Da
zlo bude veće, većina partija te donacije i ne prijavljuje. Pored toga što su
ovakve donacije sa moralne strane neprihvatljive, one su i zakonski zabranjene.
Naime, prema zakonu o finansiranju političkih partija, privatna preduzeća koja
su s organima izvršne vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini sklopila
ugovor o javnoj nabavci, ne mogu finansijski pomagati političke stranke. Ipak,
do sada se niko nije mnogo obazirao niti na Zakon, niti na moralne vrijednosti,
pa je trgovina tenderima preko donacija strankama postala veoma unosan biznis.
Na
osnovu podataka do kojih je došao portal BUKA, pet najjačih političkih partija
u BiH (SDA, SDP, SNSD, SDS i HDZ BiH) su u proteklih 10 godina inkasirale preko
1,5 miliona maraka na osnovu donacija privatnih preduzeća koja istovremeno
imaju zaključene ugovore sa nekim od državnih organa ili javnih preduzeća pod
njihovim upravljenjem. Prema podacima vidljivim u finansijskim izvještajima
ovih partija za proteklih 10 godina, u njihove kase se slilo tačno 3.365.513 KM
po osnovu donacija privatnih firmi.
Ova
cifra bi bila mnogo veća da je moguće ući u trag ostatku novca koji se ne nađe u
finansijskim izvještajima stranaka i legalnim tokovima, jer je već postala javna
tajna da političke partije ne prijavljuju sve donacije, a to su nam potvrdili i
sami donatori.
Visina
i broj donacija od strane privatnih firmi političkim strankama raspoređen je shodno
njihovom učešću u vlasti, a najviše se dijelilo u izbornim godinama.
Tako
je, prema podacima do kojih smo došli, najviše novca dobijala Hrvatska
demokratska zajednica (HDZ BiH), koja je rekorder sa dobijenih 416.000 KM
samo u 2008. godini.
U
posljednje vrijeme, najveće donacije od strane firmi koje posluju sa državnim
institucijama ili preduzećima dobija Socijaldemokratska
partija BiH (SDP).
Samo
u 2014. godini, privatna firma Robot general trading CO D.O.O. iz Sarajeva donirala je SDP-u čak 50.000 KM, a da
je pritom imala zaključene ugovore za javnim preduzećima, i to milionske
vrijednosti.
Prema
SDP-u je bila darežljiva i firma Stanić trade, koja je u 2014. uplatila na
žiro-račun stranke 10.000 KM, a zauzvrat, i to pregovaračkim postupkom, ova kompanija
je u zadnje tri godine napravila pet ugovora sa državnim BH Telekomom u vrijednosti
preko devet miliona KM.
Možda je
i najzanimljiviji slučaj veledrogerije Farmavita iz Sarajeva, koja je od
2011. do danas zaključila na stotine ugovora sa državnim institucijama i
preduzećima, a samo u jednoj godini, 2014. donirala je SDP-u 15.000 KM.
Inače,
da zlo bude veće, ova firma koja je do sada na račun sklopljenih ugovora sa
institucijama i javnim preduzećima zaradila preko 11 miliona KM, iste godine je
donirala i Stranci demokratske akcije (SDA) 12.000 KM, a u 2016. godini 10.000 KM. Nema
ideologije, čisti biznis. Zauzvrat, Farmavita je u posljednje dvije godine
dobila na stotine poslova u javnim institucijama i ustanovama.
Pokušali
smo dobiti komentar od rukovodstva ove kompanije, ali odgovore na naša pitanja
nismo dobili, iako smo čekali dva mjeseca i dobili uvjerenje finansijskog
direktora da će odgovori stići.
I
SDA je imala velikodušne donatore u zadnje tri godine, najviše 2014. god. kada im je
i firma „Amko komerc d.o.o.” iz Sarajeva donirala
20.000 KM, koja je godinama dobavljač prehrambenih proizvoda Službi za
zajedničke poslove institucija BiH.
Potvrdu za ove podatke smo tražili i od direktora
ove firme Muamera Alete.
Telefonski razgovor:
Gospodine Aleta, da li Vi, odnosno Vaša firma donira
SDA?
“Da,
ali vjerujte da je to sad vrlo malo. U ovom momentu ne znam napamet, ali to je
vrlo slabo.
U finansijskom izvještaju SDA je navedeno da je samo
za 2014. donirano 20.000 KM…
“Moram
provjeriti.”
Ali Vi radite sa javnim preduzećima, znate li da je
protivzakonito da partije uzimaju donacije od Vas?
“Radim,
ali hajte Vi nazovite za pola sata da provjerim je li to tačno, pa se onda
čujemo.”
