|
| KULTURA | 20.11.2008 / 14:14 |
Goran Barać 06.11.2005.
Najveći sanjar u istoriji filma
:: komentari (0) :: štampanje ::
Prosječnom konzumentu pokretnih slika ime (i prezime) Žorž Melije vjerovatno neće značiti ama baš ništa. No, to ne treba pretjerano da ga brine. Čak i većina onih koji se hvale da filmsku umjetnost poznaju u dušu na gorepomenute riječi najprije će blijedo pogledati sagovornika, a potom će pokušati da se prisjete ko to bi... Da ovi potonji ne bi previše "lomili glavu" oko toga ko je, u stvari, bio taj tajanstveni Francuz, redove koje slijede posvetićemo upravo toj osobi - Žoržu Melijeu (ili Melijesu, kako neki nepravilno izgovaraju njegovo prezime). S druge strane, i oni "prosječni" trebali bi da ostanu uz ove dvije stranice, jer će mnogo naučiti o ovom genijalnom sineasti i saznati zašto su Žorža Melijea skoro svi istoričari pokretnih slika nazvali prvim čarobnjakom filma ... | Melijeova kamera je stala, za onih desetak sekundi promijenio se prizor koji je prvobitno snimao, omnibus je izašao iz vidokruga kamere, a ušla su mrtvačka kola i... |
Osmog decembra 1861. godine u porodici imućnog pariskog vlasnika fabrike obuće svijet je ugledao mali Žorž Melije. Već u ranoj mladosti, ovaj nestašni dječak pokazivao je veliko interesovanje za iluzionizam, pa je sa svojih dvadesetak godina nastupao u jednom pozorištu u Parizu kao mađioničar, da bi 1888. godine kupio Iluzionistički teatar "Rober Hudini" i u njemu izvodio najraznovrsnije trikove.
Prisustvujući jednoj od prvih projekcija kinematografa braće Ogista i Luja Limjera, ovaj francuski iluzionista i mađioničar ostao je zatečen onim što je vidio. Opčinjen "fotografijama koje su se kretale" Melije je otišao do Limjerovih, s namjerom da otkupi njihov pronalazak. Međutim, braća Limjer nisu vjerovala u komercijalnu budućnost filma, tako da nisu htjeli da mu prodaju svoj kinematograf, a stari Antoan Limjer potanko mu je objasnio i zašto: "Mladiću, ovaj pronalazak nije za prodaju, a za vas bi bio propast! Može se neko vrijeme eksploatisati kao naučni kuriozitet, ali mimo toga nema nikakvu komercijalnu budućnost ..."
Srećom, Melije nije odustao pod pritiskom ovih pesimističkih riječi, već je sredinom marta 1896. godine u Londonu od Roberta Vilijema Pola kupio animatograf, uređaj za snimanje i projekciju pokretnih slika, vrlo sličan Limjerovom kinematografu. Po povratku u Pariz, od "Kodaka" kupuje filmsku traku i 4. aprila 1896. godine snima svoj prvi film - "Partiju karata".
Na samom početku svog bavljenja filmom, Žorž Melije je kopirao jednominutne dokumentarce braće Limjer. Prvih osamdesetak filmova, na kojima je bila snimljena takozvana "oživljena stvarnost", Melije je snimio u rekordno kratkom vremenu, do sredine oktobra 1896. Svi ovi filmovi, bez izuzetaka, imali su motive slične Limjerovim, sličan pristup, čak su im i naslovi bili slični: "Dolazak voza na stanicu Vinsen", "Pozorišni trg", "Bulonjska šuma"... No, prilikom jednog rutinskog snimanja na ulici, Melijeova kamera odjednom je stala. Naime, traka u njenoj unutrašnjosti se zaglavila i trebalo je da prođe desetak sekundi da Melije, pomijeranjem ručice naprijed-nazad, popravi kvar i nastavi sa snimanjem. Kada se vratio kući, Žorž Melije je razvio traku, stavio je u projektor, upalio lučnu lampu i započeo projekciju. Na platnu, u prvom planu, nalazio se omnibus u kretanju i, odjednom, isti taj omnibus pretvorio se u mrtvačka kola! Melije je bio šokiran! "Kako se to desilo?", zapitao se...
Danas nam to izgleda smiješno, ali u prvim godinama kinematografske ere filmovi su se snimali "u cugu", neprekidno, dokle god je bilo trake u kameri. Melijeova kamera je stala, za onih desetak sekundi promijenio se prizor koji je prvobitno snimao, omnibus je izašao iz vidokruga kamere, a ušla su mrtvačka kola i... to je kraj čitave "misterije". Kad je i sam Melije spoznao šta se, u stvari, desilo, shvatio je da se filmom može prevladati puka registracija stvarnosti i ubrzo snima "Nestanak jedne dame iz pozorišta", ostvarenje koje označava oficijelni početak bavljenja fikcijom ovog autora i raskid sa snimanjem dokumentarističkih skica, pozajmljenih od braće Limjer.
