|
| SEKSOLOGIJA | 19.11.2008 / 18:50 |
Mirjana Kosić 06.11.2005.
Čovjek koji je podučio svijet seksu
:: komentari (0) :: štampanje ::
Zvali su ga dr Sex, a njegove knjige, poznate kao best-selleri pomogle su da se promijeni stav javnosti prema seksualnim aktivnostima, tj. uticale su na povećanje tolerancije i otvorenosti. Ipak, osjećaj krivice koji je proganjao profesora Alfred Kinsey-a zbog vlastite homoseksualnosti nije ga spriječio da uživa u krajnje bizarnim eksperimentima, uključujući sado-mazohističku masturbaciju i samo- obrezivanje.
Američkoj poslijeratnoj generaciji profesor Alfred Kinsey bio je podjednako nacionalni heroj i drugi Darwin. Njegovo istraživanje u oblasti seksualnosti kod ljudi, objavljeno u dva best-seller izdanja 1948. i 1953, ilustrovalo je veliki procijep između ponašanja koje je društvo očekivalo od muškarca i žene i načina na koji su se oni, zapravo ponašali.
" K-bomba ", kako je Kinsey-ev rad još bio poznat, doveo je do socijalne revolucije. Veliki dio opšteg znanja o seksualnosti danas potiče iz Kinsey-evog izvještaja - recimo, činjenica da želja kod muškaraca dostiže vrhunac u kasnim tinejdžerskim godinama, dok žena dostiže vrhunac seksualne želje tek poslije 30-te. Zaprepašćujuće statistike o rasprostranjenosti homoseksualnosti utrle su put pokretima za slobodu homoseksualaca, kao i put etici tolerancije 60-ih godina. Kinsey je, takođe imao podatke o prosječnoj dužini penisa kod Amerikanaca, što iznosi oko 6,3 inča u stanju erekcije. Kinsey-evo istraživanje, koje je obuhvatalo praćenje seksualnih iskustava oko 18 000 muškaraca i žena tokom 15-tak godina rada bio je samo djelić njegovog naučnog dostignuća.On je, između ostalog, bio i sjajan publicista, koji je svoja otkrića hrabro izložio američkoj javnosti u sred najkonzervativnije i najreakcionarnije epohe dvadesetog vijeka. Kinsey je nosio odoru naučnika, međutim svijetu se predstavljao kao tipičan američki porodičan čovjek, srećno oženjen i sa troje djece. Profesor Kinsey je, u svakom slučaju bio mnogo više od revnosnog naučnika. Vodio je borbu sa javnošću jednaku krstaškom ratu: duboko je vjerovao da ukoliko bi ljudi znali činjenice o seksualnoj aktivnosti, oslobodili bi se osjećanja krivice i stida.
| Od ranih godina masturbirao je uz pomoć slamke, koju je, na samo njemu znan način, umetao u penis, a kasnije je čak izveo čin samo-obrezivanja pomoću džepnog nožića, u kupatilu i bez dejstva anestetika. |
Sam Kinsey je imao krajnje neobične sklonosti. Tajno homoseksualac, uživao je da obavlja baštenske poslove u najminimalnijim gaćicama (G-string ). Na Kinsey-evom institutu u sklopu Univerziteta u Indijani, on i njegove kolege upražnjavali su odnose sa svima, razmjenjujući uzajamno čak i vlastite supruge - naravno, sve u cilju naučnog istraživanja. Kinsey je takođe pokazivao osobite sklonosti ka mazohizmu. Od ranih godina masturbirao je uz pomoć slamke, koju je, na samo njemu znan način, umetao u penis, a kasnije je čak izveo čin samo-obrezivanja pomoću džepnog nožića, u kupatilu i bez dejstva anestetika. Jedanput je pokušao da visi sa plafona svoje kancelarije obješen o testise, prouzrokovavši tako teži oblik orhitisa (natečeni testisi ), te je cijeli pokus umalo tragično završio.
