S obzirom na količinu pritiska, propagandu, upotrebu Vučića i Patrijarha, potpuno jednosmjerno upregnutog RTRS, javnog servisa otetog od građana a u službu jedne partije, entitetskog aparata sve sa Vladom na čelu, s obzirom na svu kolicinu konformističkih zaprđavanja i statusa MA ŠTA ĆE VAM PROTESTI, AJMO SE ZAJEBAVATI I BITI JEDINSTVENI, s obzirom na svu dirigovanu paranoju straha od nasilja i izmišljotina posijanih po medijima i društvenim mrežama, opozicija može biti u potpunosti zadovoljna današnjim rezultatom. Vratili su se u politički život.
Nisu se predali ni odustali a bili su u značajno slabijem položaju od vlasti. Dodik nema cim biti zadovoljan, pogotovo brojkom ljudi na svom kontramitingu, jer čiji je veći u ovom slučaju nema baš nikakvu ulogu.
Impotencija je stanje duha. I dalje će s razlogom ostati zabrinut. Svi, kao društvo, ako to uopšte postoji, nazalost moramo biti nezadovoljni, u ovih mjesec dana pred proteste vidjeli smo “najbolje” što mogu, i jedni i drugi. Ove poruke nemaju veze sa budućnošću, to su političke vještine kamenog doba.
Idemo u petoj brzini unazad. Ovo rođaci nema veze sa politikom, demokratijom, sto je najgore nema nikakve veze sa životom. Rezigniranost i odustajanje od ovog prostora i ono malo ljudi čije kapacitete ovo društvo treba a ne zna da ih iskoristi je zabrinjavajuca i jedini je rezultat ovakvog političkog života.