Štampa, portali, radio, televizija… Svugdje smo mogli da čitamo, gledamo i slušamo priče poput: Hoće da nas kolju; Traže rat, dobiće ga; Pobijedićemo u novom ratu; Nestaće države, entiteta, naroda;
I tako mjesec dana, da bi danas sve zaboravili. Kao da ničeg nije bilo. A za odgovornost niko ne pita.
Zato smo odlučili da provjerimo, gdje je nestala odgovornost među novinarima i zašto više skoro nikome nije bitan profesionalizam i rad u službi građana.
Milkica Milojević iz Udruženja BH novinari navodi da kad se govori o odgovornosti novinara treba prvo imati na umu da je ova profesija izašla na tržište i da zamke neoliberalnog društva i korporativnog poslovanja medija su uzeli svoj danak.
“Treba uočiti jasnu razliku između komercijalnih medija i javnih servisa. Ono što je najkatastrofalnije u BiH, kada su u pitanju svi aspekti neprofesionalizma i društvene neodgovornosti jeste ponašanje Radio televizije RS. Moje mišljenje je da je RTRS ‘najgori od sve djece’, odnosno ima ozbiljan problem. Posebno je problematično ubjeđenje pojedinih novinara i novinarki da je to što rade ispravno, da je to borba za nacionalni interes, da je u redu nastavljati ratove kroz medije nakon što utihne oružje, da je u redu nepropitivati, ne uzimati u obzir stavove manjine itd. Pazite, komercijalni mediji će uzimati stavove većine, što je neprofesionalno, ali opravdano u borbi za tržište. Sa druge strane, javni servisi i postoje da bi pristup javnosti imale razne vrste manjina što se kod nas ne poštuje I ide se čak korak dalje”, rekla je Milojevićeva i dodala:
“Mi imamo problem u svim javnim emiterima, gdje se razne stvari olako puštaju, a u RTRS-u imamo i ozbiljan problem pristupa. Učestvujući u jednom od monitoringa primjetila sam nešto što me jako zaboljelo kao novinarku, a to je da se po agresivnosti i isključivosti izjave najagresivnijih i najisključivijih političara ne mogu mjeriti sa ofovima pojedinih novinara. To je strašno! Oni ne da neproispituju tu vrstu nasilja u javnom prostoru, već ga podvlače žutim. To naprosto nije dobro”, naglašava Milojevićeva.
Prema njenim riječima, veliko je pitanje kako uopšte i pozvati na odgovornost one koji trebaju da budu prozvani, jer su oni koji bi najviše trebali da služe građanima, najdublje zaglibili u politici.
“Tu mislim na javne servise, prije svega. Mi smo došli u situaciju u kojoj je na sceni potpuno zanemarivanje struke, potpuno marginalizovanje kritičkog mišljenja i manjinskog stva, što stvara mnogo ozbiljnih problema iz kojih ćemo se teško izvući”, rekla je Milojevićeva.
Kolumnista Srđan Puhalo takođe navodi da je je jako bitno razgraničiti one medije koji su profesionalni od većine, koliko god to bilo teško.
“Kada govorimo o neprofesionalizmu u novinarstvu ne možemo generalizovati, jer mediji se razlikuju. Mada je pitanje da li neki mediji mogu da isplivaju u toj prašumi loših medija. Druga stvar, koja se mora utvrditi je da li novinari treba da misle svojom glavom ili samo da budu megafoni političara i prenose sve što oni kažu, ma koliko to glupo izgledalo. Treća stvar je da li je primarno racionalno i tačno izvještavanje ili tiraž. To su pitanja koja mediji moraju sami sebi da odgovore. Odnosno, ovdje je potrebno da se redefiniše uloga medija u BiH. Da li su oni servisi tajkuna i oglašivača, kanal političkih partija ili bi oni trebali da budu u službi građana. I važno je odrediti da li mediji trebaju da budu prvo patriotski nastrojeni pa onda profesionalni, kakva je kod nas sad situacija, ili obrnuto”, podvlači Puhalo.
On objašnjava da ono što se dešavalo u BiH i regionu na medijskoj sceni u posljednjih mjesec dana je najbolji odraz načina rada velikog dijela novinara.
“Inormacija da će u Bosni biti rata nije uopšte informacija i to nije ništa novo. Takve konstrukcije se javljaju periodično kod nas. Druga stvar je da nakon izjava da će biti rata niko nije napravio pristojnu analizu koliko je to vjerovatno. Mali broj je onih koji su ozbiljno pristupili tome. Skoro niko se nije ni zapitao da li su mediji izmanipulisani i kolika je njihova uloga u širenju takvih priča. I kad su prošli izbori svi su nastavili samo da rade svoj posao, bez da se neko okrenuo na ono što je pisao prije mjesec dana, da ne govorim odgovarao za to. Preko svega se olako prelazi. Novinarska zajednica i mediji i ne žele da rješavaju probleme sa kojima se suočavaju već samo nastavljaju dalje, iako će većina novinara priznati da je to pogrešno. I to je ono što je najprisutnije, ne postoji bilo kakva volja i želja da se mjenja nešto na bolje”, rekao je Puhalo.
I novinar radija Slobodna Evropa Milorad Milojević navodi nekoliko aspekata zašto smo došli u ovakvu situaciju.
“Mediji ganjaju senzaciju i tako koriste svaki momenat ili izjavu koje političari, da li smišljeno ili nenamjero daju. Posebno se to vidjelo na primjerima izvještavanja o mogućem ratu u posljednjih mjesec dana, gdje se totalno zanemarila činjenica koliko je društvo na ovim prostorima osjetljivo na ovakve priče, a moramo priznati, i u dobrom dijelu radikalizovano. Drugi aspekt je uticaj politike na medije koji je očigledno puno evidentijniji danas nego u poslijeratnim godinama kada je više novca dolazilo u medijski sektor iz inostranstva zbog čega su se svi trudili biti što objektivniji. Jednostavno, smo došli u situaciju gdje se sve više zastupaju stavovi političkih partija, pa tako i oni najradikalniji.
Na kraju, nema ni kazne za ovakvo izvještavanje. Kad je neko kažnjen u BiH? Mi imamo situaciju kao da smo u 93. godini, koliko su zategnuti odnosi. Kod nas se gledajući medije vidi najbolje kako su i gdje postavljeni nacionalni šavovi. Ovdje novinari bez ikakvih propitivanja serviraju ekstremne politike partija narodu, a nerijetko se pozivaju i na rat, kao proteklog mjeseca, što uvijek ostavlja posljedice za sobom. Takođe, mediji su postali instrumenti skretanja pažnje sa nekih važnih životnih pitanja i mislim da dok god se ne poboljša životna situacija ni mediji se neće promjeniti”, zaključio je Milojević.
Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacija Heinrich Böll. Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ni na koji način ne odražava stavove donatora.