Naravno, Aleta nam se više nikad nije
javio. Danima smo pokušavali da ga dobijemo na njegov privatni broj, ali
bezuspješno. Nekoliko dana smo pokušavali da dobijemo direktora “Amko komerca”
i u njegovoj kancelariji, ali smo samo dobijali odgovor da će se on javiti
nama.
Jedan od redovnijih donatora SDA je
građevinska firma Džena d.o.o iz Gradačca, u kojoj su bili darežljivi svake
godine. Možda to i nije tako čudno jer
je ova firma, prolazeći na tenderima javnih preduzeća i institucija, uspjela da
zaradi preko 4 miliona maraka. Zauzvrat su za dvije godine uložili u stranku nešto
preko 5.000 KM.
Pokušali smo da razovaramo i sa direktorom
ove firme Nedžadom Topdžagićem.
Telefonski
razgovor:
Gospodine Topdžagić, da li Vi donirate SDA?
Odma’
da vam kažem, ja svakoj stranci dadnem donaciju i gotovo svima isto. Nemojte
gledati samo kroz jednu stranku.
A zašto pomažete stranke?
Pa,
mora se pomagati svakome, treba svakome pomoći. Ja svima dajem i mora se
pomagati.
A zar ne mislite da političke partije imaju već
dovoljno?
Ne
mislim da imaju dovoljno da promoviraju sebe. Za to novca nikad dosta.
Znate li da je zakonom zabranjeno da donirate partije
ako imate ugovore sa javnim institucijama?
“Nisam
ja sa političkim partijama na tenderima. Ja kažem, ja sam privatnik i mene ne
interesuje to. Ja svoje dajem, iz nekih svojih razloga, a ničije tuđe. Tako
da…
Da li možda to što Vi dajete utiče na neke ljude i
njihove odluke prilikom dodjele tendera?
Pa ne
znam, žašto bi. Mislim da nema razloga. To nisu velike svote. Ne vjerujem.
I
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je imala dobar upliv sredstava od
privatnih kompanija. Primjer koji smo izabrali odnosi se na uplatu 3.000 KM
donacije od strane firme Monting-energetika, koja je
upravo u to vrijeme dobila prve poslove sa javnim preduzećima u FBiH.
Vrijedna pomena je i firma Inter Impex iz
Tuzle, koja je nakon uplate donacije HDZ-u dobila posao nabavke gasnog i tečnog
hlora za vodovod u Mostaru. Zanimljivo
je da je na čelu ove firme do 2007. godine bio sadašnji zamjenik ministra
bezbjednosti BiH Mijo Krešić iz HDZ-a.
Sa
druge strane, stranke u Republici Srpskoj, za razliku od onih sa sjedištem u FBiH,
mnogo su opreznije kada su u pitanju finansijski izvještaji i donacije pravnih
lica.
PRIKRIVENE DONACIJE
U
Savezu nezavisnih socijaldemokrata bilo je mnogo manje donacija privatnih firmi
u odnosu na ostale stranke. Ipak, zanimljivo je da se pred svaki izborni proces
sliju desetine hiljada maraka u budžet stranke pod oznakom donacije fizičkih
lica, i to onih čija su godišnja lična primanja manja od jednokratne godišnje
donacije. Kako saznajemo, ovdje se radi o donacijama preduzeća koja se
prikazuju kao donacije fizičkih lica.
I pored toga, uspjeli smo da pronađemo u posljednje tri godine neke od slučajeva
davanja donacija SNSD-u od strane firmi koje posluju sa institucijama i javnim
preduzećima. Jedna od takvih je i firma „Mojić” iz Bijeljine koja je donirala 3.700 KM, kao i
Energotehnika iz Banjaluke 2.000 KM ili Ehta R.
Ni
Srpska demokratska stranka (SDS) nije „gadljiva“ na donacije. Ipak,
najzanimljiviji slučaj iskorištavanja i kršenja zakona koji smo pronašli odnosi
se na saradnju ove partije sa firmom „Globus Dvorovi“ iz Bijeljine. Naime, „Globus“
je preduzeće koje je dobilo poslove ugostiteljskih usluga za Grad Bijeljinu
kojim upravlja SDS. Ti poslovi su dobijeni putem javnih nabavki, dio otvorenim
dio pregovaračkim postupcima, a njihova ukupna vrijednost je preko pola miliona
KM.
Zauzvrat,
SDS-u je „Globus“ otpisao dug od skoro 20.000 KM i to za ugostiteljske usluge
pružane u vrijeme izborne kampanje.
Milenko
Zupur, vlasnik ove kompanije za BUKU tvrdi da se tu radi o dugovima koje je on
morao otpisati.
