|
 |
Veselin Gatalo 30.10.2007.
Lud ili šta? Valjda šta.
:: komentari (0) :: štampanje ::
Eh, davno su prošla ta vremena kad sam morao glumiti ludaka da izbjegnem vojske. Sad, čini mi se, više i ne moram. Da nisam lud, poludio bih. I hoću, ako uvidim da nisam dovoljno lud.
Vidim, na Tv reklamiraju EUFOR. Dobro, mislim. A onda se sam u sebi pobunim i pitam, zašto? Jel' prodaju deterdžent? Majice? Slikice, kao one što djetetu kupujem u skupa s čokoladicama?
Ma ne. Oni plaćaju prostor na Tv i reklamiraju se. Ne treba razlog, može im se. Pa se upitam, jesam li ja jedini lud pa se pitam zašto se reklamiraju? Što ne daju te pare kakvoj sirotinji ili invalidu? Hoće li im porasti potražnja ako… Ma, nije ni to najgore. Na Tv vidim masovnu grobnicu. Rade četkice, skidaju zemlju s nesretnika, brko sav ljutit priča o zločinima, genocidu, agresiji, mršti se i vrti glavom. Strijelja očima i kostriješi brke. Ma, čini se, da mu na oči ispadne netko suprotne nacije, oba bi mu oka izvadio.
Govori kako se ne smije zaboraviti ovo što se njegovom narodu dogodilo. Kaže da treba oprostiti (ali ne i zaboraviti (!?)), ali ja mu, ovako lud i neuviđavan, baš i ne vjerujem, mada ja ni u uniforme i ubijanja u uniformama ne vjerujem.
Dobro, nisam ja kao sav normalan svijet. Naime, ja sam lud. Radije ću ubiti nekoga koga znam, mogu mu i neko zlo prišiti pa ga onda ubiti, lakše mi nego ubit nepoznatoga za kojega mogu posumnjati da je bolji čovjek od mene. Zapravo, kakve sam sreće, taj bi sigurno bio bolji čovjek od mene. Ma, da budem iskren, nije teško biti bolji čovjek od mene. Zato se i ne usuđujem ubiti nepoznata čovjeka.
Onda vidim kako hoćemo u Europu, kako se trebamo ujediniti i prestati mrziti jedni druge. Pa se opet, ovako lud, ludo i zapitam; otkud onda masovna grobnica, ako se već ne mrzimo i ne trebamo se mrziti?
Ili ovaj još ljepši dio; da se prestanemo bojati jedni drugih i da povratimo povjerenje jedni u druge. Pa, kako da se ne bojim kad sam par minuta prije vidio ljudske kosti? Onda gledam slike strijeljana i snimke otkidanja glava. Pa sutra opet isto. I da se ne bojim…? Ma, upiša se čovjek od straha, pita se ima li gdje kakav livor kupit, onaj što blok motora probija iz prve, a ne…
Pa, jesam li lud? Ili me kao Pavlovljevu mačku stalno hrane na žuto i tresu strujom na crveno, pa me onda na crveno hrane i tresu strujom i bez svjetla, dok ne poludim ovako lud.
I opet kažem sebi, Veso crni, nisi ti lud. Ludi su oni. A ja kažem sebi, to jest Vesi, kako može bit da sam ja pametan a svi oni na televiziji i u novinama da su ludi? Bogami će prije bit da je Veso lud, njega je manje nego njih. Njih je puno više, ne može biti da sam ja pametan a oni…
Pa mi recite, molim vas lijepo, tko je, i je li tko osim mene, ovdje lud?
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
