Loša ekonomska slika, obrazovanje, zdravstvo, neodgovorna politika, razlozi su zbog kojih nerijetko put pod noge i odluče otići iz zemlje. Pitanje koje ostane iza njih je – koliko je njihova letargija tome doprinijela?
“Često se sam zapitam šta me drži ovdje, što sam još uvijek u BiH. Kad idu svi, idi i ti, ali valjda mi taj bosanski inat ne da. Ostajem ovdje, pokušaću da se borim, jer ipak je ovo moja zemlja”, kaže Emir Tucaković.
Mladi – u Bosni i Hercegovini ozbiljan pojam. U medijima negativna stitistika, na graničnim prijelazima pečat – bez povratka. Da bi ostali, mladi trebaju nešto što se zove ekonomska održivost, kažu iz Omladinskog komunikativnog centra Banja Luka.
“Znači, njima je potrebno da imaju posao od kojeg će moći da plaćaju račune i kvalitetno da žive. Na osnovu toga će moći da riješe stambeno pitanje. Ono što je jako bitno, jeste generalni kvalitet života mladog čovjeka. To se odnosi i na obrazovanje”, navodi Biljana Matijević iz OKC Banja Luka.
A obrazovanje trenutno ne može adekvatno odgovoriti na potrebe zasićenog tržišta. Mladi, u potrazi za kvalitetnijim, opet odlučuju za nepoznato. Samo rijetki, nakon što odu i iskuse, odluče da se vrate. Stefan je jedan od njih. Studira i radi u Sarajevu. Kaže da je borba u BiH zanimljivija.
“Stvarno nismo dotle stigli da te gađaju prilike za praksu, prilike za posao. Moraš sam da se boksaš, i nećemo svi uspjeti. Valjda je priroda stvari da dio mora i otići. Žao mi je, mislim da dosta ljudi ide, gubimo talenat gdje bi mogli da rastemo”, poručuje Stefan Marinković.
Bosna i Hercegovina ima najveću stopu nezaposlenosti mladih ljudi u svijetu, podaci su američke Centralne obavještajne agencije (CIA). I zvanični podaci bh. institucija kažu da ih je više od 60%. Glavni krivac – politika, ali i mladi. Tahir iz Tuzle smatra da je ovdje u startu teže, jer mladi, obrazovani i društveno angažovani ljudi u BiH nisu dobrodošli.
“Ukoliko društvu u kojem živite, odrastate i sazrijevate, mislim da niste dobrodošli, jer ste potencaijalni preuzimač stolice u koju su neki davno zasjeli”, navodi Tahir Žustra, student i aktivista iz Tuzle.
Jedino što u ovoj priči nedostaje jeste da mladi moraju imati više kolektivne energije, a potom i svijesti, da su oni ti koji trebaju odlučivati o svojoj, ali i budućnosti zemlje.
U prirodnom migracijskom procesu većina mladih ima jednu dilemu – da li privremeno ili trajno napustiti zemlju. Međutim, oni koji odluče ostati u BiH, nemaju dileme kod pitanja – da li trebaju čekati, ili sami stvoriti priliku.