Jedna od najinteresantnijih i najvećih banjalučkih znamenitosti obilježena je neuglednim grobom. Riječ je o spomeniku Safikadi , djevojci koja se prema predanju ubila zbog neostvarene ljubavi. Pa iako je prije dvije godine Turistička organizacija grada u okviru strategije razvoja turizma Banja Luke za 2015. godinu, najavila da će posebnu pažnju ovom spomeniku, do sada ništa nije urađeno.
Pokušali smo doznati šta se dešava.
Kako su nam rekli u TOBL-u oni su uradili idejni projekat “Safikada-Hram ljubavi” i dostavila ga Gradu Banja Luka za finansiranje i od tada čekaju obezbjeđenje sredstava za njegovu realizaciju.
Prema predračunu idejnog projekat procjenjena vrijednost izgradnje spomenika je od 86.000 do 118.000 KM.
Predviđeno je da se projekat finansira iz budžeta Grada i Ministarstva trgovine i turizma RS.
Iz Gradske uprave ni slova, ni riječi
Pa iako smo u protellih mjesec dana više puta kontaktirali Administrativnu službu grada kada bi doznali da li su sredstva obezbjeđena i kada bi se moglo se krenuti u realizaciju ovog projekta, odgovor do danas nismo dobili. Valjda smatraju da je nepotrebno novinarima i javnosti odgovoriti šta se dešava sa jednim od najpoznatijih banjalučkih brendova.
Podsjetimo prije nešto više od godinu dana iz Tobla su poručili da idejno rješenje za spomenik zavisi od imovinsko pravnih odnosa i pribavljanja dozvola, a postojala je i ideja da se izvrši čak izmještanje spomenika ili da se napravi novi koji bi bio povezan sa postojećim.
“S obzirom da se radi o kulturno-istorijskom spomeniku idejno rješenje predviđa izgradnju novog spomenika -Hrama ljubavi- dok bi se postojeći zadržao i funkcionalno povezao sa novim. Predložena lokacija je na platou ispred zapadne kapije tvrđave Kastel ili plato ispred Elektrotehničkog fakulteta. Određivanje lokacije i pribavljanje dozvola će se realizovati kroz građevinski projekat”, rekao nam je viši stručni saradnik u TOBL-u Mladen Šukalo.
Po njemu, realizacija ovog projekta je od velikog značaja jer Safikadin grob predstavlja direktnu poveznicu između tvrđave Kastel, kao najznačajnijeg turističkog motiva Grada i Otomanskog perioda, i nezaobilazno mjesto koje turisti pojećuju u toku svog boravka u Banjoj Luci.
Inače za sada je obilazak spomenika Safikadi sastavni dio ture razgledanja grada koju realizuju turistički vodiči za Banjaluku. Organizovane obilaske otežava pristup spomeniku, kao i nepostojanje pješačkog prelaza prema zapadnoj kapiji tvrđave Kastel.
“Projektom je predviđeno stvaranje uslova za nesmetanu posjetu većih grupa posjetilaca na lokaciji banjalučke legende kao i kreiranje i instalacacija popratnih komercijalnih sadržaja poput trgovina suvenira, štampanog materijala i svijeća, katanaca za ljubav i sično. Spomenik Safikadi će biti svojevrstan hram ljubavi gdje će banjalučka legenda promovisati ljubav kao univerzalnu vrijednost koja ne poznaje granice. Realizacija projekta će pored nove turističke atrakcije i prepoznatljivosti destinacije, doprinijeti povećanoj turističkoj potrošnji i zaposlenosti. Takođe, očekujemo da će se svi turistički motivi na prostoru između Crkvene i Vrbasa integrisati u jednu prostorno-funkcionalnu cjelinu koju će činiti tvrđava Kastel, Hram ljubavi, džamija Ferhadija, Sahat kula i drugi objekti iz otomanskog perioda koje je potrebno revitalizovati”, zaključio je Šukalo.
Lijepa Banjalučanka ubila se zbog nesretne ljubavi
A legenda kao svaka legenda ima više verzija. Po jednoj lijepa Safikaduna ili Safikada, bila je zaljubljena u turskog askera , ali je on poginuo u borbama, zbog čega se obučena u vjenčanicu bacila pred top koji je označavao podne s tvrđave Kastel. Njene poslednje riječi bile su: “Vjerna sam ti do groba.”
Drugi izvori opet kažu da se zaljubila u austrijskog vojnika, a kako takva ljubav nije naišla na odobravanje njenih roditelja, “zagrlila” je top i stradala. Da je ljubav bila velika i obostrana, govori i to da je nakon njene smrti i austrijski vojnik je izvršio samoubistvo.
Safikadin grob vremenom je postao ljubavno svetilište. Na njemu mnoge mlade djevojke svakodnevno, a najčešće četvrtkom i ponedjeljkom, bez obzira na vjersku pripadnost, u predvečerje, ljeti i zimi, zapale svijeću za sreću u ljubavi. Poneko zapali svijeću i za uspjeh bilo kakvog poduhvata koji nema veze sa ljubavi.
I dok se svijest odgovornih o velikom bogatstvu graditeljskog, istorijskog i kulturnog nasljeđa našeg grada ne promijeni, mnogi objekti- svjedoci jednog vremena na kraju će dočekati sudbinu Vile Božić koja je decenijama trunula i propadala, a na kraju i nestala.