O velikim svjetskim metropolama, različitim kulturama i običajima, ali i o mjestima koja nisu ucrtana ni na jednoj karti, većina nas samo čita. Oni drugi, malobrojniji, putuju, istražuju, i otkrivaju sve što ovaj svijet ima da nam ponudi.
Ovoj manjoj skupini pripada i naš sagovornik, Robert Dacešin, putnik, poliglota, teniser i kreativac, čiji su život zauvijek promijenila putovanja.
Zahvaljući njima, nepovratno je obogatio svoj život, naučio jezike, stekao prijatelje, i sada sve to koristi kako bi unaprijedio život u svom rodnom gradu.
Putovanja i učenje jezika
Robert je do sada putovao u 36 zemalja, većinom evropskih, ali obišao je i Maroko, Katar, Tursku, Tunis, Egipat i Kanadu. Na neka je otišao zahvaljujući tome što je teniski sudija, ali mnoga i nisu imala veze sa ovim sportom. Na putovanja ne daje mnogo novca jer koristi jeftine letove i smještaj kod prijatelja ili putem couchsurfinga (online alat za traženje jeftinog ili potpuno besplatnog smještaja u kućama stranaca).
“Jednostavno, putovanja me čine sretnim i mislim da upravo zbog toga imam energiju da radim mnoge stvari. Kada god osjetim da sam u „krizi“, odem negdje, napunim baterije i vratim se pun elana i volje da nešto radim”, priča nam Robert i dodaje da se ljubav prema putovanjima rodila 2004. godine. Tada je otišao na svoje prvo veliko putovanje u Tursku, sa roditeljima koji su ga i odgojili tako da putovanja posmatra kao nešto najvrijednije.
Druga prekretnica je bila 2010. godine, kada je preko couchsurfinga počeo da ugošćava ljude u svom stanu. Slušao je tada priče sasvim običnih ljudi poput njega, koji su imali takve avanture da bi se o njima mogao napraviti film. Govorili bi mu, ‘možeš i ti putovati ovako, šta te sprečava’. Od tog trenutka, kod njega se rodila želje da upozna nove gradove i nove ljude.
I tako je postao strastveni zaljubljenik u putovanja. Ova ljubav donijela mu je još jednu – ljubav prema stranim jezicima. Samostalno ih je naučio čak pet – engleski, španski, potrugalski, italijanski i slovački, a na kurseve nije potrošio niti jednu marku.
Na taj način otvorio je sebi mnoge poslovne prilike, upoznao divne ljude, kulture, običaje, a i neke od najboljih prijatelja koje ima danas upoznao je upravo zahvaljujući poznavanju stranih jezika.
“Smatram da učenje jezika omogućava da istinski doživite neki narod, da osjetite njegovu dušu i shvatite kako ti ljudi razmišljaju. Nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti lica ljudi koji se oduševe kada pričate sa njima na njihovom jeziku”, kaže nam Robert.
Vožnja taksijem u Maroku i Meksikanac na proputovanju Balkanom
Obzirom da je bio na mnogo mjesta i upoznao mnogo ljudi, Robert ima i mnogo zanimljivih anegdota za ispričati. Tako se tokom boravka u Maroku, gdje je učestvovao na jednoj konferenciji, igrom slučaja do hotela vozio u taksiju sa tri momka iz različitih krajeva svijeta. Nije ni sanjao da će mu se desiti jedna neugodna, ali na kraju simpatična situacija, koja savršeno opisuje različitosti između naroda i religija u svijetu.
“U taksiju smo bili Younes iz Tunisa, Carlos iz Ekvadora, Fuaz iz Bahreina, simpatični taksista Marokanac i ja. Vozeći se tako, u jednom trenutku naš vozač je krenuo da pretiče jedan auto, što se na kraju i nije ispostavilo kao baš pametna ideja. U moru auta i motora koji neprestano zuje ulicama Marakeša, zaletjeli smo se i udarili u vozilo ispred nas.Ono što se desilo nakon toga ostaće mi u sjećanju čitav život. Obzirom na činjenicu da smo iz totalno različitih krajeva svijeta, reakcija svakoga od nas na identičnu situaciju bila je veoma zanimljiva. Carlos iz Ekvadora, obzirom da dolazi iz veoma religiozne zemlje, u strahu je skupio ruke i odmah počeo da se moli. Čuo sam samo da spominje Boga. Fuaz je bio totalno zaprepašten cijelom situacijom i samo je počeo da viče „terorists, terorists“. Sa druge strane, Younes koji živi u Tunisu bio je mrtav hladan, jer je očito ovo doživio još nekada i uopšte se nije zabrinuo. A ja? Bio sam zbunjen, nisam znao kako da reagujem. Upravo sam imao prvi sudar u životu i to u Maroku. Nisam siguran kako sam reagovao, iskreno”, priča Robert.
Pored ovog događaja, rado se sjeća i trenutka kada je upoznao Meksikanca koji je putovao Balkanom šest godina. Dotični je bio na toliko mjesta u BiH za koja ni Robert nije znao da postoje, a i naš jezik je govorio više nego odlično.
