|
| DRUŠTVO | 20.11.2008 / 16:33 |
Vlatko Vukotić 06.11.2005.
Na pola puta od Ketmana do slobodnog čovjeka
:: komentari (0) :: štampanje ::
U vremenima koja nas prate naći sponu između mladih ljudi i politike čini se i suviše teškim, ponekad čak i nemogućim. Pozivi da mladi uzmu aktivnije učešće u društvenom životu doživljavaju se kao neiskreni i sa pomisli da se izbori sigurno bliže. I kad nam pjevaju da zgrabimo svoju sreću ostajemo nijemi. Da mnogi žele imati otklon od politike potvrđuju svaki put sve praznija birališta na kojima nedostaju birači sa kraćim stažom. Iz maglovite perspektive, kakva nam je servirana, postoji osjećaj da pred ulazom na ta improvizirana birališta u školama, domovima, kafanama stoji natpis identičan originalnom naslovu za popularnu seriju "Mućke", "samo za budale i konje". Ako uđemo ne preostaje nam ništa drugo nego da si dodjelimo ulogu prvog ili drugog. Međutim, kako sve ima svoje lice i naličje tako i našu alergiju prema politici vrijedi preispitati. Istine radi, htjeli ili ne, politika se igra sa našim životima.Vrijedi li onda starim i novoupakovanim fosilima svih boja prepustiti da se i dalje sa njima bezočno kockaju? Znam da ćete uperiti prst i reći da ne želite biti kao oni. Upravo je poenta ovog teksta da bar dijelom ukaže da to ne moramo biti. Vrijeme ne možemo zaustaviti. Zato pronađimo svoj put. Možda će biti duži i trnovitiji, ali će biti naš. "Nosce te ipsum" (Spoznaj samog sebe), rekao bi Sokrat. Budućnost ne vrijedi čekati. Budućnost treba stvarati. Nesmijemo se bojati biti slobodni bez obzira što sloboda znači i odgovornost.
| U našem društvu, koje je slovilo za liberalnije, ketman je postojao samo da bi se lagodnije živjelo. I dok su kolijevke ketmanizma uspjele iskorjeniti ovu napast kod nas se ona još uvijek blagonaklono posmatra. Ljudima koji su decenijama živjeli kao ketmani nije se lako odreći te uloge pa makar živjeli i u demokratskom društvu. Naravno da najviše brine zaraznost ove pojave.
|
Sigurno da vam nadahnuće neće dati ponašanje tkz. mladih političara u omladinskim organizacijama političkih partija koji novi položaj shvaćaju samo kao šansu da što brže ostvare svoje liderske ambicije. Umjesto da svoj oslonac nađu kroz artikulaciju problema i traženje rješenja za mladu populaciju, oni obaraju i brane vlade, spašavaju Dejton, obećavaju penzije i sl. Gurajući se pred golom bez svoga Ja pristaju biti kopija ispranih ideja. Studentske organizacije, s druge strane, nisu prestale biti rasadnici i vježbališta novih lidera bez pravog smisla svoga postojanja u raznolikom studentskom korpusu. Postoje valjda da zadovolje formu i glume nezamjenjivog statistu. Ni nevladin sektor, koji je neophodan svakoj demokratskoj državi i čiji značajan dio čine mladi, nije posljednjih godina svoje ekspanzije uspio da se u potpunosti približi ogromnom broju ljudi koji žive u teškim uslovima. Tome je značajno doprinjelo i nerazumjevanje njegove pozicije u društvu i shvaćanje da je u pitanju djelovanje protiv države. Međutim, pravi test će biti naći odgovor onog momenta kada se slavine sa stranim donacijama u potpunosti stegnu. Oni koji budu ostali i opstali potvrdit će se kao istinski borci koji žele pomoći u rješavanju problema.
