Vijesti iz Srebrenice mahom su u negativnom kontekstu, rijetko kad se govori o nečemu lijepom i pozitivnom. Tačno je da toga ima vrlo malo i rijetko, ali ipak ima po neka svijetla tačka u ovim čudnim vremenima. Jedna od tih svijetlih tačaka je svakako „Kuća dobrih tonova“ iz Srebrenice.
U samom centru grada je jedna stara zgrada koja pamti mnogo toga što se u njoj dešavalo. Bila je to i škola nekad davno, pa kino, biblioteka, radio stanica, privredni pogon… Bile su tu i neke nevladine organizacije, a danas se to zove Kuća dobrih tonova. I zaista iz nje se često čuju zvuci raznih instrumenata klavira, harmonike, gitare ali i dječiji glasovi i smijeh. Tu se djeca, svih nacija, iz Srebrenice, Potočara, Bratunca i Skelana, uzrasta od dvije do 16 godina druže, uče pjevati, svirati, govoriti strane jezike i još dosta toga.
Kada i kako je sve to počelo govori nam Ismar Porić generalni direktor Udruženja Kuća dobrih tonova.
“Sve je počelo s namjerom da se održi nekoliko muzičkih radionica početkom 2011. godine, bez nekog velikog plana. U to je bilo uključeno tek sedmoro djece. Interesovanje i odziv je bio iznenađujuće velik i kada smo to vidjeli, tražili smo da se produži… Hajmo pokušati još mjesec dana, hajmo pokušati šest mjeseci. Šest mjeseci je otišlo u godinu, dvije, tri pet i evo ga danas je već 13 godina… Kroz naše programe, za to vrijeme iz regije Srebrenice je prošlo blizu 2000 djece”, kazuje Porić.
Ističe da su počeli kao muzička, umjetnička organizacija, a projekat se kasnije proširio u edukativno-umjetnički, omladinski centar odnosno platformu za komunikaciju i edukaciju mladih ljudi iz ove regije i njihovo povezivanje sa vršnjacima širom Evrope.
“Glavni fokus je na mladim ljudima i mi pokušavamo da kroz razne programe, od umjetnosti, muzike, edukacije, medijske pismenosti kritičkog mišljenja, volontiranja i slično njima pomoći da budu uspješni, aktivni članovi svoje zajednice. Jednostavno da ih oplemenimo i ojačamo raznim alatima koji će im pomoći u životu da u sigurnoj atmosferi nauče najvažnije životne vještine samopouzdanje, toleranciju i disciplinu. Da bi bio uspješan, čovjek mora biti u inspirativnom okruženju, a to se nažalost u našem edukativnom sistemu često zna desiti da je škola nešto što se mora, nešto što je dosadno i nešto što oni jedva čekaju da završe, a ne bi trebalo biti tako. Pokušavamo im pristupiti na jedan drugačiji način, na njima blizak način, kroz zabavu, sa dosta elemenata iz pop kulture, što je njihov jezik koji najbolje razumiju kroz serije koje gledaju, knjige koje čitaju da to bude zanimljivo”, kaže Ismar Porić.
Porić ističe da sve ima svoje vrijeme i mjesto u životu, a nažalost moramo uzeti u obzir da je edukativni sistem u našoj državi vrlo zapostavljen i da jedan dio stvari koji djeca uče u školi totalno beskoristan za njih.
“Širom svijeta imate njihove vršnjake koji puno većom brzinom idu dalje u svojim životima. Svijet se mijenja, a mi pokušavamo biti u trendu, da vidimo šta toj djeci treba, na koji način, kroz upotrebu interneta i društvenih mreža da upotrjebe svoj filter kako se ne bi manipulisalo njima, da otkriju koje su njihove želje i jednostavno šta žele u svom životu. Mi smo tu kao medijatori, da im pomognemo u tome, jer drugačije je vrijeme i mora se mladim ljudima drugačije pristupiti. Moramo biti u trendu sa njima jer ne možemo raditi na nekim stvarima koje su prestale da se koriste prije 20, 30 godina. Mi smo tu da im pokušamo dati što više prilika, više putovanja, razmjena sa svojim vršnjacima gdje bi vidjeli sa čim se oni susreću i da na taj način budu dio jednog velikog rješenja. Tu treba dosta rada i vremena, treba mlade ljude pokrenuti sa mrtve tačke jer su oni zapali u jednu kolotečinu. Djeca iz Srebrenice i okoline u Kući dobrih tonova ne samo da uče svirati već imaju i mnoge nastupe kako u BiH tako u zemljama regiona i diljem Evrope.”
Navodi da su ovih 13 godina rada imali više od 200 koncerata. Neki su bili bolji, neki lošiji, a njima su svi dragi. Ipak, izdvaja konvert sa Bečkim dječacima u Beču, koncert Salzburgu ili u Zagrebu kada su napunili dvoranu Vatroslav Lisinski, ali i nastup hora pred Papom Franjom kada je 2015. godine dolazio u Sarajevo.
Svi programi za djecu u Kući dobrih tonova su besplatni.
“Bilo je povremene podrške od raznih ambasada u BiH, od udruženja i organizacija širom Evrope ali najveća podrška, svih ovih godina, za sve naše aktivnosti nam je došla od naših prijatelja iz fondacije “Bauern helfen Bauern” i Doraje Eberle iz Salzburga”, kaže Porić te navodi da su najponosniji na to što su na neki način povezali cijelu zajednicu, u rad uvukli i roditelje koji pomažu u kreiranju sadržaja i odabiru vrste edukacijia za njihovu djecu.
“Ono što je nama najbitnije je da od te djece pravimo nekog ko, kada prođe kroz naše programe i odraste, može kreirati svoje mišljenje, bez vanjskih uticaja i bez ikakvih manipulacija nad njima. To je ono što postaju čvrsti ljudi, ljudi sa svojim mišljenjem, pa kakvo god da je. To je ono što je nama najbitnije”, zaključuje direktor Udruženja Kuća dobrih tonova.
