Osveta loših đaka

Ništa se u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini nije čekalo duže i sa toliko nade, i čini se da ništa nije donijelo više razočaranja kao Okvirni Zakon o visokom obrazovanju. Prisjetimo se, godinama su trajale rasprave naših umnih parlamentarnih i univerzitetskih glava o varijantama predlaganih zakona, otvarana su pitanja ravnopravnosti, europskih standarda, potezani nacionalni interesi, i... kad je Zakon konačno usvojen, desilo se – ništa. Tresla se gora, rodio se miš, rekli bi skeptici.
Ne! Tresao se Parlament – rodila se još jedna obmana.!
Krenimo redom: Najvećom stečevinom ovog Zakona može se smatrati činjenica da je uopće donešen na Državnom nivou. Posebno imaju li se u vidu perverzna nastojanjima naših parlamentaraca da u uvjetima društvene bijede u kojoj živi većina, oni kao manjina donesu za sebe zakone o svojim sramotno visokim primanjima i paušalima, i zakone koji će ih amnestirati čak i od krivične odgovornosti. No, o našim parlamentarcima koji žive u vremenu rimskih senatora pred propast Rimskog imperija, nekom drugom prilikom.

Integracija ili centralizacija

Ovdje i sada, još o kontroverzama Okvirnog Zakona: Najprije – pravni subjektivitet i integracija univerziteta, što je u skladu sa zapadnom akademskom praksom, za šta je ostavljen rok fakultetima od godinu dana da sami ukinu svoj pravni subjektivitet. Svi dosadašnji pokušaji integracije na našim univerzitetima (izuzev Univerziteta u Tuzli) završili su neuspjehom. Ostaje pitanje hoće li u našim okolnostima integracija skrenuti u – centralizaciju? Proklamirane mogućnosti jačanja autonomije univerziteta znatno su umanjene nepreciznom odredbom o broju članova upravnih odbora, od kojih najmanje jednu trećinu imenuje osnivač, ali nije precizirano koliko bi ih moglo biti najviše. Ovo je kukavičje jaje Zakona koje će vlast sigurno iskoristiti, tako da bi se moglo desiti da od 7 do 11 članova upravnog odbora,kako Zakon predviđa, vlast ipak imenuje većinu, i tako nastavi kontinuitet tutorstva politike nad našim univerzitetima. Živi bili, pa vidjeli!
Konačno, harmonizacija studiranja kroz tri ciklusa (dodiplomski, magistarski, doktorski), osnivanje Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, Centra  za informiranje i priznavanje dokumenata (CIP), te promoviranje koncepta cjeloživotnog učenja, posljednje su dobre strane ovog Zakona. Onih loših je više: Osnivači univerziteta i dalje ostaju kantoni, Distrikt Brčko i RS, i njihovih najmanje 9 zakona o visokom obrazovanju, različitih i nekompatibilnih. Doduše, predviđeno je usklađivanje Zakona RS i kantonalnih zakona, kao i statuta univerziteta sa Okvirnim Zakonom u roku od 6 mjeseci. Na žalost, ovaj rok je nerealan.  Ima li se u vidu sporost naše administracije, već se unaprijed može tvrditi da će rokovi biti probijeni. Osim toga, šta uskladiti kada je Okvirni Zakon u suštini samo načelni okvir koji ostavlja nereguliranima mnoga bitna pitanja? Hoće li ga akti niže pravne snage derogirati svojim odredbama?

Osveta loših đaka

Okvirni Zakon o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa Zakonom o radu i diskriminira nastavno osoblje odredbom da „akademsko osoblje zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, i to na period na koji je izabran“, što je između 3 i 6 godina, ovisno o zvanju, osim za redovne profesore koji zaključuju ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da li je ovim odredbama naša duboko antiintelektualna vlast učinila profesore i asistente građanima drugoga reda. Je li na sceni osveta loših đaka koji su sada u vlasti?
Konačno, Okvirni Zakon o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa Ustavom BiH jer predviđa mogućnost da visokoškolske ustanove imaju pravo „odrediti kao službeni jezik, ili službene jezike, jedan ili više jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.“ Kako onda osigurati mobilnost studenata i profesora unutar BiH, a kamo li u svijetu jer u Okvirnom Zakonu ni traga savremenim komunikacijskim trendovima u akademskoj zajednici?
Razvijeni svijet se davno već, na tradicijama prosvjetiteljstva, opredijelio ka izgradnji društava znanja. Tome teže i naši susjedi. Ovim zakonom nama se daje samo nova šminka za društvo neznalica i neznanja. Zato odmah treba započeti izmjene i dopune Okvirnog Zakona o visokom obrazovanju. Lijeni i samozaljubljeni političari to niti znaju niti hoće. Na potezu je akademska zajednica BiH. Hoće li to biti i njeno posljednje iskušenje?