GLOBALNI MEDIJI I AMERIČKA  SIGURNOST

 Šta je ostalo od slobode?
 

Piše: Nerzuk Ćurak
 

Prije nekoliko godina, baš nekako u vrijeme čudesne afere Lewinski, boravio sam u SAD-u. To studijsko gostovanje uticalo je na promjenu mog odnosa prema svijetu. Naime, do tada sam bio uvjereni kopernikanac, zagovornik heliocentričnog sustava u kome se Zemlja okreće oko Sunca.

Sada znam da to nije tačno, jer sve, ama baš sve, okreće se oko Amerike. Ptolomejski obrat još uvijek traje. Globalizirani, umreženi, skupljeni, smanjeni, zgusnuti, i mirom i ratom amerikanizirani  svijet, potvrđuje trijumf skolastike: svijet se okreće oko Amerike, Amerika je sunce svijeta! Bez obzira ko sjedi u Bijeloj Kući, bez obzira na boju isijavanja moći, politički, ekonomski, sigurnosni i kulturni poredak svijeta, sa svim njegovim vrtoglavicama, dominantno određuje Washington. 

Informacija gospodar Svijeta

U onoj Americi, a tom vremenskom atribucijom određujem Sjedinjene Države prije dolaska na vlast Georga Busha mlađeg, svijet se vrtio oko vodeće nacije svijeta zahvaljujući multilateralizmu i prihvatljivoj amerikanizaciji svjetske zajednice ljudi. Decentralizirani, i, istovremeno, najdemokratiziraniji i najanarhičniji iskaz željene vesternizacije bili su mediji, napose, medij svih medija, mreža svih mreža, Globalna Država Internet. 

Vlada predsjednika Clintona podržavala je, pa čak i usmjeravala razvoj elektronskih mreža kao globalnog sredstva demokratizacije i detronizacije zatvorenih i totalitarnih političkih sistema. Njegov vrijedni, nažalost medijski neatraktivni potpredsjednik Gore, (zbog čega je i izgubio izbore od aktualnog) još je kao senator podržao zakon čija je intencija bila stvaranje fonda od milijardu dolara za pet godina a novac bi se usmjerio u Nacionalnu mrežu za istraživanje i razvoj, s ciljem da se “za informacije učini ono što su superautoputevi učinili za automobile”. To se i desilo. Najaktivniji proizvod svjetskog vremena postala je Informacija, njom samom. 

Od sredstva vladavine Informacija se razvila do autonomnog komunikološkog entiteta, primarno elektronske i virtualne naravi. Bila je, rečeno lakanovskim jezikom psihoanalize, označena, a onda je postala označitelj. Vladarica ljudske naravi. Ideja mreže proizvela je Novog Čovjeka Budućnosti, homo sapiens mutirao je u homo conectusa. 

Konektovani čovjek, u hegelijanskom odnosu između sebe i Informacije postao je sluga, a  Informacija gospodar. To, između ostaloga, može da znači da čovjek u sebi nosi ideju površnosti, čiji je najveći zajednički sadržilac sama Informacija, sama Vijest, koja ozvaničava trijumf epidermalnog i neposrednog uma nad analitičkim umom zasnovanim na skepsi. Ne potvrđuje li ovaj stav i tendencija “ozbiljnih medija” da požute, prilagođavajući svoje dubinske analize zahtjevima čitalaca koji više ne žele bilo kakav intelektualni napor dok drže novine u rukama, ili surfaju nepreglednim prostranstvima Mreže. (Tu čitalačku oslobođenost naslutio je i predsjednik Uprave Europapres holdinga Ninoslav Pavić, koji na nedavnoj promociji izvrsnog Internet portala Jutarnjeg lista, / Jutarnji hr ./ poručuje: “Sve je dostupno. Odmah i sada. I to upravo ono što žele čitatelji. A čitatelji? Oni više nemaju vremena. Naš čitatelj više ne želi da ga se podučava, ne želi da ga se smatra blesavim, on želi samo ono što ga doista zanima i to u vrijeme koje njemu odgovara. Naši čitatelji, taj narod, ti naši fanovi, obožavaju chatove, forume, blogove. Naše mišljenje ne smatraju bitno važnijim od mišljenja nepoznatog studenta koji se javlja na chatu…”)

