Prođete li glavnom banjalučkom alejom pored impozantne zgrade Fabrike duvana, primijetićete mir i tišinu kakvi ne priliče jednom proizvodnom pogonu. Međutim, ukoliko kojim slučajem nabasate na web stranicu Fabrike duvana Banjaluka, posumnjaćete u vlastitu moć zapažanja i pomisliti da su priče o propasti nekad perspektivnog preduzeća zapravo gomila laži, jer sajt pokazuje upravo suprotno – prezentacija sadrži fotogaleriju sa slikama procesa proizvodnje nakon što je Fabriku preuzela kompanija “Antonić trade”. Slike potkrepljuje i tekst smješten u lijevom donjem uglu, gdje stoji: “Nakon preuzimanja većinskog vlasništva nad fabrikom 2006. godine, došlo je do značajnih tehnoloških unapređenja koja su omogućila proizvodnju modernih cigareta, te povećanje broja zaposlenih radnika.”Antonić trade” d.o.o danas predstavlja uspješnu firmu čija je osnovna djelatnost veleprodaja duvanskih proizvoda, alkoholnih pića i sirove kafe. Posjedujemo veoma razvijenu ambulantnu mrežu prodaje, koja se sastoji od 50 komercijalista i od 15 dobavljača.”
Možemo se sa pravom upitati – ko je ovdje lud?
Bez raskida ugovora o privatizaciji Fabrike duhana Banjaluka
Savjet za privatizaciju Republike Srpske, na čijem je čelu predsjednik Vlade Aleksandar Džombić, odlučio je sredinom juna da ne poništi ugovor o privatizaciji Fabrike duvana Banjaluka, što već godinama zahtijeva Udruženje malih akcionara ovog preduzeća radi katastrofalnog stanja u kojem se Fabrika duvana našla nakon privatizacije 2006. godine.
Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik ekonomskog portala capital.ba sumnja u samu odluku, ali i u rad Savjeta za privatizaciju RS.
”Savjetom, kojem je cilj da savjetuje Vladu RS, predsjedava predsjednik Vlade? Savjet je donosio vrlo teško opravdive odluke u prethodnom periodu, koji su znatno diskreditovali ovu instituciju. Opraštali su više od četiri miliona KM penala koje je morao platiti kupac Oslobođenja ( Miroslav Mišković, op.aut ) zbog neinvestiranja, da bi kasnije radnici ovog preduzeća završili na ulici. Savjet nije reagovao u slučaju kršenja ugovora o privatizaciji Fruktone, Banjalučke Mljekare i slično”, navodi Vukelić.
Siniša Božić, ekonomski analitičar i jedan od učesnika u organizovanju malih akcionara u pomenutoj fabrici kaže da je Savjet za privatizaciju saučesnik u upropaštavanju mnogih preduzeća. Nije kontrolisan tok privatizacije i ispunjenje ugovorenih obaveza, a reviziju privatizacije uopšte niko nije ozbiljno shvatao.
Uporedo sa odlukom Savjeta za privatizaciju RS da ne raskine Ugovor o privatizaciji Fabrike duvana Banjaluka, na sjednici sindikata i malih akcionara Fabrike duvana zaključeno je da preduzeće “vrtoglavo ide prema gašenju proizvodnje i zatvaranju radnih mjesta”.
Podsjećamo da je udruženje malih akcionara Fabrike duvana Banjaluka zatražilo da se raskine ugovor o prodaji državnog kapitala ove fabrike. Kаo rаzloge zа rаskid ugovora naveli su nepoštivаnje ugovornih odredbi od strane kupcа, „kаo i nаmjerno i smišljeno gušenje proizvodnje i neoprаvdаno i prekomjerno zаduživаnje Fаbrike duvаnа, odnosno vještаčko generisаnje gubitаkа, kаko bi se nаprаvilа podlogа zа stečаj ili likvidаciju ovog do privаtizаcije solidnog preduzećа“.
Podsjetimo i to da su na jesen ove godine preduzeću “Antonić trade”, vlasniku Fabrike, trebale isteći obaveze iz Ugovora, čime bi se u potpunosti mogla zapečatiti sudbina ovog preduzeća. Naime, nakon što ugovor o privatizaciji istekne, sadašnji vlasnik može raditi sa svojom imovinom i sa radnicima bukvalno šta hoće. Proizvodnja se može ugasiti odmah, a svi radnici mogu dobiti otkaze.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS izjavila je kako Sindikat ne vidi nijedan argument koji bi ih ubijedio da postoji ozbiljna namjera vlasnika da fabriku održi i da radnici ostanu na poslu.
“Čini nam se sve više da se čeka da ugovor o privatizaciji istekne kako bi fabrika bila zatvorena. Međutim, naš motiv da se borimo za nju jeste da se očuvaju radna mjesta i da se ne gasi proizvodnja, jer ne možemo dozvoliti da i ovo preduzeće doživi sudbinu nekih drugih velikih preduzeća. Na vrijeme smo reagovali, a sada je na institucijama vlasti da urade svoj dio posla”, rekla je Mišićeva.