„A
sve su to budale, kad moram tako da kažem. Oni su meni ostali dužni i onda smo
mi to tako preklopili. Neću ja biti inovator ako ti kažem da su to sve budale
koje ‘oće-neće platit. Dosta mi je više toga. Ja u kampanji svima dajem i svi
uzimaju. Šta da radim? Tako je bilo i sa pokojnim Bobarom u kampanji, ali šta
ću. Ne mogu drugačije“, rekao nam je Zupur.
PLAĆANJE ZA MIRNO
POSLOVANJE
Da
su i stranke u RS sklone primanju poklona bez određenog razloga najbolje pokazuje
primjer firme Sportek d.o.o iz Kotor Varoši, jednog od najvećih izvoznika obuće
iz BiH. Naime, ova firma je 13.09. ove godine, u jeku izborne kampanje, uplatila
SNSD-u 20.000 KM i SDS-u 10.000. Naravno, ovo je nešto što se godinama dešava
usljed pokušaja privatnih kompanija da obezbijede mir i lakše poslovanje.
I
izvještaji koje objavljuje Služba za reviziju finansiranja političkih
stranaka u Bosni i Hercegovini o reviziji finansijskih izvještaja pokazuju da
je većina političkih stranaka prekršila Zakon o finansiranju političkih
subjekata. Većinom su se propusti odnosili na neprijavljivanje ili nepravilno
prijavljivanje donacija te prihvatanje zabranjenih donacija.
ISPLATI SE KRŠITI ZAKON
Ivana Korajlić iz
Transparency internationala navodi da je ovo veliki problem na koji niko ne želi da pokaže
prstom. Ona objašnjava da je Zakonom zabranjeno da firme koje posluju s
institucijama doniraju političke partije, na šta i Služba za reviziju finansiranja
političkih partija iz godine u godinu ukazuje, ali bez rezultata.
“Ove
odredbe se krše i iz razloga što su sankcije veoma niske, pa na kraju same
sankcije budu višestruko niže nego donacije koje su stranke primile. To znači
da im se isplati kršiti zakon. Ove zabrane su uvedene upravo zbog toga što je
glavna „računica“ firmi koje finansiraju stranke ta da očekuju da im se stranke
oduže naknadno kroz dodjelu ugovora od strane institucija u kojem te stranke
vrše vlast. Osim toga, primjeri koje evidentira služba za reviziju, odnosno
CIK, su vjerovatno samo mali dio cijele priče, jer stranke veliki dio donacija,
posebno one u činjenju, odnosno donacije u obliku roba i usluga, ni ne
prijavljuju u svojim finansijskim izvještajima, a CIK nema dovoljno kapaciteta
ni nadležnosti, niti mogućnosti da provjerava i dolazi do saznanja šta sve nije
prijavljeno. Tako da, opet, i te sankcije, osim što su niske, ni ne izriču se u
svim slučajevima, jer veliki broj njih ostaje ispod radara”, tvrdi
Korajlićeva.
Prema
njenim riječima, uz sve ovo, praksa je i da se direkno iz institucija i
javnih preduzeća sredstva preusmjeravaju partijama ili za njihovu promociju,
što je tek protivno zakonskim odredbama, ali to je već drugi, još
problematičniji dio priče o finansiranju stranaka u BiH.
“TI
BiH se već godinama zalaže za unapređenje zakonskog okvira, postoje i veoma
jasne preporuke GRECOa, čijom primjenom bi se uvelo korištenje jedinstvenih
bankovnih računa, uvela mnogo veća transparentnost, i povećale sankcije, ali
političke partije nemaju interesa da same sebi režu granu na kojoj sjede, pa
zbog toga i odbijaju usvojiti izmjene zakona”, rekla je Korajlićeva za
BUKU.
Igor Vukajlović iz
Udruženja građana „Tender“ navodi da su donacije, i to ne uvijek novčane, političkim
partijama itekako povezane sa rezultatima tendera. Prema njegovim riječima,
privrednici u BiH se na sve načine bore ne bi li stvorili sebi bolje uslove u
odnosu na konkurenciju, a kod nas je za to na prvom mjestu potrebno „podmazati“
političare.
„Ovo
je nešto što je postalo čak i prihvatljivo. Niko to ni ne osuđuje, iako je sve
jasno kao dan. Te aktivnosti su najveće u predizbornim godinama, a posebno u
vrijeme kampanje. Čak se ono što partije prikazuju kao donacije odnosi na manji
dio. Većina toga su usluge koje se dogovaraju za predizborne kampanje i potrebe
političkih partija, a zauzvrat te firme budu privilegovane na tenderima. Tako
da je sasvim jasno da dio korupcije u javnim nabavkama otpada na finansiranje
političkih partija“, zaključuje Vukajlović.