Dodaje da je diskriminacija prisutna
prema svim LGBTTIQ osobama u BiH, ali da su transrodne osobe možda i u najtežem
položaju jer često doživljavaju diskriminaciju i unutar same zajednice. “Odvratan
je osećaj. Počnete da ignorišete neke stvari posle određenog vremena, ali od
toga rodna disforija može samo da se pojača. Ono što mene najviše lično tišti je što ne mogu u
javnosti da se izražavam u svom pravom rodu, već moram da koristim ženski rod i
osećam se kao u nekom mentalnom kavezu. ”
Najveći problem sa kojima se ova populacija
suočava tiče se medicinskih procedura za promjenu pola, koje nisu dostupne u
BiH. Transrodna osoba sa kojom smo
razgovarali kaže da zdravstveni radnici u BiH nisu edukovani po pitanju
transrodnosti, a trenutno ne postoje ni psiholozi, ni psihijatri koji imaju
iskustvo u radu sa transrodnim osobama. “Također, sam proces tranzicije nije
moguće započeti u BiH. Redoslijed je slijedeći:
psiholog-psihijatar-endokrinilog, pa onda operacije. Medicinski tim ne postoji.
Primorani smo ići ili u Srbiju ili u Hrvatsku. Zdrastveno osiguranje ne pokriva
putne troškove, ali ni operacije. Sve sami moramo plaćati. Jedino je olakšanje
ljudima koji imaju dvojno državljanstvo, mogu iskombinirati i naći način da im
u Hrvatskoj bude plaćena operacija, odnosno ‘gornja operacija’ FTM (female to
male) osoba. U Hrvatskoj nema još uvijek hirurga za faloplastiku. Ali, u
Beogradu više od 20 godina rade operacije prilagodbe pola i postali su poznati
diljem Europe.”
Ipak dodaje da i u BiH postoje mali
pomaci kada je u pitanju edukacija stručnjaka. “Sve što je navedeno su fakti.
No, dodao bih da sam na IDAHOT-u ove godine došao do informacije da postoji
osoba koja je trenutno na obuci za psihijatra za transrodne osobe, i to preko
Sarajevskog otvorenog centra. Svakako, to predstavlja mali napredak, no
to opet znači da bi bilo koja osoba koja ne živi u Sarajevu morala da dođe do
Sarajeva do te djevojke ili da nekako ostvari Skype sesiju ili nešto slično. U
najgorem su položaju osobe koje žive u jako malim i zabačenim mestima, kao što
su sela, zaseoci i slično. Takođe se jednostavno bojim da odem kod bilo kakvog
doktora po pitanju svoje transrodnosti jer u 99.9% slučajeva će tome pristupiti
kao bolest ili će me izbaciti iz ordinacije.”
Ističe da je prioritet edukovati
doktore opšte medicine, jer je njemu i drugim transrodnim osobama ljekarski
pregled neugodan zbog neadekvatnog pristupa pacijentu, zbog čega većina i
izbjegava odlazak doktoru.
Što se tiče zakonodavstva i promjene
imena u ličnim dokumentima, donedavno je bilo moguće promijeniti ime u rodno
neutralna imena poput Saša, Vanja i slično. Sada je zakon izmijenjen i transrodne
osobe mogu da izaberu bilo koje ime. Međutim,
oznaka spola se može promijeniti u ličnim dokumentima samo ako osoba prođe sve
operacije promjene spola, a prema saznanjima našeg sagovornika, svega
nekolicina ljudi je uspjela izvesti taj proces do kraja i promijeniti oznaku za
spol u ličnim dokumentima.
Mirjana Ćuskić iz Helsinškog komiteta
za ljudska prava iz Bijeljine potvrđuje da su transrodne osobe u Bosni i
Hercegovini jedna od najnevidljivijih i najranjivijih marginalizovanih grupa,
Baveći se ovom populacijom u svom radu, Ćuskić kaže da u duboko podijeljenom
patrijahalnom sistemu, kakav je naš, ne
postoji svijest o postojanju transrodnih osoba i o problemima sa kojima se
one/i svakodnevno suočavaju, a koji su podjednako važni kao i svi ostali u
bosanskohercegovačkom društvu. “Stereotipi, predrasude, visok nivo
diskriminacije i nasilja u različitim oblastima života čine transrodne osobe
žrtvama sistemskog kršenja ljudskih prava i dovode ih u stanje socijalne
izolacije i neprestanog straha za sopstveni život”, kaže Ćuskić.