Alfred Charles Kinsey je rođen 23. juna 1894. u Hoboken-u, država New Jersey. Bolešljiv od najranijeg djetinjstva, patio je od rahitisa, reumatizma i tifusa. Od rahitisa mu je stradala kičma, te je do kraja života bio pogrbljen. U školi žrtva provokacija i zadirkivanja, a kod kuće pod nevjerovatnim pritiskom da po svaku cijenu uspije u životu, Kinsey je pokušao i zaista uspio. U ranim tinejdžerskim godinama, još uvijek rob svoje porodice, težio je da zadovolji mjerila konvencionalne sredine. Sa 16 godina priključio se mladim izviđačima, preobrativši se u impulsivnog mladića. Ali čak i dok je izigravao tipičnog američkog dječaka, okružen drugim dječacima u isključivo muškoj sredini, eksperimentisao je sa mazohizmom: najjednostavniji izraz koji je mogao pronaći za potrebu da kažnjava sam sebe bila su iskušenja u koja je dolazio. Do kasne adolescencije uznapredovao je od masturbacije uz pomoć slamke do masturbacije uz pomoć četkice za zube (doduše, uklonio je dlačice u početku; u kasnijoj fazi koristio je četkice sa dlačicama). Izviđače su podučavali da je masturbacija "odvratan grijeh koji vodi do samo-zatrovanja", bolest koja se treba liječiti. Nije čudo stoga što je Kinsey seks dovodio u vezu sa grijehom i krivicom; jer masturbacija je smatrana zlom, te se ne može gotovo ni zamisliti kakvim je užasom predstavljana homoseksualnost. Kinsey je maturirao 1912. god. kao jedan od najboljih u generaciji i pripremao se za upis na Bowdoin College u Maine-u, gdje je želio studirati biologiju; kasnije se više koncentrisao na entomologiju (grana nauke o insektima) i taksonomiju (klasifikacija vrsta). Kao učenik koga su uvijek uzimali za uzor drugima, bez ikakvih poteškoća se 1916. god. upisao na Harvard. Na Harvardu su njegovi tutori sa oduševljenjem prihvatili njegovo istraživanje o osama, te mu je 1920. god, kao dvadesetšestogodišnjaku, ponuđeno mjesto predavača na Univerzitetu u Indijani. 1921. god. je oženio Claru McMillen, nadarenu studentkinju hemije, s kojom je započeo zajednički život u krugu univerzitetskog kampusa. Oboje su bili neiskusni kad su stupili u brak, te djelimično zbog neiskustva, a i stidljivosti nisu uživali blagodeti braka prvih nekoliko mjeseci. Za Mac je bilo kakav pokušaj odnosa bio nepodnošljivo bolan, a sam Kinsey je vrlo često bio odsutan, zauzet svojim istraživanjima. Mac je uvidjela da je njemu rad na prvom mjestu i smatrala je da žena ne može tražiti od muškarca da odustane od svog cilja samo zbog obaveze prema ženi. Kinsey je imao sreću da mu je ona bila toliko odana. On bi znao nestati na par mjeseci kako bi vršio istraživački rad o osama. Međutim, on više nije bio sam na svojim putovanjima. Među onima koji su mu povremeno pravili društvo na tim "ekspeditivnim" putovanjima bio je Ralph Voris, student zoologije, inače mladić podvojene seksualnosti.Njihovo ponašanje na putovanjima bilo je vrlo razbludno. Vodili su beskrajno duge razgovore na temu mogućih koitalnih pozicija. Uz to je Kinsey nagovarao Voris-a da se tušira dok bi ga on mirno promatrao. Kasnije su Kinsey i Voris u svojoj korespodenciji nagovještavali i moguće grupne seanse masturbacije. Kinsey se osjećao kao u raju: ponovo je bio u izviđačkom kampu, samo što ovoga puta nisu postojala nikakva ograničenja. U međuvremenu ni Mac nije bila potpuno zapostavljena. Njezina fizička nesposobnost da ostvari odnos otklonjena je jednostavnom hirurškom intervencijom. Doktori su joj dijagnosticirali srastao klitoris, te nakon što joj je odstranjeno vezivno tkivo, seksualni život sa Kinsey-em je naprosto procvao. U razdoblju između 1922. i 1928. dobili su četvero djece, ali im je jedan sin umro kad je imao tri godine. Njihov porodični život je bio krajnje neuobičajen. Joan, jedna od njihovih kćerki, prisjeća se da je cijela porodica znala često šetati naga po vrtu i opisuje to kao nešto što je bilo jednostavno prihvaćeno među njima. Uvijek je govorila da je Kinsey bio fantastičan otac i da je svako od svoje djece tretirao kao individuu vrijednu poštovanja.
Otprilike negdje u to vrijeme studenti su se počeli obraćati ovom, pomalo neobičnom, profesoru biologije zbog vlastitih seksualnih problema. Svaki put kada bi mu se studenti obratili za savjet, pokušavao je pronaći pravo objašnjenje u stručnoj literaturi. Međutim, ustanovio je da gotovo da uopšte nema nikakvih naučnih istraživanja u toj oblasti. Zato se on sam bacio na eksperimentisanje. On je glasno stavio do znanja da svi oni studenti koji žele da razgovaraju o privatnom životu mogu slobodno da se njemu obrate. Uz pomoć univerzitetskih kolega Kinsey je pripremio i održao seriju predavanja iz oblasti seksualne edukacije. U početku je jedino studentima koji su bili u braku bilo dozvoljeno prisustvovati njegovim predavanjima, ali je cijeli taj program bio velika novost, te je na zahtjev ogromnog broja zainteresovanih studenata omogućeno svima da prisustvuju.