To gubljenje povlaštene naracije, gubljenje moći koju imaju intelektualci, novinari i političari ne bi predstavljalo problem (jer među njima nije malo onih koji su izdali etičke i druge postulate profesija) da čitalac - homo conectus po svoje mišljenje ide u srce svog uma, dakle kod sebe samog, ali on po svoje mišljenje ide u virtualnu stvarnost. Umreženi čovjek postao je, kako to dobro primjećuje Alvin Toffler, zarobljenik “rastuće fikcionalizacije stvarnosti”.

Bushova Amerika

Fikcionalizacija stvarnosti ozvaničila je izlazak fikcije iz literature u stvarni svijet koji se odigrava na Mreži.  Nema stvarnog svijeta van Mreže. Taj transfer fikcije iz umjetnosti kao pojedinačne geste ljudskog genija u opće dobro muškaraca i žena ozvaničava trijumf umreženog društva. To znači da živimo u predstavama. Umreženo društvo je svojevrsna negativna utopija. Ime te Utopije je, kako sam već akcentirao, Globalna Država Internet. Njeni stanovnici su stvarno nestvarni i realno nerealni. Predstavljaju najveći mogući izazov antropologiji. 

Zato je ona Amerika, a tom atribucijom, kako sam već kazao, određujem Sjedinjene Države prije dolaska na vlast Georga Busha, svjetski odgovorna. 

Odgovorna zbog toga što i tako anarhijska i demokratska civilizacija kao što je Mreža, mora imati svoje Mjesto, svoj topos, svoj Centar koji određuje prostornost i temporalnost Mreže. Ona, Clintonova Amerika lažno nas je uvjerila u naše, kako je to neko već sjajno kazao, internacionalno, internetologično postojanje, uljulkala nas je u iskonstruiranom gubitku ljubavi za domovinu rođenja; novi patriotizam odazivao se na ime Microsoft, Google, CNN, ili pak, NBC. 

U različitim regijama svijeta, Zemljani su, izuzimajući desničarske fah fanatike, bez bilo kakvih ograda, Clintonovu Ameriku poistovjećivali sa najljepšim snom; liberalni neoteolozi dopuštali su sebi licenciu teologicu – u trenutku nadahnuća “koje nije s ovoga svijeta” vidjeli su Ameriku kao “državu božju”, kao deus ex machinu spuštenu na Zemlju, sa prerogativima Njegove volje. Novinari, koji su, s druge strane, izašli iz pakla da bi postali autori đavolski su od predsjednika Clintona zahtijevali sve, a on je sa aferom Lewinski, potvrdio da je snažan u svojoj slabosti, toliko snažan da je zahvaljujući njemu, došlo do planetarne identifikacije nezavisnog svjetskog žurnalizma sa američkim novinarima, sa onim novinarskim njuškalima koji, kako to kaže Jameson, ugrožavaju ne samo “svjetski prostor multinacionalnog kapitala”, već i prostor Erosa najveće personalne političke moći suvremenog svijeta.

No, šta je ostalo od te bliske prošlosti koju pobornici kosmopolitske slobode žele vidjeti kao budućnost? Ostalo je veliko, bezglavo ništa. Ostala je Ova Amerika.