Osobe koje se odluče ući u proces
promjene pola suočavaju se sa ozbiljnim poteškoćama, navodi Ćuskić, počevši već
od zdravstvenih ustanova u kojima medicinsko osoblje nije dovoljno edukovano o
zdravstvenim potrebama i problemima transrodnih osoba. “U BiH ne postoji tim
stručnjaka za obavljanje medicinske procedure promjene pola, te transrodne
osobe takve zahvate moraju obavljati u Srbiji, Hrvatskoj ili Sloveniji.
Zdravstveno osiguranje u Bosni i Hercegovini još uvijek ne predviđa pokrivanje
troškova promjene pola iz medicinskih razloga, i to za transrodne osobe, pored
fizičkog i psihičkog, predstavlja značajno materijalno opterećenje.”
Administativne procedure promjene
pola, kao što su novi identifikacioni dokumenti, utvrđivanje identiteta u
obrazovnim ustanovama, kao i prilikom zaposlenja predstavljaju dodatne napore
za transrodne osobe. Iako Zakoni o matičnim knjigama FBiH i Republike Srpske
osobama koje su promijenile pol omogućavaju promjenu dokumenata u skladu sa
novim polom, administrativne procedure i dalje su spore i selektivne. “U skladu
s tim, potrebno je dodatno raditi na unaprjeđivanju i jačanju institucionalnih
mehanizama kako bi one postale fleksibilne i svrsishodne i kako bi spriječile
da transrodne osobe budu žrtve sekundarne viktimizacije”, poručuje Mirjana
Ćuskić.
Pored transrodnih osoba, u teškoj poziciji
su i interspolne osobe, o kojima se veoma rijetko i nedovoljno govori, a još
manje zna u BiH. Interspolne osobe su one koje posjeduju varijacije polnih
karakteristika, uključujući tu hormone, polne ćelije ili genitalije koje se ne
poklapaju sa tipičnim karakteristikama muškog ili ženskog tijela. “Najčešće se
interspolnost tretira kao ‘poremećaj’ koje se rješava posebnim medicinskim
procedurama, a odluku o polu djeteta donose roditelji uz konsultaciju sa
medicinskim stručnjacima i nakon detaljnih medicinskih analiza. To može
predstavljati izuzetno opterećenje za osobe u pubertetu koje se ne identifikuju
sa polom koji im je nakon rođenja ‘dodijeljen’, kaže Mirjana Ćuskić.
Ne postoje precizne statistike o
broju rođenih interseksualnih beba u BiH. U pojedinim zdravstvenim ustanovama
vode se takve evidencije, ali su one tajne i, u skladu sa zakonskim procedurama,
ne daju se na uvid ostalim licima bez saglasnosti osobe koja je u pitanju ili
njenih roditelja, u slučaju da je lice maloljetno. “Veliki napredak postignut
je u julu prošle godine kada je usvojen amandman na Zakon o zabrani diskriminacije na osnovu kog
polne karakteristike predstavljaju jedan od zabranjenih vidova diskriminacije i
čime se interspolnim osobama na neposredan način posvećuje pažnja i pruža određen
vid zaštite ljudskih prava” kaže Ćuskić i napominje da je važno sprovoditi
dodatne edukacije za zdravstvene radnike koji se u svom radu susreću sa
slučajevima interspolnosti i medicinskim procedurama koje se primjenjuju prema
interspolnim osobama, u cilju sticanja šire podrške i razumijevanja. “Takođe,
smatram da je neophodno i dalje insistirati na aktivnostima koje imaju za cilj
osnaživanje i povećanje vidljivosti transrodnih i interspolnih osoba, te na taj
način doprinijeti stvaranju slobodnog, sigurnog i nediskriminatorskog prostora
za sve”, dodaje ona.
