Samo godinu dana uživanja u najvećem rijalitiju u RS, odnosno Narodnoj skupštini, košta nas oko 10 miliona maraka. Tako je u prošloj godini na lična primanja otišlo čak 6.103.751 КМ. Za rad zaposlenih i profesionalnih poslanika u Narodnoj skupštini platili smo punih 3.466.890 maraka. Naravno, ovo je samo cifra za one koji imaju zasnovan radni odnos. Tu su i oni poslanici koji već negdje rade, pa dobijaju samo 70 odsto od plate, odnosno naknadu, koja nas je koštala čak 1.151.060 KM.
Ipak, plate nisu jedini i glavni troškovi. Tu je smještaj skupštinskih poslanika 353.471 KM. Pored toga, njihovo vozikanje od kuće do skupštine i nazad nas je koštalo 161.303 KM, službena putovanja u zemlji 16.925 KM, službena putovanja u inostranstvu 53.376 KM, utrošak goriva 79.398 KM…
A šta smo dobili?
Pa, godinu iza nas obilježila je spirala nerazumnih i neproduktivnih zasjedanja u Narodnoj skupštini RS. Posebno se to osjetilo pred početak i u izbornoj 2016. godini. Ono po čemu ćemo pamtiti godinu iza nas su jedino posebne sjednice, njih devet od ukupno 19 od formiranja ovog saziva. I to kakvih devet! Prepunih ’smjelih poteza’, dramatičnih preokreta, izrečenih prijetnji, ’istorijskih’ govora. Od stvaranja ratne atmosfere, do neviđenog sukoba bezbjednosnih agencija, referenduma o ovome i onome, prebrojavanju naroda… sve smo to imali priliku da gledamo u najvećem šou u RS. A kao rezultat smo dobili jedno veliko NIŠTA.
Tako su i opozicija, a mnogo više vlast, kad god im je bilo potrebno skrenuti pažnju sa stvarnih problema, ili pridobiti koji novi politički poen pribjegavali posebnim sjednicama, na kojima je sve dopušteno, a rezultat nevidljiv.
Koliko se samo buke diglo oko posebne sjednice o Ustavnom položaju Republike Srpske i zaštiti njenih interesa na nivou zajedničkih institucija BiH! Jedni izdajnici, drugi patriote. Posezalo se tu i za veleizdajom, narod se dobro zabavljao, pričalo se iza svakog ćoška ko je Bakirov, a ko pravi Srbin, da bi danas ova priča, tamo gdje se primila, mogla samo dobro poslužiti pojedincima za kampanju.
Pa onda, pravljenje spektakla od ulaska SIPA-e u prostorije policijske stanice u Novom Gradu. Zakazuje se posebna sjednica, svi na nogama, narod zabrinut, prve riječi predsjednika „Moglo je doći i do rata“. Ministar unutrašnjih poslova iščitava mjere koje se moraju preduzeti da se zaštiti RS od upada onih tamo iz Sarajeva. Usvojeni zaključci, ali još uvijek stanje vanredno, a onda sa nekoliko potpisa na nekom izmišljenom papriru sve riješeno.
A sjećate se samo drame oko Zakona o radu, koji je usvojen nasilno, ne po hitnom postupku? Iznošenje Ranke Mišić, predsjednice Saveza sindikata RS, snimci koje su, kao tinejdžeri dok se njihovi drugari tuku, pravili poslanici, pa šerovali po društvenim mrežama. E pa, danas se zaboravilo na ovu predstavu, ali se još uvijek lome koplja oko mnogobrojnih nedorečenosti.
Onda na red dolazi popis. Evo nove prilike za posebno zasjedanje, donose se novi zakoni, kreće se u objavljivanje samostalnih rezultata o popisu, a o svemu odlučuju oni koji pojma nemaju zbog čega su taj dan došli na sjednicu.
I za kraj, što da ne, još jedan referendum. E da, a šta je sa onim od prije? Ma koga briga, idu izbori, a ovaj je nekako jači. Idemo da sačuvamo Dan Republike.
