Roditelji vrlo često zbog
osjećaja nemoći “jer su sve pokušali”, “sve su mu dali,” izlaz u pojedinim
situacijama vide u fizičkom kažnjavanju djece kao jedinom mogućem načinu
disciplinovanja i adekvatnog vaspitanja.
Pa, iako fizičko
kažnjavanje djece kod nas nije tako rašireno kao što je bilo prije 20-30
godina, mnogi se još uvijek drže prakse ‘po turu’ i one stare narodne izreke
“šiba je iz raja izašla”. Takođe drže da je fizičko kažnjavanje djece vaspitna
mjera, a ne nasilje nad njima, a svaku zabranu, a pogotovo onu zakonsku,
smatraju ograničavanjem prava roditelja.
Međutim, situacija bi se
uskoro mogla promijeniti, jer bi BiH uskoro trebalo da se pridruži većini evropskih
zemalja i zakonom zabrani svako fizičko kažnjavanje djece, uključujući i
kažnjavanje kod kuće.
Evropsko vijeće već duže
vrijeme poziva na zabranu ovakvog vida “vaspitanja” u što više zemalja, pa i u
BiH, uz objašnjenje da i najbezazleniji udarac kod djece može uzrokovati
psihološka oštećenja. Pod nasiljem se podrazumijeva i udarac po stražnjici.
Ministarstva pravde rade na novom zakonu
Kako je za naš portal
potvrdila Saliha Đuderija, pomoćnica Ministra za ljudska prava BiH i članica
Vijeća za djecu, inicijativa za donošenje ovoga zakona je u prošlom mjesecu
upućena Ministarstvu pravde BiH i nadležnim entitetskim ministarstvima u sklopu harmonizacije zakona sa Lanzerote
konvencijom. “Izvještaj o realizaciji inicijativa biće sačinjen do kraja ovog
mjeseca, kada ćemo imati i preliminarne informacije o trenutnim aktivnostima
nadležnih institucija. Takođe, Vijeće za djecu BiH je uspostavilo i stručnu
grupu koja će do kraja oktobra ove godine završiti i širi stručni materijal
vezano za problematiku fizičkog kažnjavanja djece kod nas i koji će također
biti upućen nadležnim ministarstvima kao pomoć u identifikaciji gdje sve treba
pokrenuti izmjene zakona, ako već iste nisu učinjene”, istakla je za Buku
Đuderija.
Podsjetila je i da je
UN-ov komitet u svom periodičnom izvještaju za BiH izrazio zabrinutost
prisutnošću fizičkog kažnjavanja djece u porodici i dao preporuku da se i ovaj
vid nasilja zakonom zabrani.
Inicijativu za izmjenu
Porodičnog zakona u RS-u već je podnio Ombudsman za djecu. “Nažalost, nasilne
metode u vaspitanju djece još uvijek su prisutne, a fizičko kažnjavanje se još
uvijek ne smatra nasiljem nad djecom, već vaspitnom mjerom. S obzirom da
Porodični zakon RS zahtijeva izmjene i dopune po više osnova, očekujem da će
vrlo brzo biti imenovana radna grupa u kojoj će biti angažovani stručnjaci
različitih profila, a koja će i na ovo pitanje adekvatno odgovoriti”, kazala je
za Buku Nada Grahovac, Ombudsman za djecu RS. Također je dodala da je u cilju
zaštite djece od svakog oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja vrlo
važna edukacija javnosti i pomoć i podrška roditeljima u izboru alternativnih
oblika disciplinovanja djece, ne zbog zakona, već zbog djeteta i njegovih
potreba, jer djeca kao i odrasli imaju jednako pravo na poštivanje njihovog
ljudskog dostojanstva i tjelesnog integriteta.
Kao pozitivan primjer navela
je uvođenje programa prevencije nasilja nad djecom u obrazovni sistem, kao
sastavni dio školskog programa. Ovo je jedna od realizovanih aktivnosti, čiju
inicijativu je pokrenuo upravo Ombudsman
za djecu, a koja je, između ostalog, i u funkciji prevencije fizičkog
kažnjavanja djece.
