Potrošači
tržišta jugoistočne Europe već dugo se žale da kvaliteta određenih proizvoda,
ili skupina proizvoda, nije jednaka kvaliteti identičnih proizvoda koji se
prodaju na većim, bogatijim tržištima, kazala je za Al Jazeeru Gordana Bulić,
predsjednica Udruge potrošača TŽ-a. Hrana, slatkiši, šminka, elektronika i sl.
jednostavno nisu isti kao u bogatijim zemljama.
Potrošači
koji su imali priliku boraviti u zapadnoeuropskim zemljama, ili su koristili
proizvode donesene iz Njemačke, Nizozemske, Austrije i drugih zemalja EU-a,
uvidjeli su razliku u kvaliteti i okusu proizvoda. Iz udruga potrošača iz
cijele regije tvrde da je dovoljno kupiti čokoladu istog proizvođača u
Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Berlinu i primijetiti da je razlika očita.
Čokolada kupljena u Sarajevu možda će imati manje kakaa, u Zagrebu kikiriki
maslaca, u Beogradu nešto treće. Ali ona iz Berlina sigurno će imati sve
sastojke u pravim omjerima, kako je navedeno, i nisu u pitanju samo prehrambeni
proizvodi. Riječ je i o sredstvima za osobnu higijenu, tehničkim uređajima pa i
automobilima. Danas nije rijetkost da proizvođači elektroničke opreme iz raznih
razloga opozovu velike serije proizvoda, kao što je slučaj sa Samsungom i
“eksplozivnim” Galaxy Note telefonima. Takva roba vrlo lako može naći
put do kupca u regiji, smatraju u udrugama. Za kupce iz regije problem je i to
što nema adekvatne kontrole kvalitete uvezene robe, podsjećaju zaštitnici prava
potrošača. Bulić navodi da se većina uvezenih proizvoda na granici BiH pregleda
samo vizualno, “pregledaju se papiri, certifikati”, nakon čega ti
proizvodi, bez ikakve daljnje kontrole, ulaze na tržište preko uvozničkih kuća,
koje onda preprodaju te proizvode, “kako se obično kaže, ‘prođu kroz više
ruku’ dok stignu do maloprodajnog mjesta”, što dodatno otežava
istraživanja potrošačima i udrugama tko je i zašto uvezao robu inferiornije
kvalitete.
Žalbe
na robu “čija kvaliteta proizvoda na našem tržištu je opala i još
opada” vlasti rijetko istražuju, kazala je Bulić. Prema njezinim riječima,
bh. institucije nikada nisu pokazale ni najmanje volje te informacije
provjeriti, uvijek se pokrivajući “certifikatima” koji su pratili te
proizvode do maloprodaje. “Nažalost, to više nisu samo informacije, to je
potvrđeno i u raspravama u Europskom parlamentu. Istina je da na tržište BiH i
zemalja zapadnog Balkana dolaze “markirani” proizvodi s kvalitetom
“koliko para, toliko muzike”, ocijenila je Bulić.