeftiniji automobil.

Toliko o životu na minimalcu.

Koliko su beznadežan slučaj oni koji rade za minimalac možda najbolje oslikava sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj koja košta 1.879 KM.

I onda dolazimo do onog povećanja od 10 KM koje među ovim brojkama izgleda kao dobra zajebancija.


Prema riječima Murise Marić, svake godine nas uvjeravaju da će se situacija popraviti. Vlada je i ove godine obavila razgovore sa socijalnim partnerima, potpisuiju se memorandumi, priča se o položaju radnika, o životu građana, ali po svemu sudeći mi ćemo opet završiti na istom.

“Ovdje je nezdrava sredina. Od sindikata, preko poslodavaca do Vlade, niko neće da mijenja nešto na bolje. Zavladala je opšta nebriga za građane, koji usljed takvog stanja žive život nedostojan čovjeka, u kome je kino ili pozorište za većinu privilegija", rekla je Marić.

Posljedice politike koja je dovela građane do nepodnošljive situacije su  i te kako vidljive, a negativne konotacije će tek uslijediti.

"Mi smo svjedoci da su građani uzeli stvar u svoje ruke, ali na najgori mogući način, tako što odlaze odavde. Za to vrijeme niko ne reaguje, ponavljaju se iste priče o ekonomskim reformama, a građani žive svakim danom sve gore. Ako se nastavi ovako, mi ne možemo očekivati nikakvu budućnost, osim gerijatrije u koju se pretvaramo", zaključila je Marić.

Inače, Sanja sa početka je izmišljena isključivo za potrebe ovog teksta.

A opet, možda i nije.

Možda je to radnica fabrike obuće u Banjaluci koja već godinama ćuti i radi ono za šta je odvratno malo plaćena.

Možda je to radnica iz Bileće, koja cijeli život šije garderobu za razne gazde, kriminalce i tajkune, a koja već godinama nije vidjela ništa više od tog minimalca, kojeg na kraju dobija u dva dijela.

Možda je to neka od onih žena koje rade u jednoj fabrici u Gradišci, prekovremeno, svaki dan, bez odmora, prenoseći daske i strijepeći od torture svojih poslodavaca.

A možda i nije. Možda takva osoba u Republici Srpskoj i ne postoji.

Mada, teško je povjerovati. S obzirom da, prema podacima Saveza sindikata, u ovom entitetu čak 30.000 ljudi radi za minimalnu platu, a još toliko za platu od 400 maraka i manje.

Ipak, sve zavisi iz koje perspektive gledate.

Jer na kraju, kad sve saberemo i oduzmemo, koga je uopšte i briga da li Sanja postoji ili je samo proizvod nečije mašte. Koga briga da li negdje u našem susjedstvu postoji žena koja ne diže glavu od posla, kojoj su pogažena sva radnička prava, koja trpi iživljavanja šefova, koja je zaboravila šta je odmor i koja za svu tu patnju na kraju mjeseca bude nagrađena sa čak 395 KM.

Jer, budimo realni, previše je tih preslikanih, uvijek tragičnih priča o nekoj radnici sa malom platom, sa mužem bez posla i njenom djecom koja sanjaju šporet, frižider, televizor, pa čak i kozu.

Stvarno, koga je više briga i kome je više stalo da se opterećuje da li ti ljudi stvarno toliko loše žive, da se preispitujemo kako je to moguće, šta mi možemo učiniti, kad nam je mnogo lakše od takvih okrenuti glavu i praviti se da ne postoje, da su izmišljeni likovi kojima će, ako ih uopšte i ima, uskoro biti bolje. Jer, slijedi obećano povećanje plata.

Stiže spasonosnih 10 maraka.