Oktobar dva i produženje roka za završetak studija za „vječite“ studente svake druge godine, glavne su teme koje tište studente u BiH. Pored ova dva „problema“ koji ih već godinama muče, fokus njihovog interesovanja je i društveni angažman. On se u RS uglavnom svodi na obilježavanje Dana Republike, prisustvovanje otvaranju studentskih domova posvećenih ratnim zločincima, a u još svježem sjećanju je i performans koji je organizovala Unija studenata Republike Srpske lijepljenjem traka preko usta, u cilju podrške referendumu.
Studenti u Federaciji posebnu brigu vode oko vjerskih sloboda. Tako se početkom oktobra munjevitom brzinom proširila vijest da je Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, pred članove Senata UNSA usmeno iznio prijedlog da se petkom, tokom džuma namaza, ne zakazuju ispiti i predavanja – zbog, kako je naveo, vjerskih sloboda. Istakao je da takva inicijativa nema nikakve veze sa sekularizmom u BiH, te da je to “pravo svakog od nas da njeguje svoju vjersku tradiciju”. Napomenuo je i da bošnjački studenti ne bi imali ništa protiv toga da kolege druge vjeroispovijesti imaju sličnu inicijativu.
Kvalitet znanja, studija i uslova studiranja, upisna politika koja nije usklađena sa potrebama tržišta rada, nepostojanje kvalitetnog Zakona o visokom obrazovanju na državnom nivou, Bolonja – za koju niko i ne zna šta je, te afere oko izbora rektora Banjalučkog univerziteta, nisu teme kojima studenti pridaju posebnu važnost. Kao da se one njih ne tiču i kao da upravo njih ne čeka turobna budućnost – višegodišnje čekanje na biroima za zapošljavanje ili odlazak u inostranstvo, gdje će raditi poslove za koje se nisu školovali, neprijavljeni i za minimalnu platu.
Studentski domovi, kvalitet znanja i upisna politika
Ne govori se ni o životu u neuslovnim studentskim domovima.
Tako su se u posljednjih godinu dana tek povremeno mogle čuti šture priče o uslovima u studentskim domovima na Palama i Foči, vlagi, nekvalitetnoj i količinski nedovoljnoj hrani, šugi, te o 110 djevojaka koje dijele 7 mokrih čvorova i 5 tuš kabina. A za to vrijeme novosagrađeni domovi na Palama i Foči, u čiju je izgradnju uloženo šest miliona eura i za koje su dva puta priređene svečanosti otvaranja, sve vrijeme su zjapili prazni. A student ćutali i trpili. Nije valjda preporučljivo “talasati”.
Na sve to, Milan Milišić, predsjednik Unije studenata RS, kaže da je to tema koja je prošla i da se na nju ne treba vraćati.
“Slična pitanja su imale i vaše kolege, ali ja ću svima, pa tako i vama, reći da je nama najbitnije da su se studenti napokon uselili u novi studentski dom jer je to i najvažnije, pogotovo sa početkom nove akademske godine. Jedan od dva objekta na Palama već je primio studente, a za nove objekte u Foči raspisani su konkursi. Novi studentski domovi će higijenu dići na jedan veći nivo, pa se nadam da se stvari koje su se ranije dešavale više neće dešavati. I za to imamo samo riječi hvale”, rekao nam je Milišić.
O kvalitetu znanja i studiranja, Milišić kaže da zamjerke prima svaki dan što formalno, što neformalno, službeno i neslužbeno. Za pristigle zamjerke Unija studenata RS je, vjeruje, pronašla riješenje. Napravili su javnu anketu putem koje studenti mogu ocjenjivati profesore, njihov kvalitet i način rada. Kako će ova anketa poboljšati kvalitet znanja naših studenata, ostala je nepoznanica, vidjeće se valjda u nekoj budućnosti.
Što se tiče upisne politike i njene usklađenosti sa tržištem rada, Milišić je rekao da i tu ima pomaka “uspjeli su izdejstvovati da svaki fakultet zadrži najboljeg studenta na mjestu asistenta, a i određene firme iz privrede takođe nam izlaze u susret i primaju određeni broj studenata”.
Dodao je i da “ovo ne rješava problem nezaposlenosti, ali to je stvar koja se kreće, ako ništa drugo ono uzlaznom putanjom”.
I tako na kraju ispada da je upisna politika na fakultete usklađena sa tržištem rada i da je dovoljno zaposliti nekolicinu ljudi!?
Da li su studenti uspavani, jer je većina u partijama, pa ćute i ne govore javno o pravom stanju stvari, pitali smo Gorana Vučića, potpredsjednika Unije studenata RS. Odgovorio nam je da se studentima, kao ni bilo kojim drugima građanima, ne može zabraniti angažovanje u političkim partijama.
“Moje lično mišljenje je da studentski predstavnici definitivno ne trebaju biti politički angažovani i ja lično nisam. Danas nije lako biti studentski predstavnik, nakon bilo kakve pozitivne ili negativne kritike, vežu nas za „ovu ili onu stranu“. Naš posao je isključivo da se borimo za studentska prava i time ćemo se jedino i baviti”, kazao je Vučić.
Milorad Kecman, predsjednik Saveza studenata Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, komentarišući anketu unijastudenatars.com, rađenu prošle godine, kada je pet najlošijih fakulteta imalo ocijene od 2.6 do 2.9, a 5 najboljih prosječnu ocjenu 3.85, rekao je da ukoliko se ova anketa uzme kao relevantna, rezultati pokazuju da kod studenata vlada nezainteresovanost za promjene i bolje sutra. Smatra i da nedostaje pokretačka snaga, koja bi trebalo da vodi ka boljitku.
“Ukoliko bi svi krenuli od sebe i bili taj neko ko želi stvarnu promjenu ka boljem, mislim da bi to preraslo u nešto masovno iz čega bi se sigurno stvorila takva atmosfera u kojoj bi se mnoge stvari popravile. Nažalost, mišljenja sam da su studenti previše lijeni i zauzeti sopstvenim problemima da bi razmišljali i borili se za neki zajednički napredak i bolje obrazovanje svih studenata”, kaže za Buku Kecman i dodaje da studentski bunt postoji, samo mora da se pronađe ono „nešto”, a možda i “neko” ko će ih pokrenuti.
Kako smo zaglupili omladinu
Ivan Šijaković, sociolog i profesor sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, smatra da je studentska letargija i odsustvo kritičnog odnosa prema studiju, obrazovanju, životu i društvu, posljedica opšteg stanja u obrazovanju. Spušteni su svi kriteriji, kaže, svako danas može upisati i završiti fakultet, pojedini predmeti se spremaju samo po nekoliko sati.
S druge strane, kaže, i svjetski trend je da se samo ređaju cifre i procenti. U kvalitet obrazovanja niko niti ulazi niti ga provjerava, jer se smatra da će to tržište regulisati- ko zna, on će uspjeti, a ko ne zna, neće.
“Mislim da savremenom svijetu nije potrebna ni omladina koja misli i kreira, potreban im je uzak broj stručnjaka. Rađa se jedno potpuno novo virtuelno sajber društvo, a mi se zabavljamo nečim što uopšte nije za 21. vijek. Nacije, vjere, ideologije, tradicionalna kultura, podanička psihologija i logika kojom se u BiH bavimo u razvijeni društvima ostala je u 19 vijeku. Jevanđelje 21. vijeka je računar, odnosno softver. Čip je najvažniji instrument, nije ni fabrika, ni motika. To su problem koje ne uočavaju naši studenti, a ne to koliko će imati rokova, ali za to krivicu snose rukovodstva univerziteta, oni su ih natjerali da se bave perifernim, a ne centralnim stvarima”, ističe Šijaković.
Da su studenti i omladina nosioci i pokretači promjena, stvar je izgleda davne prošlosti i kod nas i u svijetu. Na scenu su stupile nove tehnologije i vrijednosti, dok su u male nesretne države poput naše ubačene koske nacionalnog i vjerskog identiteta jer nemamo ništa drugo. Studenti i ljudi uopšte, uklopili su se u sistem, postali vjerni podanici, pa nas ovi na vlasti još dugo mogu držati daleko od svijeta i 21. vijeka.