<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Kratki rezovi Sebije Izetbegović

Kolumna

Već ste svi vidjeli novu igricu na društvenim mrežama, «Uoči razlike u mantilu Sebije Izetbegović». Ljudi igraju, smiju se, zajebavaju međusobno i svi zajedno se sprdaju sa BHRT-om, krovnom televizijskom kućom Bosne i Hercegovine.

06. novembar 2017, 12:00

Između Evite i Elene

To da je Seka neosporni autoritet u Sarajevu i Kantonu mu, nema zbora. To da Seka može što drugi ne mogu, ni to nema zbora. To da Seka zna što drugi ne znaju, niko niti ne dvoji. Seka je naša Eva Peron, više profila Elene Čaušesku, koja se u kolima državnim vozika i svoje intervjue režira.

Zna raja za moć Izetbegovićevih, pa još iz budžaka dobacuje, eh da su Bakiru Sebijina muda, a Sebiji Bakirova smirenost, gdje bi im kraj bio. U normalnoj državi, kraj bi im bio u nečem nalik na ratni boravišni sef Izetbegovića juniora, ali kako mi nismo normalna država, zapravo, kako uopšte nismo država, Seki je pala šaka rediteljsko-uredničko-producentska palica na narečenom BHRT-u.

Kako u istoj medijskoj kući rade mahom diletanti, po Sekinommišljenju, koji nisu u stanju uraditi jedan obični sponzorski teledirigovani intervju u kome će se, brate mili, znati kako je sastavljač pitanja ujedno i intervjuisana osoba, Seka, šta će, morala je dati crveni karton svima i ponoviti intervju.

Jašta!

Pa evo, preko vode Drine, Aleksandar Vučić svaku drugu noć ima monolog intervjue u kojima je na voditelju samo da kaže 'dobro veče, naš gost je Predsjednik Srbije' i stvar može početi. I na kraju krajeva, ne treba ići u Srbiju, evo tu je RTRS upravo famozni inovator, koji je preko svoje zvijezde i mecene Milorada Dodika, patentirao monolog-ja ću ti reći-intervju. I šta je Seka gora od njih? Ništa.

Pogotovo što joj SDA sponzoriše narečenu televiziju. Pa, nije u redu da joj se postavljaju nekakva glupava pitanja o kolegama u drugom agregatnom stanju i ostale ublehe. Ne plaća ona novinarske prašinare da joj pritisak sabajle podižu. I šta su ti ljudi umislili, da osobi te harizme, ranga i moći, mogu postavljati pitanja po želji, pa da to puste u intervjuu od 44 minuta?

Kad 44 stane u 39

Neće moći, ove noći, a ni dana više. I tako dvije sedmice. Sve dok se gazdarica nije odobrovoljila, poizbacivala ono što joj se ne sviđa kratkim rezovima u montaži i u urednom bijelom mantilu, samo malo drugačijem, snimila ekstra bonus od tri pitanja. Pa je intervju trajao 39 minuta.

Samo, onako zdravorazumski, svako bi se zapitao, koliki su to Sebijini rezovi, kada je kopija, sve sa bonusom od tri pitanja opet kraća od originala za čitavih 5 minuta? Ali, jebo zdrav razum. Pa u ovoj zemlji 22 godine fali Dejtonski mirovni sporazum, a da se neko zabrine zbog Sekine TV operacije od 5 minuta.

Nego, jadno, žalosno i bijedno je bilo slušati direktora BHRT-a, Belmina Karamehmedovića kako se pravda vaskolikom puku «jer je u prvobitnoj verziji bilo problema s tonom i svjetlom.»

Jasno je svima da se Belmin pita za uređivačku politiku kuće na čijem je čelu taman koliko i Sebija za mir u svijetu. Ali, nije to najjadnije niti najtužnije. Idu izbori, a BHRT ide u smjeru RTRS-a. Sad ste vidjeli Belmina kako se nesrećno i nespretno pravda za poteze sponzora iz SDA i zaboravite na to. Neće više. Jer, najteže je prvi put, kad narod još, ko biva, ima nekog povjerenja u vas, pa se malo ko biva i buni. Poslije je sve lakše, sponzori će dolaziti, uređivati priloge, emisije, Dnevnike, radnici će ćutati u iščekivanju plata i mirna Bosna. Doslovno.

U početku će, isto tako, biti malo neprijatno ljudima iz BHRT-a organizovati skupove o nezavisnom i nepristranom novinarstvu i ostale ublehe, pa će se manuti ćoravog posla. Jer, ovaj posao je lakši, a para redovna.

Jebo sad Kamija

Nego, namjesto Belminovog infantilnog odgovora kako je problem u intervjuu sa Sebijom Izetbegović bio u mikrofonu, tonu i ostalim ublehama, mogao je naprosto nastaviti nabrajati, igrajući se one igre sa početka priče, pa reći kako je problem bio i sa mantilom, ogrlicom, frizurom, dvije knjige na polici, brzorastućim fikusom, pribadačom za mikrofon, bojom tena, sklopljenim rukama, foteljom i onim papirčinama desno.

Mogao je na kraju skrušeno Karamehmedović dodati, kako je mimo toga inače, sve bilo OK, transparentno i spontano, u dahu snimljeno.

Mogao je reći bilo šta, zapravo, jer on niti je direktor, niti reditelj, niti se šta pita, niti za šta odgovara. Tek puki PR-menadžer Sebije Izetbegović i SDA klike, koja utvrđuje startne pozicije pred izbornu utrku. A, ne da ih je utvrdila, nego je rediteljskim rezovima pokazala zube svima onima (ako ih je i bilo), koji su posumnjali ko je GAZDARICA u sarajevskoj dolini.

Šta je sa novinarskim mudima? Promijenila agregatno stanje. Šta je sa onom Kamijevom poslanicom i definicijom novinara kao nezavisnog intelektualca? Izgubila se među fasciklama sa Dejtonskim sporazumom. Šta je sa uncom obraza i digniteta? Ispario upumpavanjem SDA novca.

I šta će drugo Sebija Seka Izetbegović nego da malo dužim novinarskim rezovima utvrđuje moć nad novinarskom nejači u «krovnoj medijskoj kući BiH», kako za sebe vole reći zaposleni u Sekinom BHRT servisu.

E, ako su nam oni krov, kukala nam majka. To će narednih godina tropski curiti i biti medijski potop nad Bosnom i Hercegovinom.

Sve u apokaliptičnoj režiji Seke Skorseze Izetbegović.