Nakon sastanka premijerom Džombićem, Nebojša Antonić, vlasnik preduzeća “Antonić trade” na kraju je popustio. Na prvi pogled neobično i moglo bi se činiti kao dobijena prva bitka.
”Osim pritiska radnika i odjeka u javnosti koji je on izazvao, mislim da je nešto drugo bilo presudno. Antonić je pristao da se njegove obaveze iz kupoprodajnog ugovora, koje ističu u septembru ove godine, produže za još godinu dana jer se njemu ne žuri”, kaže nam Siniša Vukelić.
On dodaje kako zemljište gdje je Fabrika još nije potpuno imovinski pravno “čisto”, na dio zemljišta pravo polaže banjalučka biskupija, ali i neki drugi vlasnici. Drugo, izmještanjem iz Banjaluke, na tom mjestu bi trebalo da se izgradi stambeno -poslovni kompleks. S obzirom na stagnaciju, pa čak i pad potražnje i cijene na tržištu za takvim prostorima, sa izgradnjom nema potrebe počinjati do sledeće godine.
Prema nezvaničnim informacijama, Antonić je imao i konkretnu milionsku ponudu za prodaju lokacije od Integral Inženjeringa Slobodana Stankovića.
Da li će se Antonić držati dogovora, te ugovor produžiti za još jednu godinu, ostaje da se vidi u septembru.
Sve je nezakonito u Fabrici
Udruženje malih akcionara Fabrike konstantno upozorava javnost u RS, te nadležne institucije da se u okviru sadašnje Fabrike ilegalno prodaju cigarete bez obaveznih akciznih markica. Na taj način se firma “Antonić trade” bogati, dok Fabrika duvana propada. Zanimljivo je napomenuti da se na samo dvjestotinjak metara od pogona Fabrike duvana Banjaluka nalazi novi Administrativni centar Vlade RS.
Iako u privatizacionom ugovoru pod stavkom 4.8 stoji da “preduzeće neće ulaziti ni u kakve pravne poslove sa bilo kojim licima, osim onih koji pripadaju uobičajenom toku poslovanja, pod uobičajenim komercijalnim uslovima i na bazi aranžmana gdje subjekti, nezavisno jedni od drugih, posluju prema svom najboljem interesu, niti ulaziti u bilo kakve pravne poslove na osnovu kojih bi Preduzeće plaćalo višu cijenu od uobičajene tržišne cijene kod bilo koje kupovine ili u kojima bi dobijalo manje od pune cijene za svoje proizvode i usluge”, činjenica je da preduzeće “Antonić trejd” odlično posluje, dok Fabrika grca u gubicima.
Siniša Božić kaže da je u ovom privrednom društvu sve nezakonito, počevši od skupština akcionara, izbora direktora i upravnog odbora, sukoba interesa, do krivičnih radnji kao što su šverc i preprodaja cigareta bez akciznih markica, šverc akcizne robe ( kafa, alkohol) te ilegalne proizvodnje cigareta na tajnim lokacijama.
“To je čisto izvlačenje dobiti, upropaštavanje preduzeća, a krajnji cilj je zaposjedanje nekretnina ovog preduzeća”, kaže za BUKU Božić.
Istorijat privatizacije
Od samog početka privatizacija Fabrike duvana Banjaluka liči na sve ostale privatizacije velikih firmi u Banjaluci. Privatizacija u Banjaluci svela se na borbu oko poslovnih prostora u Gospodskoj ulici i atraktivnog građevinskog zemljišta.
Preduzeće “Antonić trade”, čiji je vlasnik Nebojša Antonić, kupilo je 55 odsto državnog kapitala jedine Fabrike duvana u RS u septembru 2006. godine za oko 2,1 milion KM.
Sama po sebi ova prodaja je bila nelegalna, jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u Fabrici duvana smanjen vještački. Prema takvoj presudi to znači da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te da samim tim nije ni mogao biti prodan u obimu od 55 odsto. Ovu je odluku ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS.
Još jedan organ se bavio privatizacijom Fabrike. Komisija za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama je 30. decembra 2010. godine uradila reviziju privatizacije u ovom banjalučkom preduzeću na zahtjev Udruženja malih akcionara.
Komisija je izrazila osnovanu sumnju da kupac državnog kapitala “Antonić Trade” d.o.o nije ispoštovao neke ugovorom preuzete obaveze, što se posebno odnosi na zabranu prodaje, izdavanja, opterećenja imovine preduzeća, u periodu trajanja poslovnog plana, bez izričite saglasnosti prodavca državnog kapitala, ranije Direkcije za privatizaciju, a sada Investiciono-razvojne banke RS.
Siniša Vukelić kaže da, bez obzira što je Komisija za reviziju privatizacije utvrdila da je kupac Fabrike duvana prekršio ugovor, on zbog toga nije trpio posljedice.
