Građani Makedonije juče su glasali na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Sjevernoj Makedoniji. Izborni dan prošao je bez problema. Pod dobro vođenim izbornim procesom, gubitnici su čestitali pobjednicima, pokazujući demokratsku zrelost nacije.
VMRO-DPMNE ostvario je uvjerljivu pobjedu, njihova predsjednička kandidatkinja gđa Gordana Siljanovska Davkova postala je prva žena predsjednica zemlje. U potpunosti je nadmašila sadašnjeg predsjednika Pendarovskog, osvojivši 65% glasova naspram njegovih 29%, uz izlaznost od 47,5%, znatno iznad minimalnog ustavnog praga, uprkos pokušajima DUI-ja da potkopa ishod koketiranjem s mogućnošću bojkota drugog kruga predsjedničkih izbora.
Slično tome, s odazivom od gotovo milion birača ili 55,36% na parlamentarnim izborima, koalicija predvođena VMRO-DPMNE-om imala je uvjerljivu pobjedu s 43,2% glasova, osiguravši 58 mjesta od ukupno 120. Društveni -Demokrati su pretrpjeli najveći gubitak u svojoj istoriji, osvojivši samo 15,3%, oko jedne trećine glasova u poređenju s glavnim konkurentom. Iako su dobili više glasova od DUI-jeve koalicije “Evropska fronta” od 13,8%, zbog izbornog sistema u zemlji postali su treća politička snaga u parlamentu s 18 mjesta, jednim manje od DUI-ja s 19. Pobijedila je opoziciona koalicija etničkih Albanaca VLEN 13 mjesta s 10,7% glasova. Novi politički pokret ZNAM i Levica podijelili su ostatak mandata, osvojivši po 6 mandata.
Na temelju izjava stranačkih lidera, najvjerovatnija vladajuća koalicija biće veliki pobjednik VMRO-DPMNE, zajedno s VLEN-om i ZNAM-om, koji kontroliše komotnu većinu od 77 mjesta.
Tranzicija vlasti možda neće biti glatka kao sam dan izbora. Ali Ahmeti iz DUI-ja, na vlasti više od dvije decenije, upitao je znači li ubjedljiva pobjeda VMRO-DPMNE-a da DUI neće biti dio sljedeće vlade, zagonetno aludirajući na potrebu Sjeverne Makedonije za stabilnošću i budućnošću, zapravo izjednačavajući mjesto svoje stranke na vlasti sa stabilnošću države.
Razlozi ove tektonske političke promjene u zemlji su složeni. Vlada na odlasku nije uspjela osigurati odgovornost i pravdu, ključno obećanje iza mobilizacije građana koje ju je dovelo na vlast. Politički kapital uložen u Prespanski sporazum nije nagrađen od strane EU, u početku zbog Francuske, a zatim su uslijedili nepristojni zahtjevi Bugarske, čime je Unija postala sukrivcem, barem po ovom pitanju. Takozvani francuski prijedlog koji je vlada prihvatila 2022. godine, osmišljen kako bi otključao pridruživanje Sjeverne Makedonije EU-u, doživljen je kao neuravnotežen i snažno mu se protivi velika većina etničkih Makedonaca, povećavajući euroskepticizam i trujući evropski narativ. Kao rezultat prekršenih obećanja, prema nedavnoj anketi IRI-ja, samo 34% građana vjeruje da je EU ozbiljna u namjeri da ponudi članstvo zemljama Zapadnog Balkana. Posljednje, ali ne i najmanje važno, percepcija da je etnički albanski DUI nadmašio svoju težinu i broj glasova, postavši dominantan koalicijski partner u vladi, takođe je odigrao ulogu u ovom ishodu.
Izgledi za sistemske promjene i temeljne reforme usko ovise o sposobnosti građana da ostanu angažovani i nakon izbornog dana, kao i o vjerodostojnosti politike proširenja EU-a. Ostaje za vidjeti hoće li vlada predvođena VMRO-DPMNE-om uspjeti uspješno upravljati procesom, u najmanju ruku ozbiljno opterećenim bilateralnim sporovima. Prvo, uprkos izbornoj retorici i kritici Prespanskog sporazuma s Grčkom, bilo bi mudro da vlada zauzme stav sličan stavu njihovog grčkog partnera iz EPP-a, Nove demokratije, u Ateni: Ne sviđa nam se to, mogli smo bolje, ali pacta sunt servanda. Drugo, mora se pronaći rješenje zajedno s Bugarskom kako bi se deblokirao pristup Sjeverne Makedonije EU-u, kao i kako bi se potpuno preokrenula trenutna gubitna dinamika u makedonsko-bugarskim odnosima. Ankete pokazuju da je Bugarska najveća prijetnja, a slijedi je Rusija na drugom mjestu. S tako jakim političkim legitimitetom sljedeće vlade, puki pritisak da se prevlada prepreka ustavnih amandmana koji uvjetuju drugu međuvladinu konferenciju s EU-om neće biti dovoljan.
VMRO-DPMNE će morati pokazati da su poboljšali ravnotežu trenutnog paketa i učinili put pristupanja Evropi predvidljivijim. Uz dobru volju i međusobno poštovanje koje priliči dvjema susjednim evropskim demokratijama, to možda i nije nemoguć zadatak. Međutim, puno je lakše i, nažalost, vjerovatnije stvoriti još veći nered nego riješiti postojeći.