Naravno, nisu se poslanici samo sastajali na posebnim sjednicama i u skupštinskom restoranu, gdje provode većio dio zasjedanja. Tako je u ovom sazivu održano i 12 redovnih sjednica. U prošloj godini u skupštini su usvojene 92 od 187 mjera i 38 od 93 planirana zakona. Nije loše, ali samo ako poredimo sa parlamentima u BiH. Ipak, to nije pokolebalo predsjednika Narodne skupštine Nedeljka Čubrilovića da izrazi zadovoljstvo novim polugodišnjim učinkom, ističući da je u prvih šest mjeseci ove godine usvojeno 30 zakona ili 49 odsto ovogodišnjeg plana. Ako uzmemo u obzir da nas čeka ljetna pauza, predizborna kampanja, izbori, obećani referendum, biće dobro ako do kraja godine pređu polovinu zacrtanog.
I politička analitičarka Tanja Topić se slaže da je rad Narodne skupštine RS stavljen u službu samopromocije vlasti, bez konkretnih rezultata, posebno kada je riječ o posebnim sjednicama. Ona navodi da su zakoni, nacrti, prijedlozi, inicijative predložene od strane vlasti samo prolazili kroz Skupštinu, te da se malo ko pitao da li su oni opravdani, dobri, svrsishodni…
„Skupština je stalno pratila politiku koja je dolazila sa strane, odnosno koja je režirana u kabinetu Predsjednika, a dijelom i u Vladi RS. Malo ko je propitivao ono što je dolazilo od predsjednika i Vlade, a i ono što su sami predlagali drugi su im pisali. Pored toga, mi smo bili svjedoci raznih posebnih sjednica na kojima su dominirale poruke sa snažnim političkim i nacionalnim nabojem, a koje nisu imale konkretne rezultate. Tu se raspravljalo o patriotama i izdajnicima, o referendumima, o popisu, a sve u svrhu dalje promocije određenih politika“, navela je Topićeva.
Politički analitičar Radomir Nešković smatra da su poslanici odavno izgubili svoju funkciju, a da su u posljednje vrijeme posebne sjednice u RS postale najpoželjniji alat koji se koristi samo radi prikupljanja političkih poena.
„Posebne sjednice su ovdje izgubile svaki smisao, osim da zabave narod, da se pokrenu maratonske rasprave u kojima bi svako od poslanika dobio priliku da se malo promoviše i na kraju da se ušićari koji jeftin politički poen. Drugi razlog je da se po hitnoj proceduri, onako ispod žita, donesu neki zakoni za koje vlast ne želi da idu na raspravu. Sve mi se to polako pretvara u nekadašnji Centralni komitet saveza komunista, gdje se pokreće sitna sjednica radi usvajanja stava političke partije. Nema tu mnogo razlike. Jednostavno, rezultati posebnih sjednica ni izdaleka ne opravdavaju troškove koji se naprave zbog njihovog sazivanja, ali i onoga što navodno zarade poslanici“, rekao je Nešković za BUKU.
Borislav Vukojević, viši asistent na odsjeku za novinarstvo i komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, smatra da većina posebnih sjednica nisu imale posebnu namjenu, a najviše se dešavalo da nekoliko poslanika rješava privatne razmirice putem tih sjednica.
„Takođe, nekoliko sjednica je proteklo u raspravi oko pitanja za koja se ne zna da li će imati ikakvog efekta, pogotovo kad se radi o navodnim referendumima. Postoji naravno i prikupljanja političkih poena, ali to je u neku ruku logično: oni koji su na vlasti imaju “pol poziciju” za rane kampanje; međutim, to je povlastica koja nije ekskluzivitet BiH i RS“, rekao je Vukojević.
Sudeći prema dosadašnjoj praksi u Narodnoj skupštini, ni nakon ljetnje pauze ne očekuje nas ništa novo. Odmorni i puni elana za nove maratonske i besciljne rasprave, možemo biti sigurni da će nas poslanici još dugo zabavljati svojim performansima. I zato, hvala im za sve ovo dosad, a i ono što će nam prirediti ubuduće, jer bez njih i njihovih parlamentarnih igara mnogo teže bi zaboravili na razne probleme koji nas stvarno okružuju.