A u ovoj Americi ( tom atribucijom označavam novu, staru Ameriku koju nam je baš kao Columbo, otkrio predsjednik SAD-a George Bush, potvrđujući da se, kako to primjećuje Chomsky, konkvista nastavlja) Mreža se “srušila”. Njena politička anarhičnost je nestala. Nacionalni agenti elektronske sigurnosti prodrli su u tkivo svijeta. Postnacionalna kartografija i geografija postmoderne kao prostori ispoljavanja novih medija, ustupili su mjesto klasičnoj nacionalnoj priči, priči o nacionalnoj sigurnosti. Vratili smo se u surovu stvarnost. 

U toj stvarnosti ideal američkog žurnalizma, našao se, vitmenovski rečeno, zgažen stopalima, ili bolje reći, perom samih američkih novinara. To je trenutak izdaje,  to, kada je toj profesiji sigurnost postala važnija od slobode, pa prisustvujemo svojevrsnom paradoksu: Homo conectus ostao je bez Informacije! Na mjesto nje stigli su spin doktori.

Sovjetska Amerika

Oni sada moraju uraditi jednu od najvažnijih stvari za budućnost čovječanstva: uvjeriti umreženi svijet našega svijeta da se Amerika ne sovjetizira, dok se Rusija amerikanizira. Dokazi sovjetizacije su tu: Patriot Act i Ministarstvo domovinske sigurnosti kao čisti Argus, kao Oko koje bdije nad američkom i svjetskom slobodom. 

Čak su i neki republikanski kongresmeni koji su svojevremeno glasali za kontroverzni Patriotski zakon koji značajno ograničava građanske slobode, predosjetili da bi produženje tog zakona na neodređeno vrijeme, zaista sovjetiziralo Sjedinjene Države. Tako je kongresmen Dan Rohrabacher, jedan od 18 republikanskih senatora koji su odbili trajno produženje Patriot Acta, zavapio: “Neka sam proklet ako ću dopustiti Al-Kaidi da pobijedi tako što će nas natjerati da trajno promijenimo naš način života i postanemo policijska država.” Nelagoda se širi Kongresom SAD-a. Nelagoda policijske države i policijske informacije. 

U dobu poslije 11. septembra, pod moćnom egidom Vlade SAD-a Informacija se unilateralizirala i uniformirala. Došlo je do promjene prioriteta u novinarstvu: apriorni diskurs slobode supstituiran je diskursom sigurnosti! Trijumf Predsjednikovog Dobra, njegova posvećenost unilateralizmu i šaljivo shvaćanje ostalih svjetskih sila, deklintonizacija Amerike i njena šokantna militarizacija, najgori su mogući darovi vodeće svjetske sile dvadeset prvom stoljeću. Zora trećeg milenija nagovještava redukciju ljudske slobode i pobjedu "civilizacije rata". Sjedinjene Države već su ušle u to Novo Doba: većini građana Amerike sigurnost je postala važnija od slobode. I globalnim medijima također. To je možda najgora posljedica brutalnog terorističkog udara na zemlju čiju smo kulturu prigrabili kao svoju. 

Imamo li još šta prigrabiti? Globalni medijski sustavi (CNN, NBC, Google…) unatoč tome što nismo jednako sigurni ne bi smjeli izvijestiti ugrožene da su sigurni. Ne bi smjeli uvjeravati Iračane da su sigurniji nego ikada prije. 

Google je u prednosti nad ostalim medijskim kompanijama jer pokušava sve informacije učiniti dostupnim. A samo to, samo apsolutna medijska dostupnost može biti dio američke priče u kojoj su Amerikanci good gays. Ne bude li tako, bit ću primoran da starom dobrom Ptolomeju otkažem svoje usluge. Da prestanem vjerovati kako se svijet okreće oko Amerike. 

A dragi George, uvjeren da svojom politikom potvrđuje Ameriku kao središnju silu trećeg milenija koja malim prstom (p)okreće svijet, sve čini da nerado povjerujem kako Amerika više nije centar našega svijeta. A ako Amerika nije, ko onda jeste? I da li uopće iko jeste? I da li svijet bez centra nezaustavljivo hrli u entropiju?