| Postoje samo tri oblika seksualne izopačenosti," tvrdio je on, "a to su apstiniranje, celibat i odgađanje stupanja u brak |
Kinsey je svoju učionicu pretvorio u improvizovanu govornicu sa koje je bespoštedno napadao viktorijansku moralnost, naglašavajući činjenicu da je većina seksualnih problema rezultat uzdržavanja. Kinsey je okrivio besmislenu ovisnost društva o religiji i crkvi i njihovo odbijanje da prihvate objašnjenja biologije. "Postoje samo tri oblika seksualne izopačenosti," rekao je on, "a to su apstiniranje, celibat i odgađanje stupanja u brak." Bio je u ekstazi, jer je konačno zadobio profesionalno priznanje za kojim je čeznuo, a otkrio je i pravi uzrok svoje ludačke fasciniranosti seksom i svim onim što je imalo bilo kakve veze sa seksom. 1938. god. počeo je skupljati različite slučajeve seksualnih iskustava, sa zamišlju da za ljudsku seksualnost ostvari ono što je uradio za ose - da dokaze raspon pojedinačnih varijacija kroz kolekciju od nekoliko hiljada studijskih primjera. Cijelu sljedeću godinu posvetio je proširivanju baze primjeraka, usmjeravajući se posebno na čikašku zajednicu homoseksualaca.Tvrdio je kako je on u potpunosti ubijeđen da je homoseksualnost biološki normalna kao i heteroseksualnost. Apsolutno ne postoji nikakav dokaz da je nasljedni faktor uključen. Kako su njegove ambicije rasle, bilo mu je jasno da će mu u njegovom radu biti neophodna pomoć. Prvo mu je pomoćnik bio Clyde Martin, 19-ogodišnji student, čiju je seksualnu storiju Kinsey pratio i proučavao, a koga je potom zaveo. Međutim, ispostavilo se da je Kinsey bio mnogo više zainteresovan za taj odnos od Martin-a. Nadajući se da će time tako lakše držati Kinsey-a na distanci, Martin je od njega tražio odobrenje da stupi u odnose sa Mac, Kinsey-evom suprugom. Kinsey je bez oklijevanja prihvatio, a Mac je, navodno bila i polaskana, ali i srećna da može udovoljitit suprugu. Slijedili su i drugi zainteresovani, među kojima su najistaknutiji bili Wardell Pomeroy - biseksualac i Robert Bugbbee, koji je Kinsey-a često pratio na njegovim istraživačkim putovanjima. Kinsey je tako osnovao tajno društvo čije su seksualne sklonosti bile daleko van granica inače prihvaćenih normativa. Oblast istraživanja kojom se bavio bila je takođe van svih konvencionalnosti. Kinsey je, recimo, namjeravao snimiti 200 muškaraca koji masturbiraju, s ciljem da jednom za sva vremena utvrdi koliki je procenat muškaraca koji "driblaju" tokom ejakulacije, a koliki je procenat onih koji "štrckaju". Na osnovu rezultata ovog eksperimenta utvrđeno je da je 70% muškaraca "driblera", dok ostali radije "štrcaju" sjemenu tekućinu - upravo onako kako je Kinsey i pretpostavio.
Jednom prilikom je Kinsey snimio dvojicu homoseksualaca - sadomazohista na svome tavanu. Tokom tog snimanja Mac je, bez imalo uzbuđenja donijela "dječacima" čaj i kolačiće, a potom je ostala na snimanju i uživala u scenama. U međuvremenu je profesorov ugled na profesionalnom planu porastao. Radeći naporno kako bi ostvario publikaciju svojih istraživnja, istovremeno je dobio i veliku podršku - i moralnu i finansijsku od institucija kao što je u to vrijeme bila, recimo visoko uvažena Rockfeller Fondacija.
Objavljeno u januaru 1948. kao njegovo prvo djelo " Sexual Behaviour In The Human Male ", kasnije poznato pod imenom "Kinsey Report", doživjelo je ogroman uspjeh. Knjiga je prodana u više od 200 000 primjeraka nakon što je objavljena. Kinsey je brinuo da možda njegova istraživanja neće biti prihvaćena sa ozbiljnošću, međutim kritike u magazinu "New Republic" opisale su ovaj izvještaj kao "trijumf zdravog razuma i pameti u oblasti od najvažnijeg značaja za čovjeka". Kinsey je preko noći postao ikona popularne novonastale kulture. Po prvi put Amerikanci su mogli otvoreno pričati o seksu, i u naredne dvije godine nakon objavljivanja njegovog djela, napisano je i objavljeno na stotine članaka o "Kinsey-evom izvještaju", kao i o samom Kinsey-u. Niti jedna od tih priča nije bila ni blizu pravoj istini o Kinsey-u i njegovoj porodici.
