Kao neko ko je u Jajcu imao nesreću proći kroz nacionalistički poligon „dvije škole pod jednim krovom“, ne mogu ostati ravnodušan na lavovsku borbu jajačkih srednjoškolaca i njihov epski otpor starim političkim voždovima koji, jednom nogom u grobu, mlade Jajčane guraju u one sjene prošlosti iz kojih su oni došli. Ono što mladi žele je zajedništvo i kvalitetan nastavni plan i program koji neće vrijeđati ničiji nacionalni sentiment.
Obnavljanje inicijative o novoj školi govori da nacionalističke stranke nakon prošlogodišnjeg neuspjeha nisu odustale od svog plana. Da bismo razumjeli zbog čega jajački političari, uz aminovanje njihovih kolega i kolegica iz Skupštine Srednjobosanskog kantona (SBK), silno žele osnovati novu srednju školu po cijenu produbljenja već postojećih podijela među mladima, bitno je razumjeti širi kontekst.
Segregacijom u odbranu ljudskih prava
Jajce nije podijeljen grad. Jajčani zajedno peru tepihe u istim kvartovima, umorni se vraćaju s posla iz istih firmi, piju kafu u istim kafićima, a njihova djeca zajedno treniraju košarku u KK „Vodopad“. Ipak, od kraja rata osnovne škole rade po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“, gdje učenici pohađaju nastavu u različitim učionicama. U tim školama redari kvase spužvu u odvojenim toaletima, a nastavnici hrvatske i bosanske matematike se za čas pripremaju u odvojenim zbornicama.
Dvije srednje škole, Srednja strukovna škola „Jajce“ i Srednja škola „Nikola Šop“, rade po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci i Hrvati u tim školama nastavu pohađaju u istim učionicama, osim za vrijeme časova bosanskog, odnosno hrvatskog jezika, te vjeronauke. Iako nastavu pohađaju i malobrojni učenici srpske nacionalnosti, srpski jezik nije u ponudi, ali ne želite da vas uvođenjem treće varijable još više zbunim.
Kantonalno ministarstvo obrazovanja je već godinama pod čeličnom šapom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), čija je bivša ministrica Greta Kuna prije nekoliko godina izlanula kako se „kruške i jabuke ne mogu miješati“, aludirajući na tu radikalnu ideju zajedništva osnovaca i predloženu integraciju osnovnih škola, što ponajbolje oslikava stanje uma onih koji kroje nastavni plan i program. Ni trenutna HDZ-ova ministrica obrazovanja Katica Čerkez nije ništa oštroumnija u svojim medijskim istupima, pa je u ponedjeljak za FTV hladnokrvno izjavila kako se učenici „ne moraju ni upisati u novu srednju školu, ako ne žele“. Čemu onda nova škola, neko će se zapitati.
HDZ-ovi ministri obrazovanja su se godinama oglušivali na zahtjeve pojedinih roditelja i učenika Bošnjaka za kompromisom u izučavanju predmeta, prije svega historije, geografije i muzičke kulture u srednjim školama, čiji sadržaj odgovara isključivo hrvatskom nacionalnom narativu. Zbog toga jajački srednjoškolci iscrpno uče o odlikama primorske klime susjedne Hrvatske, dok gorske masive također susjedne Srbije zanemaruju. Više znaju o hrvatskom kralju Tomislavu, nego o bosanskoj kraljevskoj lozi Kotromanića, čiju srednjovjekovnu tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Ulje na vatru dolijeva i grb Herceg-Bosne, odnosno hrvatskog naroda u BiH na školskim diplomama, koje na kraju školske godine kući nosi podjednak broj učenika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.
Šansu za jeftinim političkim poenima u cijeloj zbrci su dobili lokalni političari iz Stranke demokratske akcije (SDA), koji bi se novom segregacijom borili za ljudska prava Bošnjaka. Nova srednja škola je kao pravni subjek osnovana još pred kraj prošle školske godine, a inicijativa za osnivanjem škole je pokrenuta na osnovu fantomske peticije koju je navodno potpisalo 500 roditelja Bošnjaka. Ni dan-danas nije poznato ko je pokrenuo peticiju, ko su potpisnici i ko ju je poslao u Ministarstvo obrazovanja SBK.
Činjenica da zvanično Vijeće roditelja također nema nikakve informacije o peticiji, baca sumnju na validnost i transparentnost već prvog koraka cijelog procesa.
Složno za podjele
Inicijativom za osnivanje srednje škole koja će raditi po federalnom planu i programu, jajački SDA-ovci su HDZ-u džentlmenski prepustili pola obrazovnog sistema u Jajcu i time olahko odustali od traženja rješenja unutar postojeće škole, jačeg zalaganja za nacionalnom grupom predmeta, pa i za zajedničkim nastavnim planom i programom. Istina je da je za SDA podjela škole lakše „rješenje“ od pregovaranja za kvalitetan zajednički nastavni plan i program, ali posljedice ovog izbora bi mogle imati šire društvene posljedice koje neće zaobići ni SDA.
Iako načelničku poziciju u Jajcu već 12 godina drže kandidati SDA, kao i mjesto premijera SBK, politički predstavnici ove stranke se i dalje usuđuju kazati kako nisu imali dovoljnu političku moć za zauzimanjem povoljnije pregovaračke pozicije naspram HDZ-a i borbom za kompromis u školskim klupama. Ipak, čini se da ono što je nedostajalo nije moć, već politička volja.
Njihovim kolegama u HDZ-u ovakav razvoj situacije itekako odgovara, jer im se osnivanjem nove srednje škole bošnjački političari prestaju „miješati u posao“, kao što je već slučaj sa podijeljenim osnovim školama, od čije su integracije svi davno digli ruke. Zbog toga ne čudi da su u ponedjeljak u Skupštini SBK poslanici iz SDA i HDZ-a zajedničkim glasovima podržali Prijedlog odluke o izmjenama i dopuni Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole „Jajce“ i time ujedinjenim snagama zakovali još jedan ekser u mrtvački kovčeg zajedničkom nastavnom planu i programu.
Oni koji malo duže prate političku situaciju u SBK i Općini Jajce svjedočili su i ranijim ortačkim odnosima između SDA i HDZ-a, strankama koje su tokom skoro cijelog prethodnog mandata u Općini Jajce bile i u koaliciji. Za razliku od ovog mandata, prije četiri godine im je bilo lakše dogovoriti raspodjelu direktorskih pozicija u javnim institucijama.
Općina Jajce je, pored Mostara, jedina u BiH koja od izbora nije konstituisala vlast jer se nacionalisti sa repovima iz rata ne mogu dogovoriti koja će stranka upravljati kojom javnom institucijom. Koalicija „Za bolje sutra Jajcu“ sa strankama okupljenim oko HDZ-a je na lokalnim izborima osvojila 11 od 25 mjesta u Općinskom vijeću, te traži raspodjelu fotelja javnih preduzeća prema omjeru osvojenih mjesta u Općinskom vijeću. Koalicija time uslovljava konstituisanje Općinskog vijeća, dok vijećnici iz SDA, SBB-a i SBiH, koji su zajedno dobili 12 mandata, ne pristaju na takav prijedlog, smatrajući ga ucjenom i nerelevantnim za konstituisanje vlasti. Općina je tako u blokadi već pet mjeseci, ali su isti ti političari saglasni u jednom, a to je da mlade u srednjim školama treba podijeliti. U podjeljene osnovne škole više niko i ne dira jer su one kao mjesto etnonacionalne indoktrinacije i produkcije nacionalističkih glasača interes i jednih i drugih.
Pravo na fotelju
Nacionalističke stranke priču o ugroženosti spretno prodaju upakovanu u celofan očuvanja nacionalnog identiteta, ali cijelu predstavu „borbe za prava učenika“ treba posmatrati iz perspektive upravljanja (novim) radnim mjestima, baš onako kako na nju gledaju stranački stratezi. Integracija osnovnih škola bi ukinula određena radna mjesta na koja političke stranke postavljaju svoje kadrove, pa jedinstvene škole zbog toga ne odgovarju ni SDA-u, ni HDZ-u.
Zapošljavanje direktora, novog profesora ili čistačice je po nepisanom pravilu postao skoro čisto politički montiran proces koji, smatraju u ovim strankama, takav treba i da ostane. Nova srednja škola, čiju ideju ponajviše gura SDA, znači novo mjesto direktora, sekretara, pedagoga i profesora, spremnih na poslušnost. To je pakt koji su pred zaposlenje potpisali i profesori postojećih srednjih škola, koji bi, ukoliko sad javno podrže svoje učenike, mogli ostati bez posla. Nova srednja škola, isto tako, znači gubitak posla za profesore koji trenutno predaju bosanski jezik u dvije postojeće srednje škole. Dakako, tim profesorima niko ne garantuje da će posao dobiti u novoosnovanoj školi, osim ako su dovoljno odani predsjedniku stranke koga gura osnivanje škole, što je u ovom slučaju SDA. Nova srednja škola u očima stranaka nije ništa drugo do firma, fabrika u koju će stranke zapošljavati svoje članove koji slučajno imaju diplomu s kojom mogu raditi u prosvjeti i podučavati naše najmlađe.
Nova škola za stranačke pulene nije mjesto prosvjetljenja, kritičkog mišljenja i preispitivanja autorireta. To je poligon etnonacionalne indoktrinacije, hram odgoja nacionalističkih glasača i trening-centar budućih stranačkih poslušnika. Škola, kao i bolnica, dom kulture ili vrtić su davno postali megdan stranačkih autoriteta i starih, propalih i neškolovanih političara narušenog ega, koji na nefer način traže svoje mjesto u društvu. Borba za prava učenika time postaje borba za pravo na fotelju.
Jajačko proljeće
O kvaliteti obrazovanja niko i ne govori. Osim srednjoškolaca. Njihov prijedlog za iznalaženjem zajedničkog, ali prije svega kvalitetnog plana i programa bez nacionalističkih obilježja i uvođenje grba na diplomi koji ne vrijeđa ničiji nacionalni sentiment je mnogo racionalniji, jeftiji i za društvo zdraviji od bilo kojeg stranačkog egzibicionizma. Jajačke političke kamikaze su spremne žrtvovati ogromna budžetska sredstva za novu školu dok Srednja škola „Nikola Šop“ godinama čeka na gradnju sportske dvorane.
Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.
Da sam na mjestu jajačkih političara koji ovim aparthejdom planiraju društvenu eutanaziju, ne bih toliko brinuo ko će biti direktor nove škole. Brinuo bih o tome da li će ta nova škola za tri-četiri godine imati dovoljno učenika da radi.
Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!
*Autor teksta je pohađao „dvije škole pod jednim krovom“ u Jajcu, kao i gimnaziju u Srednjoj školi „Nikola Šop“ u Jajcu. Student je Fakulteta političkih nauka UNSA i trenutni stipendista Erasmus+ programa na Sapienza univerzitetu u Rimu.