“Pričao mi je da je bio godinu dana u Srbiji, godinu dana u Hrvatskoj, godinu u nekoj drugoj zemlji. Pitam ga onda, izvini, ali, kako si skupio novca da putuješ tako dugo? Kaže mi da se tokom boravka u Bugarskoj prijavio na jedan rijaliti šou, nalik na Velikog brata i pobijedio, a kao nagradu je dobio kuću u Sofiji, koju je odlučio rentirati. Pokazao mi je onda svoj Youtube klip sa skoro pola miliona pregleda gdje priča bugarski i pleše. Jedan Meksikanac, pobijedio na rijalitiju u Bugarskoj, priča srpski, bugarski, rumunski…i sretnemo se u Banjaluci…”, priča naš sagovornik.
Rio priče sa putovanja i interaktivna razglednica Banjaluke
Kako bi sa drugima podijelio svoja iskustva i pokazao da za putovanja i nisu potrebni neki veliki novci, početkom prošle godine pokrenuo je putopisni portal “Rio priče sa putovanja”, koji je ovih dana prešao brojku od preko 10.000 pratilaca na Fejsbuku.
“Veoma sam zadovoljan kako Rio napreduje. Posjećenost sajta je svakim danom sve veća i trenutno je RIO najposjećeniji putopisni portal u našoj zemlji, bar koliko ja znam. Javlja mi se mnogo ljudi i traži savjete kako kupiti jeftine karte, pitaju me za savjete za određene gradove gdje sam boravio i, sve u svemu, polako se stvara jedna prava mala zajednica putnika i svih zaljubljenika u putovanje. Na sajtu je preko 400 autorskih tekstova, a svaki od njih pisan je sa ciljem da se pokaže ljepota svijeta u kojem živimo i da se ljudi pokrenu na putovanja, priča nam Robert.
Kako bi svoj rodni grad što više približio turistima, na zanimljiv i edukativan način Robert je osmislio i “Travel mapping“, unikatan turistički proizvod koji nudi upoznavanje Banjaluke kroz avanturu, igru i rješavanje određenih zagonetki.
Mapa se sastoji iz dva dijela. Prvi dio predstavlja suvenir sa crtežima najznačajnijih lokacija, poput Kastela, Ferhadije, hrama Hrista Spasitelja, spomenika na Banj brdu, a pažnja je takođe posvećena pričama i legendama koje se vezuju za Banjaluku, poput one o Safikadi i dajaku.
Izradu ovako zanimljivog turističkog vodiča naredne godine planira uraditi za Sarajevo i Mostar, a trenutno radi i na vodiču za jedan grad u Poljskoj.
22 načina kako bih unaprijedio turizam u Banjaluci
Svjestan toga da turizam u Banjaluci gotovo i ne postoji, Robert je nedavno napisao i odličan tekst „22 načina kako bih unaprijedio turizam u Banjaluci“. Tekst je izazvao lavinu pozitivnih komentara i bio top tema na društvenim mrežama, ali je reakcija čelnih ljudi grada do danas izostala. Uprkos tome, javio mu se veliki broj ljudi koji su ga podržali i izrazili želju da budu dio realizacije neke od ideja koje će pokušati ostvariti naredne godine, kako bi pokazali svima da se bez novca ipak mogu uraditi neke stvari.
“Sujeta je čudo. Nevjerovatno mi je da pored najbolje namjere koju sam imao, ipak ima neko ko vidi nešto negativno u tome i želi da opravda sebe kroz to. Ne znam da li su se ti ljudi osjetili prozvanim ili šta, ali ja kroz tekst nisam imenovao nikoga, niti sam imao želju da pokazujem prstom ka nekome. Samo sam napisao šta bih ja volio da vidim u ovom gradu i to je sve, a od sve moje namjere da učinim nešto dobro za grad, dobio sam press konferenciju za koju nisam znao. Međutim, jako veliki broj ljudi mi se javio i rekao da bi volio da bude dio realizacije neke od ideja, tako da ćemo sigurno naredne godine pokušati da sa grupom zainteresovanih ljudi uradimo neke od stavari o kojima sam pisao, kako bismo svima pokazali da se bez novca ipak neke stvari mogu uraditi”, kaže Robert.
Gdje je trava zelenija?
Iako ljudi u BiH uglavnom razmišljaju o odlasku i životu negdje tamo “preko”, naš sagovornik, barem za sada, o tome ne razmišlja, a i od svih mjesta koje je do sada posjetio najbolje se, kaže, osjeća u Banjaluci.
“Tačno je da živimo u sistemu koji ima milion mana, ali i uz sve to i ovdje ima prostora za rad. Ljudi jednostavno čuju priče drugih ljudi i misle da će se sve riješiti odlaskom u tu neku Njemačku. Naravno da zemlje zapadne Evrope pružaju mnogo više, ali smatram da ukoliko je neko zaista dobar u onome šta radi, on će naći posao i u našem društvu. Svjedok sam da se bez veze i štele može naći posao i mislim da ljudi, prije nego što se odluče da krenu trbuhom za kruhom, dobro ispitaju sve opcije, jer je početak u nekoj zemlji jako težak, a plate koje naši ljudi obično dobijaju, za tamošnji standard i nisu nešto”, ističe na kraju razgovora za Buku Robert i ujedno nam otkriva da u planu za narednu godinu ima putovanje u Južnu Ameriku, u taj čuveni Rio, po kojem je i njegov sajt dobio ime.