I pored pobrojanih problema, mogu se primijetiti
sitni pomaci, za koje su najviše zaslužne organizacije koje niz godina predano rade na
zagovaračkim inicijativama koje imaju za cilj zaštitu poboljšanje položaja
LGBTI osoba u BiH. Jedna od njih je svakako Sarajevski otvoreni centar. Obzirom
da Zakon o matičnim knjigama Brčko Distrikta ne predviđa mogućnost unosa podataka
o prilagodbi pola, nego se osobi koja je prošla proces tranzicije omogućava da
se unos tih podataka vodi kao greška pri upisu, SOC od 2013. radi na
zagovaranju izmjena ovog zakona, jer smatraju da je nedopustivo igrati se tuđim
identitetima ili ih tretirati kao greške pri upisu.
Takođe, 2015. godine organizovana je
i prva konferencija o pravima transrodnih osoba i sprovedena i prva studija o
pravima i životu transrodnih osoba u BiH.
U maju ove godine, na zajedničkoj
tematskoj sjednici koju su organizovali Zajednička
komisija za ljudska prava i Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova
Predstavničkog doma PSBiH u saradnji s Agencijom za ravnopravnost spolova
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sarajevskim otvorenim centrom i
UNDP-om u BiH predstavljen je i Model zakona o rodnom identitetu, kojim se
nastoje regulisati pitanja koja se odnosne na transrodne osobe u BiH i pružiti
sistemska zaštita u skladu sa njihovim specifičnim potrebama. Uporedo,
Helsinški odbor za ljudska prava u RS u saradnji sa Asocijacijom za demokratske
inicijative iz Sarajeva i još deset partnerskih organizacija: Fondacijom Lara,
Tuzlanskim otvorenim centrom, NVO BUKA, Oštrom Nulom, UNSA GETO-m, Centrom za
mlade Kvart, Centrom za pružanje besplatne pravne pomoći ženama Zenica,
Mediacentrom, Udruženjem Okvir i Vaša prava BiH, radi na mapiranju realnih
potreba LGBTI populacije u lokalnim zajednicama i fokus stavlja na kreiranje i
jačanje lokalnih intersektorskih savezništava.
Ove aktivnosti imaju
za cilj afirmaciju LGBTI prava i kulture, ali i efikasne zagovaračke
inicijative i rezultate koji će doprinijeti poboljšanju položaja LGBTI
populacije i na lokalnom nivou, gdje se u svakodnevnoj interakciji dešava
diskriminacija i stigmatizacija nad pripadnicima/cama populacije. U decembru
prošle godine objavljen je i Specijalni izvještaj o pravima LGBTI osoba u Bosni
i Hercegovini koji je izradila grupa eksperata Institucije ombudsmena za
ljudska prava BiH. Ovaj izvještaj sadrži informacije dobijene od različitih
aktera kao što su nadležne institucije javne vlasti, organizacije civilnog
društva, različiti eksperti i pojedinci, kao i primjere sa kojima se
Institucija ombudsmena susretala u praksi. Ujedno, u njemu se nalaze preporuke
koje su ključne za dalji rad institucija i drugih organizacija u ovoj oblasti.
“Potrebno je
efikasno i kontinuirano raditi na podizanju svijesti i neprestanom promovisanju
LGBTI prava, kako bi šira društvena zajednica postala svjesna problema i potreba LGBTI osoba i postala
osjetljivija prema ovoj problematici. Ostaje da se sagleda na koji način i
kojom brzinom će se ove preporuke implementirati u našem društvu i da li će u
skorije vrijeme doprinijeti unaprijeđenju položaja LGBTI populacije. Sasvim je
sigurno da ćemo na putu evrointegracija morati naučiti da se zalažemo i iskreno
poštujemo različitosti bez trunke stereotipa i predrasuda, ukoliko želimo da
budemo svrstani u red modernih evropskih država i sa njima dijelimo istinske
demokratske vrijednosti i principe”, zaključuje Mirjana Ćuskić iz Helsinškog
komiteta za ljudska prava iz Bijeljine.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom