Prema podacima romskih udruženja u Bosni i Hercegovini živi oko
100 000 Roma, koji su potpuno isključeni iz društva. Čak 99 posto ih nema
nikakvo zaposlenje. Tome uveliko doprinose i negativne predrasude i stereotipi
prema najvećoj nacionalnoj manjini u BiH, koje su duboko ukorjenjene u svijest našeg
društva.
Država s druge strane izdvaja pozamašna sredstva da se ovaj
problem bar donekle riješi. Tako je za zapošljavanje
i samozapošljavanje Roma u periodu 2009. – 2015. godine iz državne kase izdvojeno
4.022.000,00 maraka, a prema podacima državnih institucija 517 Roma je koristilo
ova sredstva.
Nedavno je objavljen i Javni poziv u okviru kojeg je za
samozapošljavanje i zapošljavanje Roma na nivou Bosne i Hercegovine izdvojeno
700 hiljada maraka. Sredstva u iznosu od šest hiljada maraka, namijenjena su
poslodavcima koji žele zaposliti Rome na najmanje 12 mjeseci i iznos od pet hiljada maraka za Rome koji žele da
započnu sopstveni biznis.
Pa iako država već godinama izdvaja pozamašna sredstva za
zapošljavanje Roma, značajnijih rezultata nema. Zašto?
Problem je dvojak smatra Enes Mahić, direktor Udruženja
građana “Nova Romska Nada” iz Lukavca .
Prvi problem je što se sredstva daju bez prethodne edukacije
Roma, pa biznisi koje pokrenu nakon godinu ili dvije dana propadnu. Tako je na
području Tuzlanskog kantona, od nekoliko desetina pokušaja samozapošljavanja,
samo jedan uspio opstati duži niz godina. Riječ je o ženi koja šije odjeću za
lutke, posao se čak i proširio, pa je zaposlila nove radnike.
“U Tuzlanskom kantonu je u projekte zapošljavanja i
samozapošljavanja Roma uloženo oko 2, 4 miliona maraka i ti novci su, mogu
slobodno reći, bačeni, jer su svi poslovi, izuzev jednog propali. Bavljenje
poljoprivrednom, stočarstvom, prodajom,
pržionice kafe , bili su najčešći projekti u koji su Romi ulagali novac, ali
zbog nedostatka znanja nisu opstali duže od godinu ili dvije. Besmisleno je
davati novac, ako korisnici istog ne raspolažu znanjem, ako nisu educirani za
taj posao”, priča za Buku Mahić.
Drugi problem je, dodaje, činjenica da se projekti koji
postiču odnosno subvenciraju poslodavce prilikom zapošljavanja Roma, u praksi
koriste na pogrešan način- često se zaposle oni koji nisu Romi već se u tom
trenutku kao takvi izjasne.
Zbog nepostojanja mehanizma kontrole i povratnih informacija
o ovim projektima, javnost biva uskraćena za ova saznanja, a Romi izigrani.
“Nažalost svih nas u BiH, kada je u pitanju trošenje novca
namjenjenog Romima, ne postoji sistem monitoringa, pa na kraju ispada da za ova
sredstva niko niko nije odgovoran. U
javnosti se to sve fino prezentira, osvanu fotografije u medijima, priča se
kako je puno toga urađeno, da su pare potošene smisleno, a na terenu rezultata
nema. To je istina i od nje Romi nemaju koristi”, ističe Mahić.
Navodi i podatak da je zaposlenost Roma u BiH ispod 1 posto.
Što se tiče Lukavca zaposlenost je ovdje oko 0.92 posto i to sve na pozicijama
NK Radnika.
O zapošljavanju se ističe naš sagovornik ne može govoriti, a
da se prethodno ne govori o obrazovanju. To je početni korak koji treba
adekvatno riješiti kako bi Romi imali veće šanse na tržištu rada.
Prema njegovoj ocjeni u obrazovanju ne funkcionišu mnogo
stvari, počev od osnovnog obrazovanja gdje su Romi u neravnopravnom položaju zbog
jezične barijere. Romima, dodaje, nedostaju i kvote za obavezan prijem u
srednje škole i fakultete.
“ Potrebne su korjenite promjene ako država i društvo žele
da i Romi budu ravnopravno prisutni na tržištu rada. Ja odgovorno tvrdim da kod romskog naroda za
takvo nešto postoji velika volja. Rješenje bi bilo, stvaranje zakonskog okvira
koji će regulisati predškolsku edukaciju koja je adekvatna i koji će provoditi
Romi za Rome. Takođe zakonskom regulativom treba primorati školske ustanove za
obavezan prijem đaka Roma na više i visoke školske ustanove i na kraju
kontrolisati sredstva koja se izdvajaju za sprovedbu akcionog plana obrazovanja
Roma koje trenutno, grabe NVO koje nisu iz romskog sektora a troše ga na skupu
administraciju, plate i terenska vozila. Znači pružiti priliku da se
implementiraju projekti iz oblasti obrazovanja jer nismo glupi koliko nas prave
glupim”, istakao je Mahić.
Da Romi nemaju adekvatan pristup tržištu rada i da su često
po ovom osnovu diskriminisani i
iskorišteni smatra i Saša Mašić, predsjednik Saveza nevladinih organizacija
Roma Republike Srpske.
Poslodavci se, navodi, i pored povlastica koje mogu
ostvariti putem Zavoda za zapošljavanje, zbog predrasuda rijetko odlučuju zaposliti Rome.
“Imamo dosta djece sa završenom srednjom školom, ali sjede
kući, jer nema posla, iako njihove kolege, vršnjaci koji nisu Romi, dobiju neko
radno mjesto, kod naše djece to ne ide tako, njih poslovi ne čekaju, njih niko
ne zapošljava”, priča nam Mašić.
Ukazuje na još jedan problem, a to su zaposleni, fakultetski obrazovani Romi. Njih nema puno,
ali je problem što nakon što dospiju na malo više pozicije negiraju svoje porijeklo.
“Broj zaposlenih Roma sa fakultetskom diplomom je jako mali,
možda nekolicina. Nažalost, Romi dok se školuju se izjašnjavaju kao Romi,
koriste romske stipendije a nakon što završe škole/fakultete i zaposle se na
boljim pozicijama više se ne deklarišu kao Romi. Eto nažalost i to nam se
dešava”, naglašava Mešić.
Ipak situacija u
opštini Gradiška, gdje je i sjedište Saveza, dosta je bolja nego u ostalim
opštinama i mjestima RS. U Gradišci su zaposlena 42 Roma, od čega je najveći
broj u Gradskoj čistoći. Jedna Romkinja je zaposlena u bolnici. Do ovog broja
zaposlenih Roma najviše se došlo zahvaljujući Mašićevom ličnom angažmanu.
Kako bi se došlo do bolje situacije za Rome, kada je u
pitanju zapošljavanje, smatra da ipak treba sačekati neka druga -bolja vremena, kada će političari i sam državni vrh dosta ozbiljnije
pristupiti ovoj problematici.
Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacija Heinrich Böll. Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ni na koji način ne odražava stavove donatora.