Mogu naredne redove ovoga teksta utrošiti ubjeđujući vas da su lijevo kreteni, a desno idioti ili biti nešto konkretniji pa predlagati formiranje omladinskih lobi grupa u političkim partijama i državnim strukturama ili reći nešto u prilog pretvaranju sadašnjih studentskih udruženja u organizacije studenata određenih interesa i potreba, ali imam osjećaj da bih zidao kuću bez temelja. S toga mi se čini korisnije napisati nešto o manama i zabludama koje kao ljudska bića često i nesvjesno prihvatamo. Naše društvo bolesno je od sindroma kolektivizma i glorifikovanja prošlosti. Mlade generacije rastu u uvjerenju da je bolje biti dio mase nego izgraditi sopstveno mišljenje. Zato ne iznenađuje naša česta skolonost pretjerivanju vlastitih dometa. Uvijek smo bili skloniji ismijavanju Albanije nego priznati zaostalost za zapadnoevropskim zemljama. Namjerno zapostavljajući mogućnost da iz svakog čovjeka izvučemo sve njegove sposobnosti uništavamo pojedinca kao nukleus društva. Trebamo li se onda čuditi što smo doživjeli tako drastično moralno posrnuće? Prepuni smo kvazi intelektualaca čiji je moral podređen ličnim interesima. Vođeni su ambicijom, ali nemaju snage. Svjesni da je za potpunu ličnost potrebno oboje oni rješenje nalaze kroz političku podobnost. Takva poltronska ličnost toliko se izgubi u svom virtualnom svijetu da i sama sebe doživljava sposobnom sve dok talog ne ispliva na površinu. Međutim, i tada je pojas za spasavanje pri ruci jer havarija još brže pruža šansu za ustoličenje u novu fotelju. Razlozi za takvu apsurdnost leže u činjenici da oni iznad njega, imajući takvog poltrona u šaci, ne moraju strahovati za položaj, a uvijek imaju na koga svaliti krivicu. Godine iza nas potvrdile su kako je bilo lako manipulisati masama dok se na drugoj strani čuo slabašan glas malobrojnih pojedinaca koji su proglašavani petom kolonom. I nakon takvog iskustva i dalje se gaji i zaljeva ta ubitačna mašinerija trujući ponajviše mlade generacije. Oni koji su doručkovali komunizam, ručali nacionalizam dobili su šansu da večeraju demokratiju. To je dokaz da neko zaista živi tri života.
Poljski književnik Česlav Miloš u knjizi "Zarobljeni um", za koju je 1980. godine dobio Nobelovu nagradu, stvorio je fenomen ketmana koji je postao simbol za intelektualca komunističke zemlje koji iako svjestan pogubnosti vladajuće politike pristaje da u javnosti pokazuje drugo lice, lice licemjera i ulizice. Ovakvo se ponašanje može djelomično opravdati zbog opasnosti od hapšenja i likvidacija koje su prijetile u istočnoevropskim zemljama. Međutim, u našem društvu, koje je slovilo za liberalnije, ketman je postojao samo da bi se lagodnije živjelo. I dok su kolijevke ketmanizma uspjele iskorjeniti ovu napast kod nas se ona još uvijek blagonaklono posmatra. Ljudima koji su decenijama živjeli kao ketmani nije se lako odreći te uloge pa makar živjeli i u demokratskom društvu. Naravno da najviše brine zaraznost ove pojave.
Na našim prostorima vjerojatno da niko kao Slobodan Jovanović nije uspio da razotkrije razloge trulosti društva. Ovaj pravnik, sociolog, istoričar i književnik, ali još više individualist, liberal i zapadnjak pokušao je da stvori jedan kulturni obrazac kojeg kod nas nije bilo, a nažalost nema ga ni poslije više od četrdeset godina od njegove smrti. Tvrdio je da je on nužna dopuna nacionalnom i političkom obrascu, posebno kada ova dva obrasca počnu slabiti. Suštinu dopune vidio je u individualizmu. Stvaranje ovog obrasca, po njemu, znači i odbacivanje shvatanja da je sve različito u odnosu na svako vladajuće izdajničko i neprijateljsko. Uvidjevši da je pojedinac zarobljen u svom egoizmu on kreira i opisuje ličnost poluintelektualca koji je sa uspjehom završio školu, ali je ostao bez izgrađenog kulurnog obrasca i moralnog vaspitanja odnosno duhovnog samorazvijanja. S toga posebno kritici izlaže školu koja znanje daje bez uporednog vaspitanja karaktera. Taj primitivac, kako ga Jovanović naziva, cijeni sve što donosi uspjeh u životu, a uspjeh posmatra materijalistički. Zahvaljujući školskoj diplomi i pretjerano visokom mišljenju o sebi on nemilosrdno potiskuje suparnike. Opisujući poluintelektualca između dva svjetska rata Slobodan Jovanović sigurno nije mogao ni zamisliti da će se i decenijama poslije mnogi u ogledalu njegovih riječi moći prepoznati.
Dakle, tek potpuna ličnost sa izgrađenim intelektualnim, etičkim i kulturnim standardima može odgovoriti na pravi način izazovima društva. Kao dio kolektiva odnosno grupe, bilo da je u pitanju država, porodica, politička partija, prijatelji ili nešto drugo, on će uspjeti u sebi postići saglasnost sa svojom životnom filozofijom koja je postala okosnica njegovog karaktera i naći dobra rješenja za ostvarenje grupnih ciljeva. Ono što nikada neće biti predmet trgovine jeste slobodno promišljanje i iznošenje svoga mišljenja, jer je svjestan da niko ne može zapovjedati našoj misli. Na nama mladima ostaje da izaberemo želimo li sutrašnjicu ispuniti plagijatima starih recepata ili novi milenij započeti uzdignuti iznad svakog egoizma shvaćajući pravo značenje riječi vrijednost
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
