|
| INTERVJU | 19.11.2008 / 16:44 |
Zoran Dotlić 06.11.2005.
'Čobane, vrati se' je balkanska mantra
:: komentari (1) :: štampanje ::
"S obzirom da me je splet političko-istorijskih okolnosti pretvorio u nekog lažnog idola, ja znam da će ovaj intervju kod sve omladine koja je samosvjesna i obrazovana izavati određeno razočarenje, jer iz moje priče se vidi da ne znam gdje sam šupalj. Želim da im poručim da je to dobar znak. Ukoliko ono vide da sam ja glup, onda je dobar znak i znači da se razvijaju u dobru pravcu" - bile se završne riječi Svjetskog Mega Cara u njegovom kabinetu na Skadarliji. Povod razgovora je novi studijski album (konačno, nakon četiri godine), ali najava velikog koncerta u dvorani Borik sa svojim pajtosom iz Hrvatske -Dinom Dvornikom. Uz prijatnu atmosferu i čašicu viskija razgovor je mogao da počne. | Svaka glupost čovječanstva dozvoljava da se shvati da budućnost nije ništa drugo nego logična posljedica sadašnjosti. Lako je predvidjeti budućnost ako poznaješ sadašnjost.
|
Novi album (Don't happy be worry), kao i prethodni (Titanik) ima pesimističan naziv...
Zapravo, za vaše tržište je Čobane vrati se, a onda je to album nade. Dok sam pravio album, nije mi ni kraj pameti bilo da će Milošević da padne sa vlasti. Mislio sam da će to trajati još dve-tri godine, i htio sam zbog toga pojačati tenziju sa moje strane. Pošto se ovdje istorija prebrzo odvija, onda je teško dati adekvatan naziv za jedan album. U svakom slučaju, album je dokument jednog vremena. To ti je kao kad s porodicom odeš kod fotografa, pa u tom trenutku tako izgleda slika.
Zbog čega dvostruki naziv, jer ipak na čitavom ex-yu prostoru svi se razumijemo, zar ne?
Ako mene sjećanje dobro služi italijanska fabrika šećera je još za vrijeme SFRJ prodavala osam vrsta licenci našim republikama. Naročito sad kada su to zasebne države. Logično da isti materijal prodam na dva različita mjesta. Akobogda ubuduće da prodam u svim republikama pod različitim nazivima. To je način kako da naplatim svoj pretrpljeni bol. Činjenica je da sam ja ostao bez svoje države.
Koliko će novonastala politička situacija albumu oduzeti aktuelnost?
U toj svoj halabuci mi smo promijenili strukturu vlasti, ali, kao što znamo, mentalitet se daleko sporije mijenja.
Mogu li ovdašnji narodi funkcionisati bez Čobana?
To zavisi od mnogo faktora. Prvo zavisi na koji će način ove banana državice da tretiraju obrazovanje. Čisto sumnjam da će to ići na dobro, pošto nam slijedi period surovog kapitalizma, još ćemo mi žaliti za SFRJ.
Kako ocjenjuješ prvih sto dana nove vlasti?
To su ljudi koje sam ja simpatisao i pomagao u periodu dok su bili u opoziciji. No, kako su postali vlast, ja sam se brže bolje distancirao, jer nisam tako vaspitan da budem uz vlast. Prosto se ne osjećam udobno u takvim situacijama.
Znači da ne bi prihvatio ulogu, recimo, ministra kulture kao Branislav Lečić?
Nikad u životu, bože sačuvaj. Ruka mi se osušila ako potpišem takav papir.
Mnoge tvoje kolege sa estrade su, prilikom promjene vlasti, odjednom svi postali pristalice opozicije i velike demokrate...
To je normalno, tako je bilo i '45. Zna se da su oni koji se priključili '44 partizanima, tih prvih godina vlasti bili najžešći. Moj otac je otišao u partizane 1943. da bi '48 zaglavio na Golom otoku.
Šta će biti s tobom u slučaju da Crna Gora postane nezavisna država?
Ništa se neće desiti specijalno, osim što ću kad budem zvao svoju majku morati da plaćam tarifu za međunarodni razgovor. I sad joj ne mogu poslati 100 maraka, nego to činim autobusom.
Kad gledaš ozbiljne države, ni jedna nema ispod 40-50 miliona stanovnika. Ove banane državice po tri miliona stanovnika u stvari su obične kolonije. Razumijem ja tu želju Crnogoraca za državom, ali pošto su je imali još davno, onda je logično da idu u integraciju sa drugim. Mislim da će tek za nekih petnaestak godina da dođe neka nova ekipa političara, koja će da razumije naš mentalitet i da ga modifikuje i da mu daju neku pametnu notu, a da to ne bude neka iracionalna budalaština.
Pošto si čest gost po ex-yu republikama, kako te mlađa publika prihvata, koja nije upoznata sa tvojim počecima s kraja osamdesetih?
Začuđujuće normalno. Znaju tekstove i pjesme napamet. Čak mi traže autograme, iz kojeg razloga, to moraš da njih pitaš.
Imaš li plan da u novom milenijumu u skladu sa vladajućim trendom promijeniš muzički stil?
Te promjene na okruglu cifru su posljedica decimalnog matematičkog brojčanog sistema, što je čovječanstvo prihvatilo umjesto binarnog sistema. I onda smo se dresirali da razmišljamo na okruglu cifru. Ja ulje na auto mjenjam na svakih 5000 kilometara, a ne na 4750, kada bi stvarno trebalo. Isto tako kada se pojavila ta 2000, onda se ljudima javila želja da treba nešto novo da čuju. Naročito to je bilo izraženo za vrijeme predmilenijumske euforije, gdje su svi nešto pravili po principu kako "mali Perica zamišlja budućnost". U tome je prednjačio čitav niz pokreta kao techno, jungle i sl... Drago da će se ta čitava stvar raspasti kao kula od karata. Tupavo je predviđati kao će izgledati muzika u novom milenijumu.