Uprkos tome, prema Vukelićevom mišljenju, raskidanje ugovora sa Antonićem bi možda bila najlošija varijanta, jer bi bilo teško pronaći drugog kupca koji bi tu nelikvidnu firmu preuzeo, a postoji i velika vjerovatnoća dugotrajnog sudskog spora sa “Antonić tradeom”.
Obrad Belenzada, član Savjeta za privatizaciju Republike Srpske i Predsjednik Konfederacije Sindikata RS kaže za BUKU da je problem u privatizaciji Fabrike provođenje, odnosno, neprovođenje ugovora koji su potpisani, te da su institucije sistema trebale na mjesečnom nivou nadzirati njihovo sprovođenje, jer kad se propusti vrijeme za nadzor, dolazi se do problema koji je sad prisutan u Fabrici duvana.
Predsjednik sindikalne organizacije fabrike Miroslav Marinković ranije je izjavio za medije da će, “ukoliko nestane Fabrike duvana, glavni krivci za to biti predstavnici najviših institucija vlasti u RS, jer sindikat dvije godine u javnost bezuspješno iznosi istinu o situaciji u ovom preduzeću“.
Prema podacima Udruženja malih akcionara fabrike, broj radnika u prodaji sada nadmašuje broj radnika u proizvodnji koji su otpuštani u prethodnom periodu. To im, kažu, takođe ukazuje na to da se ide ka gašenju proizvodnje. Nedavno je, prema tvrdnjama ovog Udruženja, iz fabrike izmještena i mašina za izradu cigareta i otpremljena u Zemljoradničku zadrugu „Dobro Polje“ u Pelagićevo, ali nikom nije jasno zbog čega.
I otpuštanja radnika se, uz svu brigu prve radnice u RS Ranke Mišić, dešavaju. Krajem 2010. godine otpušteno je desetak radnika, a ukupno je do sada oko 40 radnika dobilo otkaze, uključujući i Zlatibora Koljančića, predsjednika udruženja malih akcionara Fabrike. Nakon ovoga će, prema izjavama malih akcionara, koji su još zaposleni u Fabrici duvana Banjaluka, uslijediti otkazi za još 20 radnika, što je u suprotnosti sa odredbama privatizacionog ugovora. Ono što posebno zabrinjava jeste da je u suprotnosti sa ugovorom i to što su mnogi radnici sada uposlenici firme “Antonić trade”, a ne Fabrike duvana!
Privatizacija na banjalučki način
Izmještanje mašina iz proizvodnog pogona u centru grada govori samo o jednom – da će se i sama proizvodnja u konačnici, odnosno odmah nakon isteka Ugovora, izmjestiti u neku prćiju, i vjerovatno ugasiti, dok će lukrativno zemljište vrijedno nekoliko desetina miliona maraka, a koje se nalazi u samom srcu Banjaluke, ostati u vlasništvu kompanije “Antonić trade”. I tu zapravo leži stvarni razlog da se od velikog preduzeća napravi pusta poljana na kojem će niknuti superposlovni centar i skupocjene stambene jedinice. Jeftino su koštale, a biće masno naplaćene.
Jeftine i masne su sve banjalučke privatizacije – Fabrika duvana, Mljekara, Fruktona, Boska.
Siniša Božić kaže da je dovoljno obići nekadašnje privredne gigante da bi se dobila slika o privatizaciji u glavnom gradu Republike Srpske.
“U krugu ‘Rudi Čajaveca’ se grade diskoteke, u krugu ‘Incela’ se igra paintball (samo manji dio proizvodnje radi kroz privatizaciju dijela ovog preduzeća), na mjestu ‘Mljekare’ se planira izgradnja hotela, umjesto ‘Fruktone’ će biti stambeno-poslovni kompleks, ‘Banjalučka pivara’ je u višegodišnjoj krizi, ‘Jelšingrad’ uglavnom više ne postoji, ‘Medicinska elektronika’ je priča za sebe.Takvih primjera ima na desetine. Proizvodnja je u Banjaluci potpuno uništena”, kategoričan je Božić.
Kada je u pitanju banjalučka privatizacija, sektori telekomunikacija, te finansijskih usluga jedini su prosperirali kroz privatizaciju, ali samo kratkoročno. Novih investicija nema, a privatizaciona mafija je jeftino pokupovala nekadašnje privredne gigante i zaposjela njihove nekretnine, a bez proizvodnje nema stvaranja nove vrijednosti, novog zapošljavanja i rasta standarda stanovništva.
Fabrika duvana Banja Luka čisti je corpus delicti ovih mahinacija, a, po ko zna koji put, pokazalo se i da je sindikat nemoćan, a da Premijer ne želi da se pozabavi ovim problemom na ozbiljan način. Kako se privatizacija dešava samo jednom, trajna šteta je učinjena. Ono što bi država ili entitet mogli uraditi jeste da preduprijede ovakve stvari u budućnosti tako što će donijeti zakone o ispitivanju načina sticanja imovine, ali i zakone o nacionalizaciji pojedinih strateških resursa, ali zasad je to, prema Božićevom mišljenju, iluzorno očekivati.