Mr Damir Miljević

DIZNILEND vs DODOLEND

Kada me prije par dana nazvao direktor časopisa Novi Reporter sa molbom da napišem tekst povodom pet godina izlaženja u prvi mah htio sam da odbijem.
Razloga je više.
Prvi, jer ja (po tvrdnji gospode iz tzv.Nezavisnih novina) ne pišem za mizerne honorare, a s obzirom da od Reportera nikad nisam ni tražio ( a nisu ni nudili) bilo kakav honorar ovo mu dođe ko snižavanje rejtinga.
Drugi razlog je tekst gospodina Gajića koji povodom hajke na tzv. državne neprijatelje Republike Srpske a u cilju zaštite i odbrane „slobodnih“ medija u RS proglasi i mene likom iz Diznilenda.
Međutim , predomislio sam se i to u prvom redu zbog činjenice da u impresumu Reportera još uvijek stoji moje ime pod naslovom: stalni saradnici, pa rekoh sebi nije red da se i mi iz Diznilenda ne javimo u ovom svečanom trenutku ako ništa drugo bar da demantujem Gajića tj. da ukažem na njegovu grešku:
Nisam ja lik iz Diznilenda,gospodine Gajiću, ja sam lik iz Dodolenda.
A evo i zašto.
Prije pet godina bio sam građanin manjeg bh entiteta pod nazivom Republika Srpska, danas sam podanik u boljem bh entitetu koji istina još nije promjenio ime, ali izgleda da će se uskoro zvati Dodolend.
Razumljiva mi je greška koju je gospodin Gajić napravio smatrajući me (pogrešno) likom iz Diznilenda jer sličnosti između Diznilenda i Dodolenda su frapantne.
Za one koji ne znaju Diznilend je komad zemlje u privatnom vlasništvu unutar SAD, dok je Dodolend komad zemlje u privatnom vlasništvu unutar BiH. Diznilend je ostvarenje svih snova jednog čovjeka - Walta Disney-a, dok je Dodolend takođe ostvarenje svih snova jednog čovjeka. Cilj Diznilenda je da ljudima uzme pare kroz zabavu. Cilj Dodolenda je isti, s tim što je vid zabave više prilagođen domaćem ukusu. Naime, dok se u Diznilendu zabavljate sa likovima iz crtanih filmova i stripova, u Dodolendu Vas zabavljaju stvarne kreature iz života. Svi likovi u Diznilendu podliježu copyright-u, dok svi likovi u Dodolendu podliježu verifikaciji partijske kadrovske komisije. Diznilend je, kao i Dodolend, oličenje luksuza i kiča i čim zađete iza blistave fasade dočekuje Vas prljavština i bijeda. I u Diznilendu i u Dodolendu svaki dan se priređuju blistave predstave sa ciljem da Vas fasciniraju i bar na trenutak odvoje od stvarnog života. Kao i u Diznilendu i u Dodolendu sve je na prodaju i sve ima svoju cijenu, a sav novac se slijeva u jednu kasu. I u Dodolendu kao i u Diznilendu prodaju Vam maglu i san o boljem životu koji oni već žive. Mogao bih još dugo nabrajati sličnosti između Diznilenda i Dodolenda ali mislim da je i iz ovoga već jasno kako se gospodin Gajić uspio zabuniti.
Da ne biste stekli utisak da je baš sve isto u Diznilendu i Dodolendu ukazaću i na par značajnih razlika.
Ulazak u Diznilend je moguć samo uz plaćanje ulaznice, dok se ulazak u Dodolend ne naplaćuje. Kad kupite ulaznicu u Diznilendu sve unutra je besplatno, osim hrane i pića.
Kad uđete u Dodolend sve se naplaćuje ukljućujući hranu i piće. Iz Diznilenda možete slobodno izaći kada hoćete, iz Dodolenda je teže otići ukoliko nemate radnu vizu neke od zapadnih zemalja. Diznilend radi svaki dan tačno određeno vrijeme, dok Dodolend radi non stop. I možda najvažnija razlika.
Mjesta pod imenom Diznilend ima više, dok je Dodolend na sreću samo jedan (za sada).
Za ne mali jubilej Novog reportera svima želim da prestanemo biti likovi iz Dodolenda i da svi možemo sebi priuštiti kratki izlet do Diznilenda, pa makar i onoga kraj Pariza.