Znači, živa svirka ima perpesktivu?
Da, primjetno je to u zadnje dve godine. U svim gradovima pokušava se njegovati ta klupska svirka. Normalno da se pojavi reakcija na tehnološku revoluciju i da se javlja potreba za nekim finim umjetnostima i zanatima.
Postoji li i dalje sklonost ka eksperimentu poput Mikroorganizmi i muzika za nijemi film Metropolis?
Sigurno da ja neću robijati svojoj publici i da robijam samom sebi. Radiću ono što me zanima. Ako to neko smatra eksperimentom, onda je to redu. Svom proizvodu dajem samo naziv, a kritičarima ostavljam da se time bave, a od njih sam, inače, dosta naučio o sebi.
Stav kritike prema albumu je relativan. Mnogi zaključuju da Titanik nije prevaziđen, iako su četiri godine prošle?
Zavisi, u "Feralu" su rekli da je riječ o najboljem albumu posle M-91.
Ako je neki propali roker sluša onda on voli više kad je živa svirka. A Technoman voli što je programiran. Teško je sve te ukuse zadovoljiti. Uvijek neko mora biti nezadovoljan.
Svojevremeno si pravio čudne duete sa Vesnom Zmijanac, ili pravio muziku sa film Dragane Mirković. Nemaš više potrebe za takvim duetima?
Pa znaš, to je bilo iz razumljivih tržišnih zakona. Pošto smo mi sada interesantniji od njih, ne vjerujem u slične aranžmane.
Kad će ovu zemlju u svijetu da proslave muzičari, a ne, kao dosada, sportisti?
To zavisi samo od prihoda koji se ostvaruju. Sad je sport nabrijan medijski tako da donosi najviše prihoda. Nekad je to bio rokenrol, tamo šezdesetih i sedamdesetih. Mene jedino brine što je na teritoriji bivše Jugoslavije kriminal najunosnija grana i što omladina traži uzor u kriminalcima.
Lično ne osjećam potrebu da zuzimam više medijskog prostora, nego što sada imam. Nemam osjećaj marginalizacije, čak kad primjetim da me ima previše u medijima, ja odbijam intervjue.
I dalje ostaješ pri stavu da se ne pojavljuješ u spotovima koji su niskobudžetni?
Da, spot preko sto maraka za mene ne postoji.
Dolaziš 1. marta u Banjaluku na zajednički koncert sa Dinom Dvornikom. Šta se može očekivati od tako ambicioznog koncerta?
Volio bi da cijena karte bude što manja. Taj Borik mi izgleda kao bure bez dna. Volio bih da to publika doživi kao nekakav crossroad. Čuo sam da se o Dinovom bendu mogu čuti samo hvalospjevi. Ja zbog svoje neskromnosti mislim da je baš moj bend najbolji. Eto prilike da se na istoj opremi vidi koje bolji.
Dino Dvornik više nije aktuealan u Hrvatskoj kao na početku karijere, zar ne?
To je zbog njegovog neformalnog ponašanja, što njihove medije baš i nije zanimalo. Sličnu sudbinu sam i sam doživio. Baš mi je Dino '90 rekao: E moj Rambo, ode sve u pičku materinu. Ja mu odgovaram: Proći će i ovo. A on: Hoće, ali za deset godina, a tada će dođi neki mlađi, ljepši i zanimljiviji, a mi ćemo da odemo u tri pizde materine. Bićemo stare debele guzice, koje niko neće htjeti da vidi".
Eto, prilike da 1. marta u Banjaluci dokažemo suprotno.
Koliko je naglo došlo do ponovne razmjene muzičara između Hrvatske i Srbije?
Kao i u svim primitivnim sredinama, olako se prelazi iz krajnosti u krajnost. Tako da će ovdje svi naglo da vole grupu Magazin.
Da li će se jednom moći pročitati u enciklopedijama: Rambo Amadeus veliki prorok?
Svaka glupost čovječanstva dozvoljava da se shvati da budućnost nije ništa drugo nego logična posljedica sadašnjosti. Lako je predvidjeti budućnost ako poznaješ sadašnjost.
Koštunica kao hipik i lijevičar
To sam rekao iz želje da nije skinhead ili radikal, jer moja teorija o političkim organizacijama na Balkanu je da svi imaju pogrešan naziv sa svoju stranku. SPS je tipičan primjer, jer niti su se oni zalagali za socijalizam, šta više, njih je interesovao samo surovi kapitalizam. Imali smo JUL, sastavljen o najmoćnijih direktora iz grada. Znači, to je neka konzervativna desna partija. SPO za koje svi misle da su neka desna populistička narodna stranka. Ili Šešeljevi radikali su više podsjećali na neke radikalne lijevičare. U tom čitavom konglomeratu imaš Koštunicu kojeg svi guraju i govore: on je malo desno. A desno u odnosu na šta? Ovdje da postoji normalna politička struktura, onda bi njega gurala u lijevo, zato što je to jedan pristojan čovjek koji se zna ponašati, koji nije bogataš, koji i sad živi u dvosobnom stanu i ne želi da se preseli u rezidenciju. Jednom rječju, čovjek je humanista. Uživa sve moje poštovanje kao privatno lice.
:: komentari (1) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