Zakonska regulativa preuranjena
S druge strane, psiholog
Aleksandar Milić, iako se protivi svakom vidu nasilja nad djecom, smatra da je
zakonska regulativa ove oblasti preuranjena, kao i da će zakon biti taj koji će
najlošije precizirati i najlošije sankcionisati. Time bi, kaže Milić, bila narušena i
porodična klima i obrazovni autoritet samog roditelja. Takođe bi se otvorio i
prostor za lažne optužbe djeteta kada god mu nešto nije po volji. Po Miliću, prije
svega treba raditi na stvaranju klime i profesionalnosti u osposobljavanju
roditelja kako ne bi imali potrebu ni razmišljati, ni primjenjivati fizičko
kažnjavanje.
”Zakonskom zabranom
fizičkog kažnjavanja mi ćemo se zapravo baviti posljedicama a ne uzrocima, što
je pogrešno. Imamo daleko više potrebe da napravimo uslove za funkcionalniju
porodicu i za funkcionalnije vaspitno vođenje. Stoga ova inicijativa može biti
povod da se malo poradi na funkcionalnosti porodice”, ističe za naš portal
Milić. Pojašnjava i da funkcionalnost prije svega podrazumijeva rad sa djecom,
angažovanje, vaspitno vođenje, objašnjavanje, poučavanje, učenje, stvaranje
radnih navika, a ne primjenu prinude, povreda, grubosti odnosno ne podrazumijeva
zanemarivanje i zlostavljanje. Ako se, kaže Milić, na taj način radi sa djecom
imaće dobre navike i neće biti potrebe za zabranama, iako kvalitetno vođenje u
vaspitnom pristupu podrazumijeva i učenje djece šta je to poželjno i
prihvatljivo, i šta je nedozvoljeno ponašanje. “Najmanje je poželjno tući djecu,
ispoljavati agresiju ili prinudu, ali to se ne može regulisati zakonski. Moramo
podržati praktične radionice, a ne držanje teorija i predavanja. Pogotovo
stručna služba u školi treba biti edukovana i pripremljena da oni budu ti koji
će pojačano i intenzivnije raditi sa roditeljima, jer baš u školama ima dosta
tih loših refleksija, sve je više vršnjačkog nasilja, te konzumiranja narkotika,
cigareta, alkohola. Znači, neophodna je prevencija”, pojašnjava Milić.
UNICEF: 55 posto roditelja u BiH tuče djecu
Koliko je danas zaista
prisutno fizičko kažnjavanje djece u BiH nepoznanica je. Tako u
banjalučkom Centru za
socijalni rad kažu da obimnija istraživanja o ovoj problematici nisu rađena,
ali da njihova iskustva govore da se djeca najčešće zlostavljaju, a samim tim i
fizički kažnjavaju u porodicama sa narušenim odnosima, gdje su roditelji
alkoholičari, korisnici narkotika ili duševni bolesnici. Nerijetko je, kažu, i
loš ekonomski status roditelja razlog ovakvih kazni.
Također ističu da zbog
zaštite djece od zanemarivanja u porodici postoje zakonom propisane mjere, a
koje podrazumijevaju mjere prevencije, do izuzimanja djeteta iz porodice. Prema
sadašnjoj zakonskoj regulativi, dijete se iz biološke porodice može izmjestiti
ukoliko roditelj zlostavlja dijete, ukoliko ga napusti, zanemaruje, ne vodi
brigu o njemu, ukoliko ga izrabljuje, spriječava njegovo školovanje ili ga pak
potiče na kriminal i alkohol.
Pa iako roditelji danas u
odgoju djece fizičku kaznu koriste dosta manje u odnosu na period od prije tridesetak godina, kada se
batina ili udarac po stražnjici kao odgojna i vaspitna metoda podrazumijevala,
rezultati istraživanja koje je objavio UNICEF pokazuju da su fizičko i
emocionalno kažnjavanje metode koje koristi više od 50 posto roditelja u
regiji. Povisiti ton na dijete i udariti ga po stražnjici kao vaspitnu metodu, prema ovom
istraživanju, koristi 55 posto roditelja
u BiH.