Danas smo u Gimnaziji svjedočili moći koju imaju mladi kada im se da podrška i stvore uslovi za rad. Učenici ove škole premijerno su prikazali svoj autorski film naziva “Moje ime je vrijeme”. Iskrene čestitke, kapa dolje i dubok naklon svima koji ste ovako Banjaluku učinili bogatijom i snažnijom. Film je prikazan u sklopu Sedmice umjetnosti koju su srednjoškolci sami organizovali kako bi prikupili donacije od posjetilaca i tim novcem pokrili troškove odlaska na ekskurziju za sve one učenike koji to nisu u prilici da urade. Međutim, priča se ne završava ovdje…
Na poziv jednog od učenika, gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić uzeo je mikrofon i prisutnima se važno obratio rekavši: “Nemam šta reći, ja sam u drugom filmu…” Zbunjeni izrazi lica i povici “Uuuuuuu!” odali su zaprepaštenje prisutnih.
Dragi gradonačelniče, šta ste željeli da nam kažete? Koji je to “drugi film” u kojem Vi igrate? Zar niste osjetili strast, motivaciju i sposobnosti mladih koji su samo večeras skupili dovoljno donacija da uplate ekskurzije za dvoje svojih drugara? Zar to ne zaslužuje, ako ništa, jedno OGROMNO BRAVO?
Toliko toga ste imali da kažete, gradonačelniče. Pa kad odete na slavu svome komšiji kažete mu “Zdravo! Hvala ti, i srećno! U zdravlje! Sjajno ste ovo priredili. Hvala vam što ste me pozvali. Čast mi je da budem ovdje.”
Molim Vas nemojte nas više etiketirati kao pasivne i nezainteresovane mlade; večeras smo Vam pokazali da smo svašta, ali to nismo. Nadam se i da Vi inače niste pasivni i nezainteresovani. Podrška, gradonačelniče, podrška stvara čuda! Topla riječ, pohvala, zahvalnost ili ponos, sve bi to ove mlade još više osnažilo. Možda se baš među njima krije novi Marlon Brando ili Cate Blanchett, Woody Allen ili Roger Deakins – kojima Vi niste imali šta reći.
Dragi gradonačelniče, Vaše riječi slušalo je nekoliko stotina mladih ljudi. Sutra će oni da osnivaju firme, da sklapaju sporazume i potpisuju ugovore. To sve mogu da rade i u Austriji, Njemačkoj ili Švajcarskoj. Ako Vam je bio cilj da ih uputite na “taj film”, čestitam – uspjeli ste!
Jednoj bivšoj Gimnazijalki, koja se svjesno vratila da živi u Banjaluci, večeras ste slomili srce. Šta ste uradili onima koji su ovaj film stvorili i samostalno ogranizovali prvu Sedmicu umjetnosti u Gimnaziji – još ne znam. Nadam se da ćete o tome razmisliti, pa se u dogledno vrijeme ponovo obratiti javnosti i imati šta reći – u ovom filmu. U našoj Banjaluci. Našim mladima.
Tekst prenosimo sa profila Nikoline Garače