U "Nestanku jedne dame..." Melije u jednom trenutku mijenja dinamičku fotografiju statičnom i tako izvodi trik nestanka osobe iz kadra, trik koji će tokom sedamnaestogodišnjeg, aktivnog druženja sa filmom bezbroj puta upotrijebiti. I čitavo svoje kasnije stvaralaštvo Žorž Melije baziraće na primjeni trikova (otkrio je skoro sve optičke trikove koji se i dan, danas koriste!), uz pomoć kojih će kreirati lucidni svijet mašte i fantazije, obilježivši na taj način prve godine francuske i svjetske kinematografije. Na mjesto reportera dolazi pjesnik, čarobnjak smjenjuje fotografa ...
Početkom 1897. godine Melije snima "Đavolov dvorac", još jedno (za to vrijeme) filmsko čudo. Tražeći nešto novo, neku atrakciju, umjesto kratkih prizora iz običnog života, publika je u početku bila zbunjena Melijeovim maštarijama. Moć percepcije onovremenih gledalaca još je bila u početnom stadijumu razvoja, a prosječni posjetilac prvih bioskopa nije bio naviknut na (recimo) tako očigledan, na filmskom platnu prikazan, nestanak čovjeka iz kadra. Početna zbunjenost tim jednominutnim filmovima, sasvim drugačijim od dotadašnjih, brzo je prošla i publika je tražila još. A Melije joj nije ostao dužan ...
Serija zanimljivih ostvarenja, reklamiranih kao "fantastične scene" i "prizori sa transformacijama", započinje "Mefistovim kabinetom" (1897), a nastavlja se "Začaranom krčmom", "Umišljenim bolesnikom", "Halucinacijama alhemičara" ... Jedan pored drugog, do 1900. godine, pojavljuju se Odisej i Kagliostro, Guliver i Aladin, Hamlet i Plavobradi, Robinson i Faust... Nastaje sumanuti filmski kolaž, u kojem se miješaju različiti sadržaji, vremenske epohe, ličnosti i događaji.
A onda, 1902. godine, Melije miri "visoku" naučnu fantastiku Žila Verna i (istorijski) najpotpunije "iscijeđenu" fantastiku Herberta DŽordža Velsa, i snima prvi naučnofantastični film u istoriji sedme umjetnosti, ujedno i njegovo najkomercijalnije ostvarenje - "Putovanje na Mjesec". Ova slobodna adaptacija romana jednog Francuza i jednog Engleza filmskoj fantaziji podarila je neke novine: prvi "svemirski brod" (topovsko tane), prvo interplanetarno putovanje, prva "čudovišta" (neodoljivo luckasti stanovnici Mjeseca - Seleniti). Od ovog filma, za Žorža Melijea granice više apsolutno ne postoje! Period započet 1902, koji traje do 1908. godine predstavlja najzreliji period ovog filmskog sanjara i zenit njegove karijere.
Poslije "Putovanja na Mjesec" slijede "Guliverova putovanja" (1902), "Čovjek-muva" (1902), "Melomanijak" (1903), "Faust u paklu" (1903), da bi 1904. godine Melije poveo svoju vjernu publiku na najfantastičnije od svih putovanja - "Nemoguće putovanje". Ovaj film predstavlja zbir svih motiva melijeovske naučne fantastike, svih intencija njegovog stila i mizanscenskog prosedea. Bez obzira na svu dotadašnju lucidnu maštovitost, Žorž Melije je ovim filmom prevazišao sebe, jer u njemu izvjesni profesor Mabulov organizuje putovanje na prelaciji Pariz-planeta Rigl-Sunce!!! Zbog toga "Nemoguće putovanje" predstavlja vrhunski domet čitavog period "vilinske fantastike". Nijedan sineasta kasnije nije uspio da nadmaši njegovu naivnu ljepotu, čak ni samom Melijeu to više nikada nije pošlo za rukom...
"400 đavolovih šala" iz 1906, "Civilizacija kroz vijekove" (1907), "Tunel ispod kanala Lamanš" (1907), "20.000 milja pod morem" (1907) nastavljaju da vode gledaoce kroz najrazličitije avanture, kojih su se ovi posljednji već pomalo zasitili. Od 1908. lagano opada interesovanje za Melijeove vilinske priče, on pokušava da povrati nekadašnju slavu i sjaj, ali ne uspijeva. "Osvajanje Sjevernog Pola", snimljeno 1912. godine bilo je njegovo post mortem fantazmagoričnom svijetu mašte. NJegovo neumitno "zbogom"... Filmska naiva, njena atraktivnost i totalitarnost prestali su biti senzacija. I otišli u legendu, zajedno sa svojim tvorcem...
Od 1896. do 1912. godine Žorž Melije je snimio oko 500 filmova. Međutim, do današnjih dana ostalo je sačuvano samo 127. U trenutku nervnog rastrojstva, najveći sanjar u istoriji kinematografije, spalio je 150 originalnih negativa svojih vilinskih priča. Vatra je progutala Melijeove snove. I njihov stvoritelj je, na kraju, sagoreo zajedno sa svojim fantazijama...
Umro je u Parizu, skoro zaboravljen, 21. januara 1938. godine...
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