Nakon početne navale publiciteta, kritičari su naoštrili pera i počeli sa ozbiljnim napadima. Naučnici pronalaze propuste u tehnici prikupljanja uzoraka kojom se Kinsey služio, dok psiholozi preispituju vjerodostojnost intervjua. Billy Graham, pripadnik Evangelističke crkve, upozoravao je američku javnost: "Nemoguće je procijeniti koliku će štetu ova knjiga nanijeti ionako iskvarenom američkom društvu!"
| K -dan", kako su u javnosti nazvali dan objavljivanja njegove druge knjige, izazvao je još veću i burniju reakciju javnosti.
*
Iako zvanične vlasti nisu više nazivale Kinsey-a komunistom, u javnosti je on i dalje bio okarakterisan kao "crveni". |
Kinsey uopšte nije smatrao pogrešnim seksualni odnos između odraslih i djece. Štaviše, bio je istrajan u svom uvjerenju da samo određeni društveni uslovi mogu uticati na manjinu da vuku neke traume iz prethodnih seksualnih iskustava.
Tokom 80-ih godina dokazano je da su devetorica pedofila poslali Kinsey-u svoje dnevnike u kojima su pratili svoja seksualna iskustva sa djecom, a zločin koji su izvršili nad djecom Kinsey je predstavio naučnim dokazom seksualnosti kod djece. U dokumentarnom filmu prikazanom na Channel 4 istraživači su iznijeli da je veći dio "Kinsey-evog izvještaja" zasnovan na dnevnicima jednog seksualnog manijaka, koji je imao odnos sa oko 800 djece. Slučajevi koje je on pratio u svojim dnevnicima objavljeni su kao naučni dokaz bez ikakve naknadne potvrde iz drugih naučnih izvora.
Profesor Kinsey je, ne obazirući se na kritike, već pripremao materijal za svoju drugu knjigu - "Sexual Behaviour in The Human Female". Pod velikim pritiskom javnosti, pokušavao je izvesti još uvrnutije eksperimente, u kojima je vrlo često i sam učestvovao. "K -dan", kako su u javnosti nazvali dan objavljivanja njegove druge knjige, izazvao je još veću i burniju reakciju javnosti. Iako puna gotovo revolucionarnih otkrića vezanih za žensku seksualnost, ova knjiga nije doživjela ni u pola veliku popularnost kao prva. Kinsey-a je najviše pogodila krajnja površnost štampe u krirtikama koje su mu uputili. Djelimično su na to uticale i promjene koje su uslijedile u američkom društvu i kulturi. Iako zvanične vlasti nisu više nazivale Kinsey-a komunistom, u javnosti je on i dalje bio okarakterisan kao "crveni". Urednik jednog bostonskog dnevnog lista primio je pismo od "bivšeg Kinsey-evca", koji je Kinsey-evu drugu knjigu nazvao "smišljenom, mračnom, komunističkom zavjerom usmjerenom ka potkopavanju tradicije američke porodice". U doba prevladavajućeg "ultra - konformizma", bilo je razumljivo da je samo manjina željela čuti da je 26% žena imalo seksualne odnose van braka, a pogotovo da je 3,6% žena imalo odnose sa životinjama.
Kinsey-ev pad počinje kada je Mc Carthyite Reece komitet sproveo istragu finansija dobrotvornih društava i institucija, uklučujući i Rockfeller fondaciju. Iz toga razloga fondacija povlači pomoć i prekida profesionalni odnos sa profesorom.
Paranoičan, emocionalno nestabilan i ovisan o tabletama za spavanje, Kinsey je poslednje godine svog života proveo boreći se sa zdravstvenim tegobama koje mu je stvaralo bolesno srce i unutrašnjim porivom da nastavi sa radom. Često je govorio: "Radije bih odmah umro kad ne bih mogao više raditi." I zaista, umro je 25. avgusta1958. u 62-oj godini života od embolije.
Kinsey je i nakon smrti ostao prisutan u američkoj javnosti. Po shvatanju iole liberalnijih struja, veličan je kao otac seksualne revolucije 60-ih godina, začetnik iskrenog seksualnog obrazovanja i svetac zaštitnik pokreta za prava homoseksualaca. Konzervativci, s druge strane, nazivaju Kinsey-a bezbožnikom, korumpiranim tipom bez imalo morala, te čak i četrdeset godina nakon njegove smrti, neki ga još uvijek smatraju velikom prijetnjom moralu, inače vrlo moralnog američkog društva. Bilo kako bilo, profesora Kinsey-a je svoje djelo ostavio u nasljedstvo koje još uvijek živi.
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
