<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Poligarsi, oligarsi i poslušnici u Rajskim papirima

The New Yorker

Da bismo razumjeli u potpunosti šta je tačno razotkriveno Rajskim papirima, moramo prvo razumjeti kakvu državu je Vladimir Putin stvorio u Rusiji, piše Masha Gessen u listu The New Yorker.

12. novembar 2017, 12:00

Više od tri stotine i osamdeset novinara proučava beskonačan broj stranica u milionima dokumenata koji su procurili u javnost i koje se sada nazivaju “Rajski papiri”, a koji sadrže detalje o ofšor računima i mehanizmima za izbjegavanje poreza velikog broja korporacija i superbogatih pojedinaca. Novinari sada objavljuju na desetine priča koje, između ostalog, povezuju razne ruske biznismene i političare ne samo jedne sa drugima, već i sa američkim sekretarom za trgovinu Wilburom Rossom i američkim kompanijama kao što su Facebook i Twitter. Ali da bismo razumjeli u potpunosti šta je tačno razotkriveno, moramo prvo razumjeti kakvu državu je Vladimir Putin stvorio u Rusiji, piše Masha Gessen u listu The New Yorker.

Objašnjavajući Rusiju pod Putinom, Gessen se koristi definicijom mafijaške države koju je dao mađarski sociolog Bálint Magyar, a koji tvrdi da je mafijaška država novi oblik režima, koji se razlikuje od ranije poznatih autokratski režima. Prema njegovoj definiciji, mafijašku državu vodi klan – politička porodica – koja se sastoji iz poligarha, oligarha i poslušnika.

Vrhovni poligarh je patrijarh, mafijaški bos. On se okružio onim što Magyar naziva patrijarhovom “usvojenom političkom porodicom”: ljudi koji su dokazali svoju odanost, dugogodišnjim bliskim prijateljstvom i radom ili predajom svog bogatstva i moći. Patrijarh kontroliše sve u zemlji; on raspoređuje sva dobra i prava. “Reinterpretirana nacija predstavlja njegovo ‘domaćinstvo’”, piše Magyar. “On ne prisvaja, samo raspolaže.” Riječ “poligarh” kombinuje “politički” i “oligarh”; poligarhu je prvo data politička moć, koju on koristi kako bi stekao materijalno bogatstvo.

Zatim su tu svima poznatiji oligarsi. Riječ je prvi put ušla u širu upotrebu u kontekstu Rusije s kraja devedesetih; u to vrijeme ona se odnosila na muškarce koji su izgradili svoje bogatstvo na ruševinama sovjetske privrede, a zatim koristili svoje bogatstvo kako bi dobili političku moć. U Putinovoj mafijaškoj državi, oni su svoju autonomiju i sve političke ambicije predali u zamjenu za bogatstvo. Odnosno, bogatstvo pripada patrijarhu, koji velikodušno dozvoljava oligarsima da zadrže dio tog bogatstva ili sve – ili im ne dozvoli. Oligarh može dobiti instrukciju da ulaže u propale poduhvate, kao što je kao što je medij koji Kremlin želi neutralisati, ili mu je dozvoljeno da ulaže sa profitom. Oligarsi iz devedesetih koji su odbili da priznaju promijenjen aranžman pod Putinovom vlašću izopšteni su iz političke porodice i završili su u izgnanstvu ili u zatvoru.

Na kraju, tu su poslušnici. Mafijaška država briše razliku između političke i ekonomske moći, ali zadržava privid razdvojenosti; poslušnici su neophodni da bi predstavljali poligarhe u ekonomskoj sferi i oligarhe u političkoj sferi. Oligarsi ponekad angažuju i ekonomske poslušnike, piše Magyar, “kada ne žele da razotkriju cijeli spektar svojih poslovnih djelatnosti koje su rezultat njihovih političkih veza.”

Rajski papiri su razotkrili neke od poslušnika i njihove veze sa oligarsima. Povezanost sa vrhovnim poligarhom ne može se tačno utvrditi, ali se može jasno zaključiti, piše Gessen.

O sankcijama koje bi mogle uslijediti prema poslušnicima za koje se vjeruje da su povezani sa političkom moći ili sa kriminalom, Gessen kaže da Kremlin snažnije reaguje na sankcije prema pojedincima nego na sistemske sankcije prema ruskoj privredi. Ona smatra da Putina naročito iritira kada Sjedinjene Američke Države i Kanada kažnjavaju ruske poslušnike, zbog toga što jedino patrijarh ima moć da nagrađuje i disciplinuje svoje poligarhe, oligarhe i poslušnike.

Opšte mišljenje je da su ciljane sankcije najefektnije zbog toga što nanose štetu oligarsima. Razdvajaju oligarhe od njihove imovine i ponekad od njihove djece na Zapadu. Oligarsi mogu reagovati na ove mjere pobunom protiv Putina. Ali model mafijaške države upućuje na to da sankcije djeluju tako što predstavljaju direktniju prijetnju Putinovoj moći: sankcijama se oduzima ono što je on dao. U mafijaškoj državi, patrijarh raspolaže sredstvima i niko ne bi smio imati moć da poništi tu transakciju.

Izvor: The New Yorker

Prevod: Buka