Bilo je to predtelevizijsko doba. Muzika se slušala u kinu, preko radija, sa gramofonskih ploča ( poneki sretnici su imali gramofone i nabavljali ploče iz Zagreba, Beograda,…). Tada su prikazivani muzički i drugi revijalni filmovi, pa i filmovi o jazz muzičarima : Glennu Milleru, Luisu Armstrongu, Bennyju Goodmana i o svim velikanima jazza.
Moja generacija je tada oduševljeno slušale jazz i kroz to smo ga poznavali.
Srećom je direktor banjalučkog Doma kulture bio Drago Radovanovic, nekadašnji student u Pragu, panslavističkom centru i sigurno jednom od najjačih slavenskih kulturnih centara.
Drago je bio visokog obrazovanja i siroke kulture i imao je veze i u Beogradu i u Zagrebu. Lično sam ga poznavao i često slušao njegove priče, od njega se moglo puno naučiti.
Drago mi je pričao da je te svoje veze koristio za organizovanje raznih koncerata u Banjaluci, a tome je pogodovao i geografski položaj Banjaluke – izmedju Beograda i Zagreba.
“uvijek su velika imena imali koncerte u Beogradu i Zagrebu, a “ja sam ih samo svraćao u Banjaluku”- pričao mi je Drago.
Tako je i Quincy Jones došao nama. To je bio senzacionalan dogadjaj sezone. Bila su dva koncerta, popodnevni i večernji. Bio sam na tom popodnevnom koncertu, za koji su bile jeftinije karte, pa je tako sala bila krcata mladim ljudima. Na balkonu su ljudi visili kao grožđe. Oduševljenje je bilo frenetično.
Ali, sa balkona je jedna grupa iz publike dobacivala Quincyju naslove njegovih kompozicija i to sve redom, a on je, očito iznenađen, oduševljeno gledao u publiku.
Bilo mu je to nevjerovatno saznanje, da tamo u “nekoj varošici” ljudi znaju za njega a tek njegove kompozicije.
Sa nevjericom je, vidjelo se, gledao u publiku i sam oduševljeno uzvratno mahao publici.
To je stvorilo i medju njegovim muzičarima oduševljenje, vidjelo se da posebno “grizu”, pa je nastala nevjerovatna komunikacija izmedju bine i publike.
To je i bio razlog da je Quincy Jones napisao kompoziciju sa naslovom Banja Luka, koju je lično poslao i Vojislavu Simiću, dirigentu Beogradskog jazz orkestra.
Eto toliko o mojim sjećanjima na taj nezaboravni dogadjaj.