Aminu i Mihajla veže mnogo toga. Rođeni su u BiH, Amina u Mostaru, Mihajlo u
Banjaluci. Oboje su mladi, talentovani i uspješni plivači, državni rekorderi.
Smatraju da su upornost, mukotrpan rad i trud vrijednosti koje treba izabrati.
Ovih dana i Amina i Mihajlo žive svoj san,
izborili su se za učešće na Olimpijskim igrama u Riju u avgustu ove
godine.
Podrška od nadležnih institucija izostala
Još od kada je prošle godine isplivao dvije
norme, Banjalučanin Mihajlo Čeprkalo očekuje pismo od FINA da je učesnik
ovogodišnje Olimpijade.
Pismo je stiglo prije šest dana,
donijelo mu lijepe vijesti, ali sedamnaestogodišnji član plivačkog kluba 22.
april iz Banjaluke još uvijek ne vjeruje da će mu ovaj san biti ispunjen.
“Utisci se još nisu slegli.
Presrećan sam. Podrška porodice i vršnjaka je ogromna. Svakodnevno mi stižu čestitke i riječi
podrške preko društvenih mreža i ovo je zaista period koji ću pamti čitavog
života”, kaže Mihajlo koji se plivanjem
bavi već 11 godina, nastupajući u disciplinama 1.500 metara slobodnim stilom,
200 metara delfin i 400 metara.
Ovaj uspjeh, kako kaže, duguje prije
svega svom radu, roditeljima i treneru, koji su od početka njegova najveća
podrška. Što se tiče društva i države, malo su toga uradili. Sport je kod nas
zanemaren, ulaganja gotovo pa i nema, a plivanje je u veoma lošem položaju.
Oprema za ovaj sport nije skupa, ali
su skupa putovanja koja su neophodna jer
sportisti svoj kvalitet moraju pokazati na takmičenjima u inostranstvu.
Do prije dvije godine, njegovi
roditelji su snosili sve troškove, ali je nakon ostvarenih zapaženih rezultata
klub preuzeo brigu o finansijama. Grad Banjaluka i Ministarstvo porodice,
omladine i sporta do sada nisu ponudili nikakvu pomoć.
“Otvaranjem Olimpijskog bazena u
Banjaluci dobili smo ono što nam je najneophodnije-bazen da neometano radimo.
Međutim, podrška od nadležnih institucija je, mogu slobodno reći, izostala.
Nije onakva kakvu bi trebali imati. Ja se iskreno nadam da će i Grad primijetiti
da sam jedini olimpijac iz Banjaluke, apliciraćemo da dobijemo neku podršku od
njih i možda će nas podržati”, priča Mihajlo, koji sutra odlazi na pripreme u
Tursku, jer su uslovi u tamošnjem sportskom centru jedni od boljih u Evropi.
Kaže i da su mladi sve više
zainteresovani za plivanje i vodene sportove, jer vide da se snovi mogu
ostvariti, da se ide na veća takmičenja i da se trud i rad isplate.
O medalji u Riju sa samo sedamnest
godina i u tako jakoj konkurencije, ne razmišlja. Očekuje da napravi svoj
najbolji rezultat i da opravda ukazano povjerenje ljudi koji su mu sve ovo
vrijeme pomagali, prije svega su tu roditelji, trener Goran Grahovac
i fizioterapeut Miodrag Ranđelović.
Amina trenira u bazenu dužine 12.5 metara
I najboljoj bh. plivačici, vlasnici
šest državnih rekorda, i Mihajlovoj prijateljici, dvadesetogodišnjoj
Amini Kajtaz , učešće na OI u Riju je dugo bio san, koji se sada ostvario.
“Dugo razmišljam o Riju i od kada sam
zvanično obaviještena da ću predstavljati BiH, jednako sam sretna i uzbuđena.
Živim svoj san. I sada se još više trudim i treniram kako bi imala što bolji
plasman u Riju“, priča za Buku Amina, koja u rodnom Mostaru trenira plivanje od
svoje šeste godine. Često je mislila da
će odustati jer su uslovi za treniranje ovdje vrlo loši. Mostar nema zatvoreni
50-metarski bazen, u kakvom se obično trenira, pa je Amina plivala u bazenu
dužine svega 12,5 metara.
„U Mostaru je zaista teško baviti se
plivanjem. Na samom početku sam često mislila da ću odustati jer zaista nemamo
uslova. Plivaču je najvažniji adekvatan bazen, a kada on nedostaje, pitate se
ima li svrhe trenirati. Inače, u cijeloj
BiH se slabo ulaže u ovaj sport, a i niko ko se njim bavi nema neku značajniju
finansijsku ili bilo kakvu drugu pomoć nadležnih institucija. To je takav sport
da trebate biti prvi u svijetu kako biste dobili neke novce. Troškove oko svega
uglavnom snose roditelji, ali moram istaći da je u par navrata finansijska
pomoć stizala i od privatnih mostarskih firmi“, priča nam Amina, čiji je talent
na plivačkom mitingu u Sarajevu, prije dvije godine, uočio legendarni Borut
Petrič, najbolji plivač ex-Jugoslavije i tom prilikom joj ponudio da pređe u
Dubrovnik, u trofejni PK Jug. Amina je posljednje dvije godine provela u ovom
gradu, a njeni rezultati su se dosta popravili, te je uspjela ući među 90 najboljih plivačica svijeta u
disciplini 100 metara delfin.
“U Dubrovniku mi je sve postalo puno
lakše. Tamo su uslovi bili posve drugačiji. Bazen i teretana su bili odlični i
tu sam mogla normalno raditi i napredovati, a i finansijski sam bila obezbijeđena.
Plivanje i vodeni sportovi u Hrvatskoj su dosta razvijeni, dosta se u njih
ulaže, dok je to kod nas u BiH još uvijek u nekoj fazi razvoja “, priča nam Amina,
koja će tek nakon Rija odlučiti gdje će nastaviti karijeru.
U Brazilu ne očekuje, kako kaže, neki
spektakl, jer je to nerealno očekivati u tako velikoj konkurenciji. „Neka mi
ove prve OI budu iskustvo za ostala veća takmičenja“, poručila je ova mlada Mostarka,
koja nakon Rija ide na Svjetsko prvenstvo u malim bazenima, za koje je nedavno ispunila
normu.
Aminu i Mihajla povezuje još nešto.
Nastupaće pod zastavom Bosne i Hercegovine, države koja izvozi mladost i pamet.
Države u kojoj se za mladost, kulturu i sport izdvaja veoma malo.
S druge strane, za izdržavanje
političara i vječnih vođa izdvaja se mnogo.
Oni imaju pravo na naknadu za odvojeni
život u trajanju i po nekoliko godina, pravo na bijeli hljeb, plaćena putovanja
i smještaj, dok mladi olimpijci moraju sami tražiti sponzore kako bi obezbijedili odlazak na takmičenje.
Amina trenira u bazenu dužine 12.5
metara. Mihajlo trenira u banjalučkom Gradskom olipijskom bazenu, koji još
uvijek nije u potpunosti saniran od posljedica poplava iz 2014. godine.
Naši olimpijci nisu to zaslužili. Oni
iz Rija možda neće donijeti medalje, ali ono što već sada donose jeste nada za sve mlade u BiH, da
se radom i upornošću mogu ostvariti i
veliki snovi.