Podlegao je povredama 27. januara, 1993 godine.
Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
Advokat osuđenih za ubistvo na suđenju je rekao:"Tako mu i treba kada je branio balije".Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen.
Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Nema ga u spiskovima heroja. Pored silnih spomenika do sada podignutih u Trebinju nema Srđanovog.
Nema ga ni u romantičnim pričama Mome Kapora o Hercegovini za prošlog rata.
Što i nije toliko važno, pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koji bi mu neko posvetio.
Ali je važno koliko mjesta u našim srcima i molitvama ima za Srdjana Aleksića, a odgovor ćemo dobiti jednostavno.
Na našoj savjesti je samo da izabere i pomisli: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost", ili "Tako mu i treba kada je branio balije".
Sredine nema, ili ćemo izabrati da budemo ljudi ili ćemo biti ništavila i izabranim odgovorom Srđana Aleksića ponovo ubiti.
TV emisiju BUKA, u kojem smo ugostili Radeta Aleksića, Srđanovog oca kao i film "Srđo" o ovom heroju Trebinja možete pogledati ovdje: