Odredbama te konvencije utvrđena su individualna i kolektivna prava, određene mjere za nadzor nad njihovim poštovanjem i osnovan Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture koji nastoji da se ugovornice pridržavaju preuzetih obaveza.
Širom Bosne i Hercegovine od 16. juna održavaju se razne aktivnosti povodom ovog dana.
Dražen Barišić iz Agencije za saradnju, edukaciju i razvoj ACED iz Banjaluke kaže da je vrlo važno govoriti o ovoj temi i generalno o problemima torture, najviše zbog stigmatizacije onih koji su pretrpjeli torturu.
“Sam proces zaliječenja je bitan, ali je vrlo bitna i ponovna inkluzija žrtava torture u društvo. Najčešće se dešava da se o tome ćuti ili to žrtve kriju, pa s toga se ne usuđuju prijaviti torturu ili potražiti stručnu pomoć, razmišljajući o tome na koji način će društvo reagovati ukoliko se sazna za slučaj torture”, rekao je za BUKU Dražen Barišić.
On kaže da postoje razni oblici torture, pa su tako žrtve i maloljetnici i odrasli građani/građanke, a ovaj društveni problem se najčešće skriva, samim tim šira javnost i nema neki stav po ovom pitanju.
“Sa pozicije žrtava torture, vrlo je bitno da se obrate za stručnu pomoć, sa ciljem prevazilaženja problema nastalih usljed torture, kako bi mogli da funkcionišu normalno u zajednici u kojoj žive. U okviru projekta na kojem mi radimo, formirane su multidisciplinarne mreže širom BIH (regije okružnih suudova RS i kantoni u FBIH) koje pružaju podršku svjedocima/žrtvama uopšte prije, tokom i nakon sudskog procesa. Ove mreže okupljaju profesionalce iz sudova, tužilaštava, centara za mentalno zdravlja, centara za socijalni rad i nevladinih organizacija koje se bave problemima ove populacije. Cilj je da se pruži sveobuhvatna psihosocijalna pomoć žrtvama/svjedocima”, objašnjava naš sagovornik.
Aktivnostima poput obilježavanja Međunarodnog dana podrške žrtvama torture i Međunarodnog dana ljudskih prava, Dražen kaže da se nastoji ukazati na ovaj društveni problem.
Cilj akcija obilježavanja ovih značajnih datuma jeste da se podigne svijest građana o ovom problemu, da se informiše šira zajednica i da se ne zatvaraju oči pred ovim problemom.
Tamara Udovčić iz Koalicije protiv mržnje Banjaluka kaže da većina ljudi nije ni svjesna da u današnje vrijeme još uvijek postoje različiti oblici torture nad licima.
“Govorim licima, jer je tortura nešto što može da se desi svakoj osobi, bez obzira na njegovu dob, pol ili bilo koju drugu karakteristiku. Ljudi često smatraju da se tortura dešava samo u zemljama koje su zahvaćene različitim vrstam sukoba, najčešće ratovima, i definišu je kao kolektivnu, tako da previđaju ili ignorišu torturu koja se dešava u njihovom okruženju prema pojedincima ili određenim grupama. Veoma je bitno da se o ovome problem govori, ne samo kako bi ljudi mogli da prepoznaju kada neko doživljava toturu, nego kako bi i adekvatno, na istu, mogli i da odreaguju”, kaže za BUKU Tamara Udovčić.
Ona smatra da se o ovom problem dovoljno ne priča, a ono što je karakteristično za našu državu o torture se govori samo kontekstu prošloga vremena.
“Nije sporno da je tortura itekako bila prisutna u našoj državi u period prošloga rata, ali problem predstavlja to što je samo poimanje torture svedeno na torturu koju su preživjele osobe u tom periodu, čime se u potpunosti isključuje postojanje torture danas. U BiH postoje mnoga udruženja, NVO, državni organi koji se bave upravo ovom problematikom, ali sa različitih aspekata. Ono što bi trebalo da se uradi jeste da se svi ti instrumenti međusobno povežu i da zajedno rade na edukaciji građana. Takođe, veoma je važno da se ova tema u medijima češće obrađuje, a ne samo ovako na ‘svjetske dane’ i da se na taj način javnost zainteresuje za samu tematiku, a zatim i za uzimanje aktivnog učešća u riješavanju ovoga problema”, objašnjava Tamara.
Ona kaže da su mržnja i diskriminacija , nažalost, pojave koje su sveprisutne u svakome društvu, a BiH nije izuzetak po tom pitanju.
“U posljednje vrijeme je prisutan povećani rad i napor civilnog sektora koji radi upravo na riješavanju ovih problema. U BiH je na primjer u posljednjih nekoliko godina, u okviru programa ‘Super građani i super građanke’ koji se realizuje u okviru rada misije OSCE-a u BiH, osnovano ukupno 30 koalicija u različitim djelovima BiH, koje se bave upravo borbom protiv mržnje i svih zločina koji iz nje budu učinjeni. Naravno, riješiti ovako ukorijenjene pojave je nemoguće bez međusobne saradnje civilnog i držanog sektora tako da bi se akcenat trebao staviti upravo na tu saradnju. Isto tako, jedan o problema predstavlja i retorika kojom se služi kompletna politička scena u BiH”, ističe Tamara U. i za kraj razgovora kaže da zainteresovanost institucija u rješavanju ovog problema i pitanja torture nije velika.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka (UNCAT)je međunarodni instrument o ljudskim pravima legislativnog karaktera koji ima za cilj da spriječi torturu u svijetu.
Odredbama te konvencije utvrđena su individualna i kolektivna prava, određene mjere za nadzor nad njihovim poštovanjem i osnovan Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture koji nastoji da se ugovornice pridržavaju preuzetih obaveza.
Prema Konvenciji, države ugovornice se obavezuju da će preduzeti sve zakonske mere da spriječe torturu unutar svojih granica (član 2) i da neće proterati ili izručiti drugoj državi osobu za koju se sumnja da bi mogla biti izložena torturi (član 3).
Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka je usvojena i otvorena za potpisivanje, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine UN br. 39/46 od 10. decembra 1984. godine, a stupila je na snagu 26. juna 1987. godine. U čast Konvencije, kao i Povelje Organizacije UN, 26. jun je određen kao Međunarodni dan podrške žrtvama torture.
Generalna skupština UN je 18. decembra 2002. usvojila Opcioni protokol uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka (OPCAT) kao važan dodatak Konvenciji, koji je usvojen sa ciljem prevencije torture u ustanovama u kojima se nalaze osobe lišene slobode.